Marisa Perković i Benjamin Aron Balogh učenici su 3. razreda OŠ "Primošten" i na prvi pogled ni po čemu se ne razliku od svojih vršnjaka. Zaigrani su i znatiželjni, no u jednom su ipak jedinstveni u Hrvatskoj.
Ovi devetogodišnjaci, naime, aktualni su državni prvaci u robotici u kategoriji nižih razreda osnovne škole. Tu su titulu osvojili krajem rujna u Zagrebu na Svjetskom natjecanju u robotici – Word Education Robot Contest (WER) u organizaciji Instituta za razvoj i inovativnost mladih (IRIM) na kojem su nastupili zajedno sa svojom mentoricom Amalijom Pancirov, profesoricom hrvatskog jezika i magistrom knjižničarstva.
Među 60 ekipa i 200 natjecatelja, mali Primoštenci, zapravo Primoštenka i Mađar, jer Benjaminovi roditelji su se iz Mađarske doselili u Primošten gdje njegov otac radi u hotelu "Zora" koja je u vlasništvu jedne mađarske tvrtke, pokazali su kako i Šibensko-kninska županija, koju su jedini predstavljali u Zagrebu, svoga konja za trku ima. Pardon, robota, a zlatna medalja u Zagrebu Marisi i Benjaminu osigurala je sudjelovanje na natjecanju najboljih svjetskih robotičara koje će se sredinom studenog održati u Šangaju u Kini.
Uzbuđenje zbog zagrebačkog zlata još nije splasnulo, a novo prije odlaska u Kinu sve više raste. U knjižnici primoštenske škole Marisa i Benjamin svakoga dana, nakon nastave, dva do tri sata, marljivo rade i vježbaju. Njihov Abilix, kako je nazvan robot, mora hodati po stazi i rješavati zadane zadatke, objašnjavaju mali primoštenski robotičari. No, Abilixu još ne polazi za rukom da sve obavi bez greške i iz prve.
- Roboti nisu kao ljudi. Oni rade ono što im ljudi kažu. Nemaju svoju pamet. Ovaj naš je glup. Napravio sam do sada tri robota doma. Rade kada je sunce. Hodaju i mogu pričati, ali još nisam napravio da govore - objašnjava Benji, kako ga u školi zovu, i dodaje kako se na robotiku sam upisao, bez nagovora roditelja ili učitelja. Baš kao i Marisi, nije mu natjecanje u Zagrebu bilo prvo, ali ovo u Kini, nesumnjivo će biti najteže.
- Ja sam se na robotiku upisala jer sam stalno dolazila u knjižnicu čitati. Kada se naša škola prijavila na jedan natječaj i kada smo dobili prvog robota mBota, knjižničarka me pitala bi li se uključila. Pristala sam jer mi je to zanimljivo. Sada smo dobili Abilixa. On je teži robot i s njim ćemo raditi teže stvari. Na primjer mora ići po crti i doći do mosta, sklopiti taj most, okrenuti se i ići na sljedeći zadatak. Mora također doći na određeno mjesto i uzeti dvije kockice i vratiti se s njima na start. Ukupno je šest zadataka koje mora riješiti, ali još moramo raditi s Abilixom - rječita je Marisa.
A više raditi s Abilixom znači da će Marisa i Benjamin, kako se bude približavalo vrijeme odlazaku u Šangaj, sve duže ostajati u knjižnici. I to im neće pasti nimalo teško. Štoviše, njihova mentorica, koja se u svijetu robotike našla gotovo slučajno i nakon završene edukacije, podučava nastavnike iz cijele Šibensko-kninske županije o programiranju i sićušnim micro bit računalima, tvrdi kako robotika nije komplicirana i ne zahtjeva osobitu informatičku pismenost.
- Ma nije to bauk. Ide se korak po korak. To vam je kao lego-kockice. Dobijete kutiju s dijelovima od kojih slažete robota i sve što trebate. Imate i upute za to, a onda na računalo programirate kako da robot riješi zadatke i to onda na njega prebacite. Ali, ima tu puno sitnica zbog kojih vam nešto može krivo poći. Mogu to biti baterije, svjetlost kako pada na pistu, kotači robota… Zapravo u ovoj priči ima i dosta mehanike, a ona najviše zafrkava - govori Pancirov i dodaje kako je volja najvažnija!
Marisa i Benjamin ipak otkrivaju: da biste bili dobar robotičar najvažnije je znati matematiku i engleski, jer sve upute koje dobiju u svojim robotičkim paketima upravo su na engleskom jeziku.
I premda je pred njima još dosta rada i usavršavanja programa za njihova Abilixa, primoštenski robotičari i njihova mentorica nisu opterećeni time kakav će rezultat postići u Šangaju. Važan je, kažu, timski rad i zajedničko pronalaženje rješenja. Uživancija je zagarantirana!
Dajte djeci tehnologiju
Marisa i Benjamin još ne znaju čime će se u životu točno baviti. Njihova mentorica Amalija Pancirov uvjerena je kako će im sve ono što danas rade u robotici kao izvannastavnoj aktivnosti, jednom i te kako dobro doći.
- Kada oni završe svoje školovanje bit će još barem deset zanimanja koja danas uopće ne postoje i sva će biti vezana uz programiranje, kodiranje… Ovo što radimo na robotici neki su mali počeci. Tehnologiju treba dati djeci - smatra Pancirov.
Kad tikvica prosvira...
Dok rade na usavršavanju svog Abilixa, Marisa i Benjamin odmaraju se radeći na programu pomoću kojeg jednu običnu tikvicu mogu "natjerati“ da svira! Jednostavno je, kažu. Samo se zatvori strujni krug, pa kada dotaknete tikvicu, ona zasvira, odnosno proizvede ton koji su osmislili mali programeri.
Tko će platiti put?
Mjesec dana preostalo je do natjecanja u Šangaju, a do tada treba "natjerati" Abilixa da sve zadatke točno i brzo riješi, ali i kupiti karte i organizirati put u daleku Kinu. Tko će platiti taj put, još se ne zna. Škola nema novca, pa bi, čini se, kao što je to bilo slučaj s odlaskom u Zagreb, sve moglo pasti na leđa Marisinih i Benjaminovih roditelja.
- Ne pitajte me kako ćemo u Šangaj! Mi smo usredotočeni na našeg robota, a samo vam mogu reći da na put idu i obje mame - govori mentorica Pancirov.
