Nikad lošija, kontroverznija i kadrovski deficitarnija politička ponuda 'velikih'u 9. izbornoj jedinici za parlamentarne izbore! HDZ i SDP kao dvije najveće i najjače stranke, svojim inferiornim listama nisu se nimalo potrudile pridobiti birače, kao da s njihovom potporom a priori računaju. Hoće li to donijeti veću biračku apstinenciju ili će lojalno biračko tijelo, i poluproizvodima unatoč, obaviti svoju građansku dužnost? I možebitno, okrenuti leđa i HDZ-u i SDP-u te se odlučiti za manje, alternativne političke opcije, tzv. trećeputaške, dokazujući time da nisu nikakve i ničije političke utvrde?
HDZ je u izboru šibenskih kadrova za zastupničku listu očigledno imao na umu dominantno hijerarhijski kriterij, neovisno o zvučnosti, popularnosti i prihvatljivosti kandidata.
Nositelj liste je Ivan Malenica, ministar uprave, donedavni dekan šibenskog Veleučilišta, bez karizme, bez političkog erosa, čak i bez elementarnog samopouzdanja. Više nalik činovniku, negoli zastupniku. Da ne govorimo - ministru…
Jedina je prednost mladog Malenice što ne vuče repove afera, koje bi opterećivale njegovu kandidaturu, ali, objektivno govoreći s obzirom na njegovu dob, nije imao ni kad nanizati skandale, tim više što se uglavnom držao Veleučilišta na kojem se kontinuirao i predano uspinjao od asistenta do dekana.
Drugi, najbolje plasirani kandidat šibensko-kninskog HDZ-a je upravo šef županijske organizacije Nediljko Dujić. Zauzeo je visoko, i što je najvažnije, prolazno, šesto mjesto. Unekoliko je takav plasman Dujića, s obzirom na brojne afere koje dolaze iz njegove baze, od kojih je 'afera vjetrenjače' najsvježija ali bogme i najteža, ipak začudan. Činjenica je da je Dujić još jučer čvrsto stajao iza zastupničke kandidature Josipe Rimac, koja već neko vrijeme dane provodi u istražnom zatvoru zbog vjetroparka Krš-Pađene i sumnje na zloupotrebu položaja i ovlasti i poticanje drugih dužnosnika na to, te koruptivnih aktivnosti, da bi je potom, nakon uhićenja i signala iz vrha stranke, brzopotezno iz stranke isključio. Iako je, početno, nakon privođenja Rimčeve, pokušao braniti svoj izbor tezom kako nitko nije kriv dok mu se ne dokaže na sudu. Naposljetku joj je ipak on presudio. Makar kao stranački šef.
Proglasio egzekuciju
Na njegovu je inicijativu pokrenut stegovni postupak, a Sud časti je odbio donijeti odluku o njezinom isključivanju iz HDZ-a sve dok Dujić, kao predlagatelj, nije osobno došao i proglasio 'egzekuciju'. I o tome izvijestio javnost. Iako bi bilo normalno i očekivano da to napravi predsjednik Suda časti, Dragan Zlatović. No, on to nije učinio, pa neki tvrde da se Sud časti, naknadno s Dujićem nije ni sastao, nego je presudu donio i proglasio sam Dujić. Koliko je to točno, više i nije važno, jer, vlak je već otišao iz te postaje…
Dujić je lojalan Plenkoviću od prvog dana. A čini se da ih aktualni šef HDZ-a nema puno takvih. Pa si ne može priuštiti luksuz da se lojalnih odriče, čak ako mu sami po sebi i ne imponiraju… I možda je upravo to odgovor na pitanje otkud takva politička figura na tako visokoj poziciji. Zar zato što je čelnik ŽO HDZ-a? Ali, taj je isti šef županijske organizacije u prošlim parlamentarnim izborima osvojeni mandat u Hrvatskom saboru odbio konzumirati. Umjesto njega u Sabor je otišao kolega iz Splitsko-dalmatinske županije, a Šibensko-kninska je ostala kraća za jednog zastupnika. No, za nagradu je ponovo dobio priliku, mada, iz izvora bliskih ŽO HDZ-u, tvrde da Dujić ni ovog puta nije bio sklon odlasku u Sabor, ali je Plenkovićev krug odanih ljudi, kažu, tako sužen da Dujić nije mogao birati i ovog će puta, izgleda, savjetničko mjesto u Hrvatskim šumama ipak morati zamijeniti za zastupnički stolac.
Na deveto mjesto je pozicionirana vodička zastupnica i bivša gradonačelnica Branka Juričev Martinčev, koja je još nedavno bila silno uzdrmana aferom bespravne gradnje kuće na otoku Zmajanu gdje nikakva izgradnja nije dozvoljena. No, Branka je uspjela otkloniti sumnju da je na bilo koji način involvirana u tu aferu, jer niti je kuća njezina ili njezine obitelji, a niti je njezin suprug, kao građevinski poduzetnik gradio, kako se medijski impliciralo. Ipak, ostala je sjena, jer je Branka Juričev Martinčev kao zastupnica morala znati što se na tom otočiću, u teritorijalnoj nadležnosti njezinih Vodica, gradi i poduzeti sve da se takva nedozvoljena aktivnost na otoku zaustavi…
Trinaesto mjesto na listi dopalo je drniškog gradonačelnika Josipa Begonju, koji vjerojatno tek figurira na listi, i ne računa odveć na benefite koje bi mogao ostvariti već samom činjenicom da je među 14 odabranih.
Posebna je zanimljivost da je zadnji na ovoj listi, 14-ti, Božidar Kalmeta, nad kojim još vise optužnice za brojne inkriminacije, po svemu puno teže od onih koje se stavljaju na teret Josipi Rimac. Mora biti zbilja da Planković nema koga kad i s Kalmetom igra…
Ni njegovi ga neće
Listu SDP-a u 9. izbornoj jedinici nosi Franko Vidović, bivši šibenski dogradonačelnik, zastupnik iz 9. saziva Sabora, i neka vrst Bernardićevog Dujića. Vidović ima običaj biti uvijek uz šefa stranke, ma tko to bio, pa je svojevremeno bio iznimno blizak sa Zoranom Milanovićem, a nakon izbora Davora Bernardića potrudio se s njim biti i bliži. Takva odanost, kako vidimo, kod SDP-ovog lidera se itekako cijeni. Baš kao što se oponiranje strogo kažnjava.
Problem je što Vidović nije čak od svoje baze, od svoje matične, šibenske organizacije SDP-a ni predložen za kandidata. Pa je to naknadno supstituirao kandidaturom koja mu je došla iz pirovačke organizacije. Što baš nekomu tko pretendira biti najjača stranačka karta u nekoj županiji i ne služi na čast i ponos.
Franko se, kažu njegove kolege, odavno otuđio od šibenske organizacije, jedva da je i kontakt s njom održavao, vrlo rijetko je dolazio, i činilo se da je uložio sve svoje kapacitete u karijeru na državnoj razini. I evo ga, isplatilo se. Dobije li Restart koalicija izbore i priliku da sastavlja vladu, što je s ovakvim kandidatima doista malo vjerojatno, Vidović bi napokon mogao i do ministarske fotelje.
Predsjendik ŽO SDP-a Joško Šupe odbio je biti kandidat, kako sam kaže, ne zbog mjesta na kojem bi bio, nego zbog neprincipijelnih i nekorektnih odnosa. Smatrao je tek da ako pristane biti kandidat, nitko iz ŽO SDP-a ne bi smio biti iznad njega rangiran, ne zbog prepotencije, nego zbog poštivanja pozicije šefa ŽO. Za to je imao uvjeravanja iz vrha stranke, ali se naposljetku dogodilo da je Marija Alfirev dobila ipak bolju poziciju od njegove, pa je jednostavno odustao od kandidature.
Nije kandidiran ni Ivan Klarin, zastupnik 9. saziva Sabora i jedini SDP-ov načelnik u Šibensko-kninskoj županiji, a još su gore prošli zadarski kadrovi SDP-a. I u Zadru, baš kao i u Šibeniku, presudna je bila slijepa odanost kandidata. Pa je ovdje Bero podržao sebi bliskog Vidovića, a u Zadru šeficu ŽO SDP-a Renatu Sabljar Dračevac koja je svojedobno trebala biti izbačena iz stranke. Konačno,koliko su oboje bliski Bernardiću, ali i međusobno, pokazuje i jedan paradoks: zadarska organizacija nije predložila primjerice Sabinu Glaovac, ili Erola Gašija ili Juru Zubčića, kao najistaknutije akvizicije stranke, nego Šibenčanina Franka Vidovića!?
Domovinski pokret Miroslava Škore u 9. izbornu jedinicu šalje kao nositelja liste Šibenčanina, suverenistu Hrvoja Zekanovića, a kako je to njegova matična jedinica, realno je da će u njoj ipak bolje proći negoli da je kandidiran bilo gdje drugdje. Iako, realno Zekanović i ne uživa neku popularnost u rodnom Šibeniku…
Miro Bulj nosi listu Mosta, kao sinjska akvizicija, dok lijevo-zelena koalicija Možemo, u 9. izbornoj jedinici ima svoj posebni mamac za Šibenčane. Napose one mlađe, koje na ovoj listi zastupa maturant Ivan Slavica, najmlađi kandidat od svih koji sudjeluju u ovim izborima. Kako sam kaže, njegova je kandidatura i kod mladih i kod nekih starijih, vrlo dobro primljena, pa tko zna. Onima kojima je lijeva politička ideja izbor i preferencija, Možemo je danas vjerojatno bliža opcija od SDP-a s ovakvom političkom bofl ponudom…