Bez doborovoljnih davaoca krvi hrvatsko bi zdravstvo teško funkcioniralo. Stoga je svaka akcija darivanja krvi izuzetan događaj u svakoj sredini. Ekipa HRT-a, posjetila je Drniš i njegove dobre ljude.
Vrijeme je darivanja, no postoje oni koji daruju cijele godine, i to - ni manje ni više nego - život. Stanovnici Drniša ne propuštaju akcije darivanja krvi. Okupili su se ovih dana u velikom broju, a srušeni su i neki rekordi.
Mali je ovo grad velikih ljudi, najavila je novinarka HRT-a.
Za Tomislava Ožegovića je dan koji će dugo ostati u sjećanju. Krv je nesebično dao stoti put.
Kaže – bila mu je to životn želja. Iza impresivnog broja stoji još veće srce. To je način života i svaka četiri mjeseca darivanje krvi - ne propušta.
Anton Vukičević u svoju je knjižicu zabilježio 125. darivanje krvi. Prvi put to je učinio 1993. godine u Splitu.
- Onda je bila stanka dok nije rat završio i onda od Oluje do danas stalno, non-stop, kaže.
Stigli su i ordeni. No njegov cilj nisu ni brojke ni zlato. Radi to da bi spasio živote i zbog jedne posebne posvete.
- Meni je to krenula kao uspomena na pokojnog brata koji je darivao krv, poginuo u ratu i nekako me to povuklo da nastavim za njim i kad sam se uključio krene samo za sobom.
A njihov primjer slijede mnogi Drnišani.
- Naše društvo unazad 5 godina broji 160-170 darivatelja koji su stalni ili povremeno daruju krv, ističe Vinka Badžim, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Drniš.
Mnogo je to za jedan gradić. Pa će se stoto darivanje slaviti i sljedeći put, zaključuje HRT.