Marinko Kardum bio je prva žrtva rujanskog rata: hrabri Vodičanin sam je krenuo na tenk, a ubio ga je Hrvat u uniformi JNA

Silna tuga pritisnula je Vodice poslije konačnog saznanja da mladi policajac Marinko Kardum nije, kako su se nadali njegovi sugrađani, zarobljen, već da je poginuo na Šibenskom mostu. Kao prva žrtva Rujanskog rata među hrvatskim borcima. Jednako mladi vodički novinar Zoltan Kabok, koji se poslije proslavio izvješćima s velikih bojišta diljem svijeta (Irak, Afganistan, Sirija), prvi je javio Centru za obavješćivanje kako na cesti blizu Šibenskog mosta leži beživotno tijelo 24-godišnjeg Marinka Karduma. Vijest je posebno pogodila šibenskog šefa policije Nikolu Vukošića.

- Marinko se među prvima na šibenskom području odlučio obučiti za policajca specijalca. Bio je silno hrabar ratnik. Bez mane i straha. Takve momke nije baš lako zaboraviti - sjeća se Vukošić.

Kardum je smiono požurio u susret neprijatelju već u ranim popodnevnim satima 16. rujna. S Danijelom Lasanom Zorobabelom i još nekolicinom hrabrih vodičkih mladića. No, umjesto očekivane borbe oko Gaćeleza, izlaz su našli u zaklonima od neprijateljskih tenkova i transportera. Morali su ustuknuti pred nemalom agresorskom silom.

Hici u ranjenika

Kao da je taj događaj u Kardumovoj duši ostavio poseban trag. U satima po dolasku pobunjenih Srba na Šibenski most Marinko je, uglavnom, sjedio i šutio. Činilo se kao da je ishlapila njegova hrabra, vedra i raspojasana mladost. No, šutnja nije krila strah, već dodatnu unutarnju motivaciju da se suprotstavi agresoru. Kad su hrvatski ratnici zauzeli položaje između Šibenskog mosta i zaseoka Bogdanovići, Kardum je gorio od nestrpljenja da krene u borbu. Jedva je dočekao zoru.

U svom ratničkom i domoljubnom zanosu, mladi je policajac u ranim jutarnjim satima krenuo praktički sam prema neprijateljskom tenku. No, Marinko Kardum je bio zapravo prehrabar. Prišao je tenku isuviše blizu. Ispalio je zolju, ne mareći za važan tehnički podatak da se ona ne može aktivirati na pogođenom tenku, ako si pucao s daljine manje od 20 metara. Za nekoliko sekundi pokosio ga je, ali ne i ubio neprijateljski mitraljez. Ranjenom je, međutim, Marinku, dok je ležao na cesti, prišao "časnik" JNA i ustrijelio ga s dva hica „škorpionom“ iz neposredne blizine.

A ratna ironija govori da je hrabrog hrvatskog mladića usmrtio - Hrvat! Poručnik JNA Ivica Jelušić, rodom iz bosanske Kotor Varoši. Pritom, Jelušić nije nimalo mario za Ženevsku konvenciju, za odavno propisana i jasna pravila ratovanja. A sve što se poslije zbivalo, bilo je gotovo jednako tužno za obitelj i suborce pokojnog Marinka Karduma.

Hrvatsko je pravosuđe najprije, u odsutnosti, osudilo Jelušića na zatvorsku kaznu, a potom je bivši časnik JNA uhapšen u Zagrebu, gdje su ga locirali čelni ljudi Šibenske policijske uprave. Na suđenju „u živo“ dobio je, po mnogima, zasluženih 15 godina zatvora.

Slijedili su, međutim, događaji, koji su Marinkove prijatelje i rodbinu, blago rečeno, tjerali u očaj. Vrhovni sud se, vjerovali ili ne, žalio na visoku presudu jugo-oficiru Jelušiću, zbog, kako je navedeno u žalbi, „povrijeđene procedure“. Suhoparna slova zakona bila su važnija od grube i, za šibenski kraj, tužne stvarnosti. Slijedio je ponovljeni sudski proces, u kojemu je u cijelosti poništena prvotna kazna Ivici Jelušiću. I ne samo to. Za „pretrpljene duševne boli“ hrvatska je država, prema odluci suda, isplatila jugo-oficiru 800.000 kuna. Kao da su Vodičani Jelušiću zadali bol, a ne obrnuto!

Istodobno, sudski je proces krio dodatnu bezobzirnost. Sud se nije nimalo potrudio da među ondašnjim ročnicima JNA pronađe svjedoke, koji bi svjedočili o Jelušićevu nečasnom postupku prema nesretnom Marinku Kardumu. Umjesto toga se 12 godina poslije, unatoč silnom protivljenju Marinkove sestre, otvarala grobnica poginulog hrvatskog ratnika da bi se, kako se govorilo, „precizno utvrdio uzrok smrti“. U tim trenucima sudski se službenici u očima Vodičana nisu, glede bezobzirnosti, nimalo razlikovali od agresorske vojske.

Nadareni nogometaš

Neprijatelj nije samo mučki likvidirao Marinka Karduma, već je na svoj, neprihvatljiv način trgovao s mrtvim tijelom hrabrog hrvatskog policajca. Prošlo je gotovo mjesec dana, dok su, tek poslije brojnih intervencija Šibenske policijske uprave, agresori Kardumove posmrtne ostatke isporučili hrvatskoj strani. Tako je, konačno, omogućen barem dostojan pokop nesretnog Marinka.
Vodičani nikad nisu zaboravili svog mladog i hrabrog ratnika. O tome najizravnije svjedoči kapelica, podignuta uz Jadransku cestu blizu Šibenskog mosta. Točno na mjestu gdje je Kardum poginuo.

Prvog palog branitelja u Šibenskom rujanskom ratu pamtimo i kao nadarenog nogometaša. U vodičkom dresu on je budan sanjao prvoligaške domete. Stoga, trećeligaš Vodice svake godine organizira turnir najmlađih nogometaša iz svih krajeva Lijepe naše. Sportsko nadmetanje i druženje, koje nosi ime „Memorijal Marinka Karduma“.