Stanka Birina u Vodicama svi znaju kao direktora Leća, a njegovu suprugu Gordanu Gopgu Birin kao ravanteljicu Pučkog otvorenog učilišta. No, kada se njih dvoje udruže zajedno sa sinom Ivanom i kćerkom Helenom – koja je agronom, magistrica fitomedicine, onda nastanu tri čarobna slova OPG Birin, koja ‘kuju‘ zlatna maslinova ulja i na Noćnjaku i u New Yorku. I to ne samo jedanput, nego i dvije godine za redom! Što nikako ne može biti slučajno.
- Ove smo godine za svoje sortno maslinovo ulje od krvavice osvojili zlatnu medalju i treće mjesto na Noćnjaku, te zlatnu medalju u New Yorku. Krvavicu uzgajamo u masliniku kojeg je moj svekar naslijedio od svoje mame, u zaleđu Skradina. Lani smo išli s oblicom, također smo bili šampioni na Noćnjaku, a u New Yorku smo osvojili srebro - priča nam Gordana Goga Birin, koja je zoran primjer kako se dobro mogu sljubiti kultura i agrikultura.
U priču s maslinama i maslinovim uljem Birinovi su krenuli odavno, to im je obiteljsko nasljeđe. Ako je vjerovati katastru, imaju maslina iz 1800 i neke, no ako je verovati obiteljskom predanju, ima njih i starijih.
- Maslina je kultura koja se nasljeđuje. Neke je sada dida, neke suprugov otac za nas, a neke mi za svoju djecu, koja ih sade i dalje. Uvijek se, svake godine ‘upikne‘ po neka nova - smije se Gordana, po čijem se ‘vokabularu‘ lako vidi da je Zagrepčanka.
Koju je ljubav prije više od 30 ljeta dovela u Vodice, u kojima je i ostala. S maslinama i uljima i ona i suprug joj namjeravaju se još ozbiljnije baviti kad odu u mirovinu. Tu se vide, kako uživaju u trećem životnom poluvremenu, u prirodi i zelenilu. Prošle su godine – koja je bila iznimno dobra - imali 1 600 litara ulja.
Kako su OPG-ovci, prodaju ga na kućnom pragu, a dosta toga ode i obitelji i prijateljima. Osim monosortnih ulja od oblice i krvavice, imaju i višesortno maslinovo ulje od oblice, krvavice i drobnice.
- Godinama smo svoja ulja nosili na ocjenu na Dane mladog maslinovog ulja u Vodicama, na kojima smo također redovno osvajali nagrade. A onda smo se zadnjih godina odlučili i ići na natejcanja malo dalje, na Noćnjak i u New York. Zapravo, spiritus movens toga svega bio je Tomislav Duvnjak i njegova uljara, odnosno Centar maslinovog ulja Sveti Ivan, koji nas je okupio, u misiji dokazivanja kako i naša dalmatinska maslinova ulja mogu biti barem jednako dobra, ako ne i bolja nego što su to istarska. Što se na koncu i dokazuje, jer iz godine u godinu, dalmatinska ulja se iz SAD-a vraćaju s čitavim nizom priznanja, zlatnih i srebrnih medalja. Mi smo dosad imali samo slabiju promidžbu nego Istra, i kasnimo za njima jedno 30 godina. Mi smo sad otprilike tamo gdje su oni bili prije jedno 30 godina, ali ih ubrzano sustižemo‘ – veli nam Gordana Goga Birin, pozivajući i sve druge maslinare da uz poštivanje tardicije slušaju i struku, i redovno se natječu na prestižnim maslinarskim manifestacijama. Jer to je pravi put do uspjeha.