U eri sveopće estradizacije svega i svačega, znanosti, sporta, kulture, gotovo kao senzacija zvuči činjenica da je drniška Narodna knjižnica skromno proslavila 150 godina od svog osnivanja.
Posebice je to značajan jubilej kad se zna koliko su knjiga i čitanje na marginama društva. Ta vrsta rođendanskog slavlja bila je valjan povod da posjetimo Narodnu knjižnicu Drniš i njene vrijedne djelatnice, ravnateljicu Danijelu Drezga i Tatjanu Pamuković. Predivan prostor u centru grada, u sklopu velebnog Doma kulture, široka panorama Drniša koja se otvara s velikih prozora, ostavlja dojam nekakvog znanstvenog instituta. Polica puno, knjiga puno, 36 tisuća svezaka početkom ove godine.
Lagano počne priča. Ravnateljica Drezga, i sama zaljubljenica u Drniš, zaneseno priča o povijesti institucije kojoj je na čelu. Još tamo davnih šezdesetih godina devetnaestog stoljeća u Drnišu je postojao talijanski Casino, čitaonička udruga u kojoj su se sastajali učeni, imućni i ugledni građani. Ime je jedina poveznica ondašnjih i današnjih casina.
Tu su se priređivale zabave, učena predavanja i plesovi, kao i čitanje knjiga i novina. Sve je to prestalo zatvaranjem Casina. Nestala je mogućnost kakvog takvog društvenog života. Zato je već u drugoj polovici 1866. godine, nastavlja ravnateljica, na inicijativu hrvatske općinske uprave, počeo ozbiljan rad na otvaranju čitaonice.
Početkom prosinca 1866. godine već se prijavilo 40 potpisnika kao osnivatelji, i čitaoničko društvo je bilo formirano. Izabran je privremeni, sad bi rekli inicijativni, odbor od tri člana koj je imao zadaću pronaći prikladne prostorije, sklopiti pogodbu i pronaći odgovarajući namještaj. Istodobno, osnovan je i odbor za izradu društvenog pravilnika.
Ono što je najbitnije, a što naglašava i gospođa Drezga, svrha je društva bila njegovanje hrvatskoga jezika i briga za poboljšanje socijalnih prilika stanovništva. Čitaonica je službeno otvorena 25. veljače 1867. godine pod nazivom "Slavjanska narodna čitaonica". To je ključan datum, to je pravi rođendan. Točno u podne toga dana došli su u čitaonicu svi članovi koji nisu bili zapriječeni.
Prvi predsjednik Društva, fra Mate Mlinar, župnik i dekan drniški, održao je govor na hrvatskom jeziku. Poslije njega govorio je na talijanskom jeziku općinski tajnik, odvjetnik dr. Forlani. Navečer je, naravno, održan svečani ples na kojem je bilo gostiju iz Knina i Šibenika.
Desetak godina je uspješno radilo, a nakon krize 1877. godine zbog nemara većeg broja članova, izabrana je nova uprava 1878. godine koja je nastojala ukloniti nered, upisati u Čitaonicu sve domoljube i održavati među njima slogu i razumijevanje.
Izabrana je nova uprava kojoj je na čelu bio Paško Skelin, potpredsjednik Marko Živković Šupuk, a tajnik i blagajnik Nikola Vežić. Čitaonica je lijepo počela s radom, a u nju su se učlanjivali samo članovi koji su bili katolici i Hrvati. Nakon tragične smrti dr. Mate Grubišića 8. kolovoza 1886. godine osnovana je nova, "Hrvatska čitaonica", a svrha joj je bila buditi hrvatsku svijest u svojoj sredini. Živim događanjima valja pridodati i osnivanje "Srpsko autonomaške čitaonice prvih dana veljače 1898. godine.
Nastavlja znalački gospođa Drezga o povijesti svoje institucije. Tako su u siječnju 1911. godine postojale u Drnišu "Hrvatska čitaonica" i "Hrvatska petropoljska čitaonica". Prva je pripadala pristašama Hrvatske narodne stranke, a druga pravašima. Ova pravaška nalazila se na prvom katu kuće Štrkalj, u kojoj je svojedobno osnovan i puhački orkestar, odnosno limena glazba.
Sukladno vremenu i povijesnim mijenama kojima je ovaj kraj obilovao, čitaonice su se pretvorile u središta kulturnog života grada i u njima su se održavale društvene priredbe, sastanci, večere i različite zabave. Od 16. ožujka 1968. godine Knjižnica djeluje kao Gradska knjižnica pri Centru za kulturu.
Tijekom okupacije Drniša u Domovinskom ratu, fond knjižnice je uništen, a prostor devastiran. Sve je to sada obnovljeno, a od 15. prosinca 1999. godine Knjižnica je samostalna i radi pod imenom Narodna knjižnica Drniš. Ono što valja istaknuti, to su česta gostovanja prvih imena recentne hrvatske književnosti, a česti su i gosti književni autori iz šireg zavičaja koji tematiziraju lokalne sadržaje.
Ono što je Knjižnica bila pri osnivanju, središte kulturnog života, ostala je i danas. U gradiću koji ima oko 2000 žitelja, brojka od 500 članova Knjižnice djeluje impozantno. Nama je drago što je na rođendanskoj svečanosti, bez torte i fanfara, dragi gost bio i "Šibenski list", ujedno i portal "Šibenski."
