Nema turista, brojni restorani i OPG-ovi nisu ni otvoreni, a i oni koji jesu rade smanjenim kapacitetima, pa nema ni potrošača ove cijenjene dalmatinske delicije koja je do jučer, do izbijanja epidemije korone, lako nalazila put do potrošača. Pogotovo ako su joj proizvođači bili iz drniškog kraja, njih 16 registriranih, koji godišnje proizvedu oko 80 tisuća komada.
TEK ZA PREŽIVLJAVANJE
– Situacija s plasmanom je loša, mislim da smo trenutno na nekih 30-ak posto prodaje u odnosu na lanjsku godinu. Nadam se da ćemo uspjeti održati glavu iznad vode, da neće biti zatvaranja i stavljanja ključa u bravu. Spasila nas je država za četvrti, peti i šesti mjesec, ali mi koji imamo klasičan način proizvodnje, koji radimo i plasiramo za ekstra restorane i hotele, od Splita pa sve tamo do Cavtata, ostali smo bez tržišta, tu nam je sezona izostala. Spasio nas je dio Krka i Hrvatsko primorje, na koji plasiramo jedan dio robe, ali to je premalo da bi spasilo sezonu, služi tek za preživljavanje – veli nam Drago Pletikosa, predsjednik Udruge proizvođača drniškog pršuta, čija je pršutana "Bel-Cro" na Miljevcima, s 12 tisuća komada pršuta godišnje, najveći proizvođač na tom prostoru.
Pršut nije proizvod koji može stajati i čekati, stajanjem i skladištenjem on presušuje, gubi na kilaži, stvarajući dodatne gubitke onima koji ga prerađuju.
– Mi smo prošlih godina svu proizvodnju prodali do kraja rujna, u listopadu smo već ulazili u novi ciklus sušenja. Ove godine to će se otegnuti do siječnja ako uspijemo prodati sve što smo pripremili. Neki kolege već sada govore da neće ni sušiti nove količine, pa bi pravi problemi za sve potrošače pravog drniškog pršuta mogli nastupiti dogodine, kad se – i ako se – vrati puna turistička sezona – ocjenjuje Pletikosa.
Kaže da su najpogođeniji krizom najveći proizvođači – njegov "Bel-Cro", NIRA Nike Rakića, "Delicije Maran" Zorana Ćevida – koji sigurno spadaju u "top tri". Od njih izravno u Zagori živi najmanje stotinjak ljudi, a sezonski i neizravno i puno više.