Goran Pauk, bivši šibensko-kninski župan, upravo broji zadnje dane na plaćenom odmoru kao bivši dužnosnik koji ima pravo na šest mjeseci pune plaće iako ne radi. Pauk je gubitkom lokalnih izbora u svibnju ove godine, izgubio I posao, pa se nakon 16-ak godina kontinuiranog dužnosničkog statusa našao doslovce na brisanom prostoru. Nitko i ne pomišlja da bi donedavni višemandatni župan, koji je mandat završio na poziciji predsjednika Zajednice županija Hrvatske, mogao ostati “nezbrinut”. No, trenutno stvari stoje tako da je Goran Pauk ovih dana primio svoju zadnju plaću iz županijskog proračuna, a što će dalje i gdje će ubuduće zarađivati plaću, još uvijek ne zna.
- Javljam se na natječaje kao i svatko drugi tko traži posao. Nažalost, nema puno tih mogućnosti, strpljivo čekam I nadam se da će se i to uskoro dogoditi i da ću naći posao na kojem ću odraditi tih još pet, šest godina koliko mi nedostaje do mirovine - govori bivši župan.
Sve u rok službe
Mnogi se čude kako to da se Pauk nije “osigurao” dok je još bio na poziciji župana. "Ali, kako bi mogao sjediti na dvije stolice toliko godina, to ne bi bilo korektno, to je cijena posla, rizik u koji čovjek svjesno ulazi kad odabere politiku kao posao”, veli Pauk, bez ljutnje i gorčine u koju su znali zapadati neki njegovi stranački kolege dočim nisu nakon funkcije bili trenutno “primjereno raspoređeni”, pa su osuli paljbu po HDZ-u kao da se podrazumijeva da im stranka treba naći posao dok kod kuće sjede i čekaju.
Pauk se nije odlučio za tu varijantu, prati natječaje, javlja se na neke od njih za koje misli da bi mogao zadovoljiti propisane uvjete i nada se da će mu se već neka prilika ukazati.
Svjestan je da stvari tako u politici stoje: dok si na dužnosti svi ti žele biti blizu, a kad izgubiš poziciju, malo njih te se i sjeti. Ali, sve to ide u rok službe...
Goran Pauk je rođen 1962. u Šibeniku, diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Splitu, u mladosti je igrao nogomet u dresu matičnog Šibenika i splitskog Hajduka. Bio je branitelj u Domovinskom ratu, jedan od onih koji su sa Zečeva protuavionskim topovima rušili JNA zrakoplove i upisali se u povijest (“obadva, obadva su pala”). U HDZ-u je od 1990. Bio je direktor šibenskog poduzeća Poliplast, radio je u biogradskoj Tvornici mreža, bio je i načelnik Policijske uprave šibensko-kninske, a otkad je 2004. postao zamjenik šibenske gradonačelnice Nede Klarić, politika je za njega postala - posao. Nakon dogradonačelničke dužnosti, 2006. zamjenjuje na poziciji župana Duju Stančića i od tada kontinuirano upravlja županijom, osvajajući mandat za mandatom, tri uzastopno. U pokušaju da izbori i četvrti, srušio ga je Kninjanin Marko Jelić, znanstvenik (molekularni biolog), čime je Pauku poslana poruka da birači žele promjenu.
Prošlo vrijeme
Kandidirao se i na recentnim unutarstranačkim izborima, za potpredsjednika ŽO HDZ-a, odbijajući se svrstati bilo uz Nediljka Dujića ili Željka Burića kao kandidate za šefa županijske organizacije, što je trebao biti signal da su mu prihvatljiva oba. No, stranačko članstvo nije optiralo za njega, uskratili su mu povjerenje, i nekako je stvoren dojam kao da je Paukovo vrijeme – prošlo. Danas je, izgleda, i sam toga svjestan. Ali, kao i svatko drugi, pravo na rad ima i nada se, kaže, da će ga i ostvariti.
Iako ga je dugo pratila svojevremena izjava kako je uhljebio puno ljudi, i da mu je žao što nije i više, danas na vlastito “uhljebljenje” kao da ne računa.
Iz svega ovoga izašlo je i nešto dobro - kaže.
- Neočekivano sam dobio puno vremena koje sam proveo s obitelji, pogotovo s Bornom koji je još mali i traži puno pažnje. Eto, to mi je u svemu ovome najveće veselje I najveći dobitak. A i odmorio sam se - priznaje.
Prije nekoliko dana primio je zadnju od šest dužnosničkih plaća na koje, prema zakonu, ima pravo nakon isteka mandata, dok ne radi (ukupno 113.214 kuna neto, 205.986 bruto), a za dalje, morat će ili trošiti ušteđevinu ili naći neki posao. Spekuliralo se da će na mjesto direktora Vodovoda i odvodnje, ali je ta sinekura bila uvjet gradonačelnikovih koalicijskih partnera u Gradskom vijeću (Hrvatskih suverenista), koji su HDZ-u osigurali većinu. Spominjale su se i čelne pozicije u Lučkoj upravi, u NP Krka (jer se govorilo da aktualna ravnateljica odlazi u Zagreb), naposljetku i Veteranski centar u Šibeniku, no, sve je to samo račun bez krčmara, a kako veli Pauk, dok ne dobijem posao,sve drugo su obična kuloarska nagađanja.
Kako bilo, za stranku poput HDZ-a svakako jest neobično da župana drži “na ledu” nakon 16-ak godina vjernog služenja, ali nigdar ni bilo da nekak ni bilo, a dotle, Pauku (I obitelji) sasvim sigurno neće ništa faliti, osim osjećaja da je neki faktor u svojoj stranci. To su, kako sada izgleda, tempi passati...