Znate li što je bokashi? Naravno da ne znate, odakle bi i znali, u vrijeme kada smo mi bili mladi, mogli smo jedino čuti za Yasushija Akashija, mirovnog izaslanika UN za bivšu Jugoslaviju. No, zato su danas naša djeca i unuci bolje sreće od nas, oni žive u slobodi, i uživaju tekovine mira i globalizacije, pa umjesto imena bezveznog japanskog diplomate, koji prostorima bivše Juge nije donio ništa, a kamoli mir, znaju neka druga japanska imena i izraze. Kao što je to ‘bokashi‘, koje je izumio prof. Teruo Higa s Okinawe. E, taj bokashi, je proizvod koji se dobije fermentacijom efektivnih mikroorganizama, u melasi, vodi i mekinjama. Smeđe je boje, blago kiselog okusa i mirisa. Ne sadrži GMO i potpuno je prirodan proizvod, koji svojim djelovanjem potiče prirodni proces fermentacije i ubrzava kompostiranje. Baš taj ‘bokaši‘ mali su tribunjski osnovci, predvođeni svojim učiteljicama i osobljem ribarske zadruge Adria umiješali u glinene kuglice, koje će se prirodno sušiti i osušiti sve do akcije čišćenja tribunjskog podmorja, koja je planirana za 29. svibnja.
- ‘I onda će djeca, zajedno s nama, kad očistimo ovaj dio ribarske luke od otpada, dužinom cijelog lukobrana, dužinom malog gata, bacati te kugle u more. Te kugle, zajedno s mikroorganizmima u njima, pospješit će prirodno čišćenje i (samo)obnavljanje morskog dna. Postupno se otapaju, stvaraju kisik, i na taj način uvjete za razvoj života na onečišćenom području, flore i faune. Prije toga ćemo napraviti analizu zdravstvene ispravnosti i kakvoće mora, a nakon šest mjeseci od bacanja kugli ćemo ponoviti taj postupak, da vidimo kakav je bio efekat.‘ – kazala nam je Matea Lovrić, dok je zajedno sa 70-ak mališana iz područne škole Tribunj, od prvog do četvrtog razreda, mijesila bio kugle. Tri tisuće komada. Djeca su uživala na zraku i suncu, to im je bila terenska nastava, na otvorenom, a zaposlenicima ‘Adrie‘ bio je to – doprinos zajednici. Od čijeg ribarskog naslijeđa, vještine i truda žive. Jer, Tribunj je na glasu, kao ribarsko mjesto, oduvijek. Vjerojatno i prije od stoljeća sedmog, pa je onda najnormalnije da i oni koji dolaze iza nas, i koji će uvesti Tribunj u 22. stoljeće, nauče kroz ove edukativne radionice, koje se organiziraju šestu godinu za redom, da je more ono najdragocjenije što nasljeđuju, i kako ga moraju čuvati da bi ga jednog dana i oni predali svojoj djeci, nekim novim Tribunjkama i Tribunjcima. - ‘Svake godine smislimo nešto novo, da bi to djeci bilo zanimljivo. Kroz igru se najbolje uči!‘ - veli nam Matea.
Da ne bi bilo zabune, da se ne bi mislilo da se ribarska zadruga ‘Adria‘ bavi samo ekologijom i akcijama čišćenja, valja reći da je njihov primarni posao otkup ribe, koja se na tržište plasira svježa ili prerađena, prema mogućnostima i interesu kupaca. Prerađena riba na tržište ide kroz maloprodajne lance, pa tako tribunjsku ribu možete naći i u Lidlu, povremeno, kontinurano u Metrou i Djelu, a oni kojima nije daleko po nju mogu doći i pravo na njihovu ribarnicu u centru Tribunja. Kupiti je isto tako u maloprodaji! Da im kašete budu uvijek puni, brine se njihovih 13 zadrugara – sedam je kočara, četiri su plivarice, i još nekoliko koperanata koji nisu članovi zadruge, ali surađuju, prema potrebi. Preko projekta ‘Tribunjska riba‘ nabavili su i komoru za dimljenje, u kojoj su se najprije dimile molete, pa nakon njih, trlje i tabinje, a sada je na red došla i kozica, koja je dimljena pravi delikatesni proizvod, plasiran na tržište prije samo desetak dana. -‘Taj se vrhunski gastronomski proizvod zasad može nabaviti samo u Tribunju, u našem pogonu i ribarnici. Imamo pakovanje od 200 grama koje košta sedam eura, smrznutu, i imamo malu teglicu dimljenih kozica u ulju, koja košta isto sedam eura. I zasad ide jako dobro! Prve povratne informacije su odlične, i očekujemo da će i domaći ugostitelji vrlo brzo reagirati, spravljajući jela od dimljenih kozica, sada kada im je taj proizvod trajno dostupan. Mislim da bi to mogao postati još jedan gastro – brend po kojem bi mogli biti poznati‘ – kazala nam je upraviteljica zadruge Matea Lovrić.
Dok nam je menadžerica Ivana Bračanov, jedna od sedam stalno zaposlenih u RZ ‘Adria‘ pokazala cijelu paletu njihovih proizvoda – oslić bez glave, filetiranog oslića, pasa rezanog na fete, trlju, srdeleu, dimljenu moletu, lignjun očišćeni, očišćenu kozicu i dimljenu kozicu. Cijeli asortiman, a ima još i slanih srdela i inćuna, te dimljenih kozica u teglicama. Da ne bi ispalo da smo pričali samo s rukovoditeljima, došli smo pozdraviti i kadar u neposrednoj proizvodnji, gospođu Rosu Milutinović, koja vješto čisti kozice, ruke samo lete tamo – amo. -‘Ide to vama? - ‘Ide, ide!‘ - ‘Kako je?‘ - ‘Dobro je. Mora se raditi!‘- Nema tu puno filozofije!
