Kako moćni HDZ-ovac vlada u Općini Civljane s jedva 10 posto Hrvata: Sklopio pakt s grobarom za doživotnu vlast

Tko je Ante Gutić, formalno donačelnik Civljana, za kojeg se u posljednje vrijeme pročulo zahvaljujući gradnji vile na jednom od izvora Cetine, pa učestalom izlijevanju fekalija u odvodni kanal uz njegov kninski hotel, te izgradnji "još ljepšeg i starijeg" Pločastog mosta i kako mu je kao HDZ-ovcu uspjelo vladati općinom čijih 90 posto stanovništa čine Srbi?
 

Nikola Vranješ, rođeni Cetinjanin, koji je prije rata bio jedan od prvih poduzetnika u Kninu, kaže da je kroz posljednja skoro dva desetljeća na svojoj koži najbolje osjetio moć kojom Gutić raspolaže.

Nevolje su, veli, počele onog trenutka kada je odbio biti njegov "privatni Srbin".
- Ante Gutić je meni – kaže Vranješ – 2003. godine ponudio da budem donačelnik. Jedini uvjet je bio da uđem u HDZ. Najiskrenije što sam mogao, rekao sam mu da ne bi za sve pare ovog svijeta ušao u tu stranku. Mi smo do tada često igrali balote ili se družili kod njega u restoranu. Znali smo se mi i prije rata. On je mene pola godine po selu i pred svima zvao "donačelniče". Od onog trenutka kada sam rekao "ne", tada nastaje "beton". Da budemo jasni, svakome Hrvatu koji je u HDZ-u, ja poštujem njegov izbor, ali ne poštujem niti jednog Srbina koji je to napravio ili glasa za HDZ.

Vranješ, vidjevši što se sve događa u njegovu rodnom kraju i kakve se stvari rade u najmanjoj (manje od 250 birača) i jednoj od najnerazvijenih općina u Hrvatskoj, jest imao namjeru ući u politiku, ali kroz okupljanje grupe građana i nezavisnu listu.

- U to vrijeme Srbi su se počeli masovnije vraćati i Gutić je počeo osjećati da gubi potporu, odnosno da neće biti doživotni načelnik. Kada sam ga ja odbio, u igru je ušao seoski grobar Petar Preočanin. On nije imao problema s potpisom pristupnice HDZ-u. Uđite u arhivu izbora i vidjet ćete tko je vladao do 2009. godine. Ante Gutić, načelnik, HDZ, Petar Preočanin, donačelnik HDZ. Preočanin nije bio jedini Srbin kojeg je Gutić kupio. I lista za Vijeće bila je puna mojih sunarodnjaka. Uloge su se danas promijenile, pa je Petar načelnik, Ante donačelnik, kao i stranke: prvi je u SDSS-u, drugi ostao u HDZ-u. Za Preočanina, koji nije loš momak, ali ima neke svoje poroke, bilo je bolje da je ostao grobar, nego da potpisuje čudne Gutićeve i svoje završne račune. Imao bi barem svoj mir i ne bi danas Anti i ekipi, kada odu u lov, išao vraćati pse službenim autom – otvoreno će Vranješ.

Odbijenica Gutiću, prema onome što navodi, jako skupo ga je koštala.
- Zahtjev za obnovu kuće podnosio sam ravno devet puta. Toliko sam puta išao i u Šibenik. Na kraju je morao reagirati pučki pravobranitelj iz Zagreba, koji je šefici što je u Županiji bila zadužena za ove stvari naredio da mi se izda pozitivno rješenje. Ona ga je proslijedila istom onom službeniku koji me prethodno devet puta odbio. Kada mu je papir stigao u ruke i pitao što s ovim, ona mu je rekla da postupi po rješenju. Iza svega je stajao načelnik, jer Gutić je sistem, a sistem je Gutić. On je imao ljude u Šibeniku koji su rješavali obnovu. Ako bi on rekao da prođe, prošlo bi, ili suprotno. Podijelio je Srbe na one koji su njemu podobni i one koji su nepodobni. Zahvaljujući njemu ljudi koji su radili u Njemačkoj i nisu imali zakonsko pravo na obnovu zbog kuća u svom vlasništvu u Kninu, oni su ih prodali uz Gutićevu pomoć i dobivali obnovu u Cetini. Ja i susjed Vidoja Četnik, koji cijeli život čuvao koze, nismo je dobivali. Ja sam na kraju nekako uspio preko Zagreba, a Vidoja je umro da je nije dočekao. Dolazili su mu kući i rođaci i Gutić, tražili da glasa za HDZ i dobit će što hoće, ali nije htio – ispričao nam je Vranješ.

Jednako, ako i neugodnija bila mu je jedna epizoda s policijom. Dogodila se u isto vrijeme kada je i zadnji put prije nekih osam godina opet počeo razmišljati o lokalnoj politici.

- Bio je 29. svibnja 2012. godine kada mi je trideset policajaca u šest džipova i psom došlo raditi pretres. Poslao ih načelnik kninske policije Nikola Lelas u dogovoru s Gutićem. A znate zašto? Zato što sam tu s jednim dečkom iz susjedstva, Petrom Vranješom, išao roštiljati gore u planinu. Petar je, to znaju svi koji ga poznaju od Vrlike do Knina, malo neobuzdan i u jednom je trenutku bacio par petardi što detoniraju po tri puta, ali su to proglasili nezakonitim lovom i na rješenju napisali da bi pretragom moje kuće, a ne njegove, mogli naći tragove o počinjenju nedjela. Kada je policija došla, Petar je inspektoru odmah rekao da je on taj koji je bacio petardu. Još im je rekao da sam se izvikao na njega zbog petardi, što i jesam, ali ih to nije spriječilo da me najprije odvedu na višesatni razgovor u postaju u Kninu, a onda u koloni vrate na pretres. Naravno da ništa nisu našli, ali je interesantnije da mi je inspektor Milan Džidara, kada su sve završili, rekao kako su oni čuli da u Cetini ima stranih umirovljenika koji primaju socijalnu skrb. Ja sam odgovorio da ima. Pitao me i bi li njemu rekao imena, na što sam uzvratio zašto bih ja kada Gutić ima popis i uz to mu je i prijatelj – prepričava nam spomenutu epizodu Vranješ.

- Javna je stvar da u Cetini umirovljenici iz Njemačke, Austrije, Švicarske, Srbije... uz svoje mirovine imaju i skrb iz Hrvatske. Da od onih trideset policajaca što su kod mene bili u pretresu dođu samo trojica, sve će biti riješeno u jedan dan. Kada sam ja za majku, koja je imala rješenje i bila u mirovini i prije rata, išao u Socijalno u Knin, gospođa koja tamo radi mi je kazala da su oni na ovu temu dobili puno dopisa i poziva i proslijedili ih gdje treba. To govori da policija i ostatak državnog sustava sve znaju, kao i stvari o obnovi kuća, ali ne reagiraju. Oni uvezani u sustav s Gutićem. Pa kako drugačije objasniti da ti isti ljudi, još dok su radili, bili spremni sjesti u auto i voziti se dvije-tri tisuće kilometara da bi glasali za njega, a protiv svojih prvih susjeda?! - pita se Vranješ, koji je na zid šutnje oko ovih stvari naišao u Srpskom narodnom vijeću u Kninu.
- Oni su tamo samo zbog svojih plaća i ničega više – reći će.

Danas je načetog zdravlja i poljuljanih planova da će starost i smrt dočekati pod Dinarom. Jedino što sigurno zna jest da u politiku neće kročiti.
- Da mogu pozlatiti Cetinu, da mi daju sve pare ovog svijeta, nikad više. Rijetko sada i dolazim. Vi morate shvatiti kako ljudi ovdje žive. Čak sedamdeset, osamdeset posto njih jako teško i tu Gutić nađe svoj prostor. Umrežio je sirotinju i tu su me najviše razočarali ovi moji Cetinjani. Otvoreno ih je kupovao za dvjesto kuna, s tim da ne bi došao on, već drugi koji je zadužen. Ipak, sve donedavno mislio sam da je on svoju vlast zacementirao dok je živ. Sada su ga poljulale ove brojne afere.
Koliko se on na meni iživljavao, toliko je isto činio nad Općinom i svojim biračima, pa će se valjda i pravna država pozabaviti svime – za kraj će Nikola Vranješ.