Odakle Civljanima, najmanjoj i uz to jednoj od najsiromašnijih hrvatskih općina, koja opstaje zahvaljujući financijskoj potpori s viših razina vlasti, iznos veći od pola milijuna kuna za gradnju "još ljepšeg i starijeg" Pločastog mosta?
Evo odmah i odgovora: od poreznih obveznika, što svojih, što iz cijele Hrvatske.
Novi pješački prijelaz preko rijeke Cetine u novom će ruhu zasjati za točno 541.046,62 kune (s uključenim PDV-om). Taj su nam izračun, odmah nakon našeg prvog upita, predočili u samoj Općini. Od toga je 168 tisuća kuna dalo Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU-a, dok će lokalna vlast sama namiriti ostatak.
To se, doduše, ne poklapa s onim što su u rebalansu proračuna lanjskog lipnja sami naveli, napisavši da se sve realizira uz – pomoć.
'Mi smo vam šparni'
– Ne znam odakle tamo taj podatak – kazao nam je načelnik Petar Preočanin, SDSS-ov kadar i prvi suradnik moćnog lokalnog HDZ-ovca Ante Gutića, kojeg smo nedavno spominjali u kontekstu gradnje vile tik uz jedan od izvora Cetine i kasnonoćnog ispuštanja fekalija susjedima pod prozore u blizini njegova hotela u Kninu.
– Mi smo dugo, još od 2017. godine, planirali obnovu Pločastog mosta. Postao je neupotrebljiv, a stalno su nam se žalili stanovnici oko njega – veli Preočanin, koji očito i dalje inzistira na tome da most danas ima više uporabnu nego povijesnu vrijednost, iako uz njega postoji novi, ne baš tako davno izgrađen, i za pješake i za vozila.
Odakle onda 400 tisuća kuna ako država daje gotovo 1,2 milijuna kuna da bi Općina uopće opstala?
– Znate – odgovara načelnik – mi smo vam šparni. Imamo punionicu vode na svojem području, kamenolom, tako da uvijek nešto kapne. Osim toga, odustali smo od obnove doma. Koštao bi 800 tisuća kuna, a Ministarstvo je bilo spremno dati samo četvrtinu. Bilo bi to previše za nas – objasnit će prvi čovjek Civljana.
Za njega i ljude koji ga okružuju očito nema ničega spornoga. Krila da krenu u, za mnoge spornu, investiciju s elementima devastacije dali su im konzervatori, točnije njihov Odjel u Šibeniku s pročelnicom Angelom Bujas na čelu. Njezin potpis koči se na dokumentu od 3. listopada prošle godine.
'Iznimno studiozno'
– Navedeni projekt primjer je iznimno studioznog pristupa obnovi jednog povijesnog mosta. Projektant je u stalnoj suradnji s konzervatorskim nadzorom, koji je obavljen na terenu i u projektnom uredu, iskazao veliku senzibilnost donoseći vrlo preciznu arhitektonsku snimku mosta.
Projektant pažljivo i studiozno prilazi obnovi, mjereći svaki zatečeni kamen te iste koristi u projektu obnove, a za nedostajuće dijelove predviđa troškovnikom izradu novih po uzoru na stare. Projekt u različitim bojama donosi rekonstruirano stanje, pažljivo određujući što je staro, a što novo ukomponirano u most. U takvom pristupu svi su stupovi zauzeli svoje izvorne pozicije, a za premosnice se koriste megaliti koji su bili najbliži koritu rijeke – napisala je šefica konzervatora, a dokument su nam ustupili u Općini.
Željeli smo razgovarati s Angelom Bujas o tome koliko se napisano u spomenutom projektu i danom mišljenju poklapa s onim što se danas događa na terenu. U utorak prijepodne u njezinu su nam uredu rekli da je na terenu. Prema uputama kolega, poslali smo joj e-mail s onim što nas zanima, ali do zaključenja ovog izdanja, u srijedu kasno poslijepodne, nismo dobili nikakav odgovor.
Nas je prvenstveno zanimalo čuti njezin komentar na optužbe ljudi iz iste struke da se na Cetini događa – kulturocid. Od Muzeja Cetinske krajine, preko Instituta za arheologiju do Odsjeka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu postavljaju osnovno pitanje: zašto uništavati postojeći spomenik da bismo sagradili njegovu vrlo lošu i potpuno nepotrebnu kopiju?!
Mišljenja se razilaze
Dio odgovora na ovo i ostala pitanja dala im je pročelnica u spomenutom mišljenju, u kojemu je Pločasti most preko Cetine nazvala "takozvanim" i navela da nema poznatu dataciju gradnje. Pretpostavlja se, navela je u zagradama, da je izgrađen najkasnije u 19. stoljeću.
Očito je da se mišljenja razilaze, ali i da se zanemaruje da se jedinstveni riječni prijelaz od stećaka našao i u dokumentaciji koja se prilagala UNESCO-u tijekom upisa stećaka na Listu svjetske baštine. O nepovratnom uništavanju povijesti i krajolika da se ne govori.
Mnogi tvrde da još nije kasno da se stvar spasi i obustavom započetih radova i vele da je na potezu država. Osim Konzervatorskom odjelu, upit smo u utorak poslali i Ministarstvu regionalnog razvoja. Planiraju li reviziju odobrenih sredstava i njihovo povlačenje, pitanje je na koje odgovor još nismo dobili.
OPĆINA ZA OTPIS: Stalno krpaju proračunske rupe
Civljane bi po svim mogućim kriterijima, dođe li jednog dana do toliko najavljivanog smanjenja broja općina u Hrvatskoj, trebale biti među prvima na redu.
Na posljednjim lokalnim izborima 2017. godine ta je općina, inače prije rata administrativno dio Knina, imala na popisu birača 242 osobe. Glasalo ih je svega 159, a za gotovo dvotrećinsku većinu u Vijeću trebalo je svega 96 glasova. S njima je SDSS-HDZ-ov dvojac Preočanin – Gutić došao u poziciju raspolagati novcem iz proračuna čije rupe država svake godine krpa s 1,2 milijuna kuna i, što je najvažnije, voditi investicije poput gradnje mosta preko Cetine.
Za isto to vrijeme općina koja leži na izvoru pitke vode ne može njome osigurati opskrbu svih svojih građana. Ili možda čekaju nove izbore, nova obećanja i onda nove investicije. Neće valjda birači džaba potegnuti noćnim busom iz Beograda, Pazove...