Ja vam imam sto i po godina – uz široki osmijeh pohvalila nam se Milka Lučić, rođena Stegić, iz Tisnog, koja svoje stare dane provodi u Biogradu na Moru, kod kćerke Ane (75).
Ova vesela stogodišnjakinja baš je prije koji dan izišla iz bolnice, gdje je završila zbog upale, no ne da se, kaže, preživjela je svakakve životne nedaće pa će i tu malu upalu.
Po njezinoj životnoj priči, u to smo sasvim sigurni!
Milka je rođena 1920. godine, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, preživjela je tri rata, neimaštinu, rodila dvoje djece koje je odškolovala, pokopala muža i sestru...
Upitali smo je koja je tajna njezine dugovječnosti, i kao iz topa je odgovorila:
– Motika! Rad, rad i samo rad. Cijeli sam svoj život provela u polju! Kopajući, sadeći, vukući, noseći, krčeći, obrezujući loze... Nema toga što nisam radila. Moj muž Ive i ja nismo stali cijeloga života, ali trud nam se isplatio; izgradili smo dvije kuće, školovali djecu, što mi je najbitnije. Nisam ih nikad vezala uz polje, htjela sam da imaju bolji život. Sin mi je na kraju postao kirurg, a kćer medicinska sestra. Jako sam ponosna na njih – govori baka Milka, držeći čvrsto kćer Anu za ruku.
Ona joj je danas, šali se baka, privatna medicinska sestra.
Milka ima četvero unučadi i šestero praunučadi. Udala se s devetnaest, prvog sina rodila s dvadeset, a kćer s dvadeset i šest godina.
– Djeca su sve blago svijeta. Meni je žao što nisam više rađala, ali nisam mogla jer sam morala raditi, ne bi imali za jesti. A, iskreno, i ovako smo jedva imali... Uglavnom smo jeli boba koji smo sadili, kukuruza, smokvi i kruha od žita bez kvasca, koji danas ne mogu vidit. Meso smo samo nedjeljom jeli... – prisjeća se baka Milka svoga težačkog života u rodnom kraju kraj mora.
Ipak, Tisno joj je oduvijek blisko srcu i zato danas, kad živi u Biogradu, iako tek nekoliko kilometara udaljena, često ga spominje. Nedostaje joj.
– Kao mlada sam napisala pjesmu o mom Tisnom, koja se i dandanas čita na svečanostima u mistu. Meni je Tisno mala Venecija. Često sam pisala, voljela sam riječi. Završila sam čak šest razreda osnovne škole! Dok su drugu djecu roditelji izvlačili s nastave da rade, mene je otac ostavio da učim. I hvala mu na tome... – govori Milka, koja je od početka svog djetinjstva bila drukčija jer joj je obitelj živjela do lokalnih aristokrata.
– Postojala je jedna teta Rina iz te bogate kuće koja je obožavala malu Milku pa ju je svemu učila. Zato je moja majka bila puno naprednija od svojih vršnjaka, kulturna i pristojna, baš kao da je i sama iz bogate familije – prepričava kći Ana, dok Milka uredno pozira našem fotografu hvaleći ga za dvoje djece koje ima.
Milka je, kako smo doznali, bila jako društvena, što se i danas vidi, a kako je kao mlada živjela u centru mjesta, kuća bi lako postala promenada. Susjedi bi često navraćali, a posebno bi se to intenziviralo u vrijeme karnevala, do kojeg Murterani i Tišnjani jako drže. Milka je uvijek rado pomagala pri pravljenu raznih maski.
Danas joj je glavna zanimacija televizija. Prati koliko može turske i brazilske serije, a do nedavno je pratila i sport, točnije nogomet.
– Kad bi loše igrali, vikala bi im "vrag vam sriću odnio, trčite, pa bolje ja trčim od vas!" – smije se baka Milka, koja voli i politiku:
– Gledam vijesti i sve pratim. Volim Plenkovića jer je pametan, a ja sam uvik volila pametne ljude. Ali, ne volim one koje lažu, meni je otac još ka maloj rekao: "Milka, budeš li lagala, dobit ćeš batina. I ja od tada nisam ni jednu laž izrekla – priznala nam je dobra baka Milka i na rastanku nam poželjela da doživimo njezine godine jer nema "lipšega nego gledat dicu kako rastu i uspiju u životu".