Ugodni, voćni miris svježih maslina dopire iz “dimnjaka” uljare Jerka Banovca na Brodarici. U prostrano dvorište suklja bjeličasta para nastala u preradi i sve je baš kako treba, rekao bi čovjek: vonja na zdravlje i zelenilo. Teško međutim, da ta ugoda može prekriti jednu drugu aromu koja ove godine prevladava na južnoj polovici velikog maslinarskog prostora šibenskoga kraja i dalje uz obalu Splitsko-dalmatinske županije. To je miris “malice”, nestašice i kobne godine barem za 80 posto, ili milijun do milijun i po stabala na potezu od Grebaštice, preko Primoštena i Rogoznice do granice s općinom Marina. Nenadani, zakašnjeli led u ožujku poharao je barem 80 posto maslina.
Bit će 'po zlato'
Biljke su potjerale sok u izuzetno blagoj i toploj veljači, maslinari požurili s orezivanjem misleći da je zimi kraj, no dočekao ih je pravi udar, s još žešćim posljedicama ako su gnojili. Mraz je rascijepio koru na granama i deblima, spalio lišće i ostavio pustoš kao da je prohujao požar. Tek dogodine može se očekivati ponešto uroda, možda desetak posto od lanjskih količina, a za povratak na prinose od lani i preklani trebat će barem pet-šest godina, procjena je maslinara i struke. Najbolje su prošle zapuštene masline, a najteže mlađa stabla. Teoretski, maslina može podnijeti i -12 stupnjeva, no, ako je potjerala sokove, tada joj može naškoditi i samo koja crtica ispod nule.
Zato je Banovčeva uljara otvorena dva-tri sata navečer, kada se malobrojni maslinari na nju upućeni, mahom iz Donjeg Polja, vraćaju iz berbe. Ono malo ploda što su dala mrazom neoštećena stabla zdravo je, i za kakvu-takvu utjehu, gotovo pa neviđeno u ovome razdoblju godine, daju 18-20 posto ulja. Vrijedit će više no ikada, jer ga tek dogodine neće biti. Naime, budući da su masline u zaleđu Vodica i Skradina prerodile, to će popuniti prazninu nastalu manjkom ulja s južnog dijela županije. Sljedeće godine međutim, eto nestašice na vrata: ono što je prerodilo dat će znatno manje, a poharano mrazom neće se oporaviti.
Tuga posvuda
- Ne pamtim lošiju sezonu, ne samo za ovaj naš kraj, nego za cijelo hrvatsko maslinarstvo, jer je mraz posvuda napravio štetu! - govori Jerko Banovac, pionir suvremene prerade maslina hladnom tehnologijom. On je prvi u zemlji, pod snažnim utjecajem svoga mentora, pokojnog agronoma Branka Škarice, UN-ova stručnjaka i viteza francuskog maslinarstva, prije 26 godina otvorio uljaru na Brodarici sa sustavom hladne obrade kakav omogućuje dobivanje u cijelom svijetu preferiranog ulja ekstra djevičanske kvalitete.
Donje Polje nastavlja Jerko, skroz je prazno, jedva da ima nešto ploda, a nekim će stablima trebati četiri-pet godina da se obnove. Grebaštica nema ničega, Primošten i Rogoznica prava su spaljena zemlja, Marina je bez ijednog kilograma, u Kaštelima će jedva štogod "poštrkati"... Od Igrana pa niže nešto će se naći, Dubrovnik je jako slab, na Hvaru je urodio jedino istočni dio otoka, Brač će nešto naći, uz obalu Zadarske županije jako je slabo, u Istri ništa osobito, te jedini bazeni s dobrim urodom u cijeloj zemlji ostaju onaj skradinski i Ravni kotari, opisuje katastrofalni niz "malice" Jerko Banovac te ilustrira primjerom svoga kolege iz Kaštela koji je lani imao 20 tona ploda, a ove godine ni kilograma! Uostalom, poput Jerka u Donjem Polju, gdje njegovih 120 stabala izgleda kao da ih netko pomno pobrao, a znale su ponijeti od tri do pet tona...
Prijevara iz uvoza
Mogao sam mirne duše i ne otvoriti uljaru ove godine, ali neka se tradicija održava, govori Banovac, jedan iz naraštaja prvih domaćih kušača ulja, nagrađivan i za vlastita ulja, o čemu svjedoči cijeli niz uokvirenih priznanja i diploma na zidovima u uredu. Da izloži i sve što mu je kod kuće, trebala bi mu još jedna uljara, šalimo se.
Već se vidi kriza ulja, tvrdi Banovac, onaj tko ima drži za sebe, a što se tiče uvoznoga, njega uvijek ima, a kvaliteta je nula bodova! Nemoguće je da boca maslinova ulja košta 28 kuna, u tome nema ničeg, ni omega 6 masnih kiselina ni polifenola, jer nastaje prokuhavanjem kontigenata iz višegodišnjih zaliha.
- To je procesuirano, rafinirano ulje iz kojega se tehnološkim postupkom izvuku svi mirisi da bi ostala jedino masnoća. Na kraju ga minimalno "začine" s ispravnim uljem, tek toliko da zavonja... U najkraćem, savjetovao bih svakome da radije koristi suncokretovo ulje ili svinjsku mast nego ovo što sam spomenuo po cijeni od dolar i po, jer uistinu kvalitetno maslinovo ulje košta pet dolara posvuda u svijetu - rezolutan je Banovac. Nešto će se vjerojatno moći kupiti u zaleđu Skradina dok traje prerada, jer će nakon toga sve to jednostavno planuti u posvemašnjoj nestašici i tek bi se za dvije-tri godine stanje moglo normalizirati, prognozira. I on će uostalom, trebati kupiti ulje, prvi put otkako pamti. Katastrofa je do te mjere neviđena da je njegova majka - a to priča Jerkova supruga Danira - mjesecima govorila da je Dalmaciji to zlo netko namjerno napravio iz aviona, toliko je bila u nevjerici da je mraz potarašio stabla.
Napala i muha
No zato im je vinograd urodio kao nikad: imat ćeš ribu čime zaliti, ali za politi – ni kapi!
Duško Živković, poznati profesor fizike i nekoć istaknuti šibenski SDP-ovac iz Zatona, dovezao je kod svoga nekadašnjeg učenika Jerka na preradu makinu-dvije i predstavio se kao maslinarski proleter. Takav je život, ono šta ti ne spali mraz, spržit će vatra, kao što se njemu dogodilo lani, kada je nadomak zatonskih kuća bjesnio onaj veliki požar. Šest maslinika s 225 stabala, sve je izgorjelo u naletu ognja, katastrofa prava, no to je ostavio sinu i na njemu je da obnovi spaljeno. Dušku je preko glave, već je triput obnavljao tako stradale masline, a kako se strateški rasporedio i preko mora, ženidbom za Žirajku, tendi 15-ak maslina na otoku. No, te je napala maslinova muha i upropastila dobar dio inače solidnoga uroda.
- E, muva je letila jer nije bilo bure, a na Žirju se plandovalo, peklo ribu... - podbada Jerko bivšeg profesora, a on odgovara da će svi tek dogodine vidjeti što su prave masline. Jer, uskoro odlazi u mirovinu, pa će se prepustiti guštima poljoprivrede i ribolova, a obnovit će još žirajskih stabala za što dosad nije imao vremena. Da je mlađi, sadio bi jedino zatonsku orkulicu i levantinku, kao male šljivice su, govori s ljubavlju dok prebire po urodu sa Žirja, spremnom za obradu.
'Mrska' kemija
Vani, pred uljarom, omanje žensko društvo čeka na svoje ulje. Ne žele se predstaviti niti fotografirati, no vidi se da su ponosne na svoje ekološke maslinike. Ipak su im donijeli 20-ak posto od lanjskog uroda.
- Kod nas raste jedino koromač. Njega pokosimo i to je gnojivo, stabla orežemo i više ništa, bez ikakve kemije, govori jedna od njih. A kada smo zamakli prema automobilu, Jerko spominje svoju veliku nedoumicu, nakon svih godina koliko je u poljoprivredi. Nikako mu nije jasno zašto bi većina našeg svijeta vinograd zasula i zalila čime god da im dođe pod ruku od "mrske" kemije, dok maslinu se ne usuđuju niti krivo pogledati, kamo li čime poprskati, makar bi bez ikakve opasnosti pomoglo urodu...
