Pustimo drugima da pogađaju što se bijeli u gori zelenoj – je li snijeg, il' su labudovi – a mi se fokusirajmo na jedno mjesto koje se isto tako sve više bijeli, a odmah je pokraj Šibenika. Koje? Kako koje! A Bilice, brate, koje bi drugo! Jer, dok nisu imali svoje općine, Bilice su se crnile ki Crnica. I to ne ko ova današnja, nego ko nekadašnja, TEF-ova Crnica. Pa, vi sad recite da se nezavisnost ne isplati!
I iziđite na izbore s idejom da ćete ukidati općine. Dobit ćete u Bilicama šipak, a ne glas! Mjesto koje je nekad bilo poznato najviše po biličkim mljekaricama, koje su mlijeko u buklijama i na magarcima svako jutro prtile, nosile i prodavale u Šibeniku, danas je mjesto u kojem se krava može vidjeti još jedino na Milka čokoladi, a mlijeko u tetrapaku, gdje mu je i misto.
A umjesto magaradi, na biličkoj su rivi parkirane skupe mečke i bogtepitaj koliko metarske jahte. Od biličkih gostiju, iz cijele Europske unije, koji iz dana u dan sve više postaju i domaćini. Jer u Bilicama kupuju terene i grade kuće. Tako od mjesta u kojem su nekoć ljetovali, malo pitoreskno naselje na Prukljanu sve više postaje mjesto u kojem žive Česi ili čak i Nijemci. I sve to u dvadeset godina nezavisnosti, i odcjepljenja od grada Šibenika, što Biličani slave ove godine, točno na 17. prosinca. I što bi rekao pokojni Oliver Dragojević, na svom 20. studijskom albumu – Vridilo je! Da nije! Još pitaš!
Procvjetale kad su se odvojile
Jer Bilice su, što će naglasiti i Vlatko Petrović, potpredsjednik Općinskog vijeća, procvjetale kad su se odvojile od Šibenika, tumačeći to na primjeru svojih Vrulja. To je jedna mala, predivna uvalica, u kojoj Biličani grade dječje igralište, i malo sportsko igralište, a nastavit će graditi i obalni zid, tako da to mjesto dobije jednu pravu turističku vizuru, kakvu i zaslužuje.
"Jer u Vruljama su jedan veliki dio građevinskog zemljišta pokupovali Nijemci i Austrijanci, koji su do jučer bili naši gosti, a danas su već i dobri prijatelji, pa kad su vidjeli što mi ovdje imamo i kako živimo, odlučili su i oni ovdje graditi kuće i živjeti zajedno s nama, postati domaći, Biličani kao i mi", kazao je Petrović, koji zajedno s listom Nevena Mikulandre, predsjednika Općinskog vijeća, i onom načelnika Josipa Ćalete Cara tvori većinu u Općinskom vijeću, uz dva vijećnika HDZ-a, što je pet od devet članova Općinskog vijeća.
Proračun su izglasali iz prve, a Petrović se nada da će u ovome mandatu Općina konačno dobiti i vlastitu zgradu, pa više neće biti podstanar u privatnom prostoru, zgradu Vatrogasnog doma i pokrenuti gradnju Osnovne škole. Jer u Bilicama se godišnje rodi 30-ak djece i jedna su od rijetkih općina u Hrvatskoj koja godinama ima pozitivan prirodni prirast i u kojoj se već na prvu kuži da se isplati ulagati u škole. I dignuti ruku za podizanje naknade za treće dijete, koje Općina od ove godine sponzorira s 30 tisuća kuna. Po tome je isto tako među vodećima u Hrvatskoj. Osobito ako se ima u vidu proračun od svega sedam-osam milijuna kuna.
Lani su, veli nam načelnik u trećemu mandatu Josip Ćaleta Car, imali u općini pet obitelji kojima se rodilo treće dijete. "Daj Bože da ih ove godine bude dvostruko pa da Općina bude morala izdvojiti za to i 300 tisuća kuna. Neka dice, neka budućnosti, a za kune ćemo se snaći, kao i dosad", veli općinski načelnik.
Zašto je treće dijete bitno, slikovito objašnjava Neven Mikulandra, predsjednik Vijeća, koji je već i sam veteran, kao i načelnik, pa je već sad najavio kako će se povući 2023. godine, nakon Velike Gospe.
"Kad dvoje ljudi, muž i žena, ima dvoje dice, to je u stvari nula. Dvoje bilo, dvoje ostalo! Tek je treće – jedno plus!" nudi računicu Neven. A ja dodajem – profit, ekonomskim rječnikom. Ili – dodana vrijednost!
S njim se slaže i šef biličkog HDZ-a Ranko Jakovljević, koji ističe kako će do kraja mandata izrealizirati četiri-pet dječjih igrališta po Bilicama, odnosno biličkim naseljima, kojih je točno 13, uzduž i poprijeko općine.
"Pitaju ljudi zašto to nije i dosad napravljeno. A zašto? Zato što to nije lako. To sa strane izgleda, ajmo, daj bagere, daj meštre, kreni napravi, ali nije tako. Treba naći teren, riješiti vlasništvo, imovinskopravne stvari, pa projektnu dokumentaciju. Da ne govorim za krupnije stvari, kao što je zgrada Općine, to je zahtijevalo i izmjenu prostornog plana, što traži i određeno vrijeme", veli šef HDZ-a, a načelnik nam veli da se Biličani lako dogovore kad su Bilice u pitanju.
I danas, kad su s HDZ-om u koaliciji, ni prije devet godina kad im je bio oporba. Ne igraju se visoke politike!
Promijenili vizuru nabolje
"Mi se u Bilicama svi znamo, nema nas puno, kao jedna smo obitelj, tako reći, i nama je najbitnije kad se iza sebe okrenemo, da svak može vidjeti ono što im ostavljamo. I da smo promijenili vizuru Bilica nabolje, pretvorili ih u pravo turističko misto. Evo vam jedan podatak. Mi smo zadnju izmjenu prostornog plana imali prije dvije godine, a zadnja prije toga je bila prije devet godina. I sad već idemo u novu. To svjedoči o brzini kojom se Bilice razvijaju i grade. U Vruljama, primjerice, jedan od najbogatijih Nijemaca je kupio terene i gradi pametne kuće, koji sebe vidi ovdje, na relaciji Bilice – Skradin – Kornati, i ne pada mu na pamet nigdje se micati odavde. Takvi nam ljudi dolaze ovdje živjeti", veli načelnik, a opet uskače Neven Mikulandra:
"Takvih ljudi je u Bilicama sigurno već nekih 50-ak, Nijemaca i Austrijanaca koji su ovdje izgradili kuće i tu su cijelu godinu. U Mikulandrama ima cijela jedna ulica, šest-sedam kuća, sve Česi! Mi se, dakle, ne bojimo za budućnost Bilica." I nemaju dileme da su njihovi prethodnici dobro učinili što su se odvojili od Šibenika i uzeli svoju sudbinu u vlastite ruke. Danas sami upravljaju proračunom od sedam-osam milijuna kuna, u što će ga i na što potrošiti, a od Grada Šibenika nisu mogli dobiti ni pola milijuna kuna. "Eto, da su nam dali godišnje toliko, da su uložili u nas, nikad se ne bismo odvojili", iskren je Mikulandra.
"Šibenik je naš grad, mi njega volimo, naslonjeni smo na njega, i oko toga nema dileme. Ali, da je ovako bolje za sve – je!"
Načelnik Josip Ćaleta Car vraća se u 2013., kada su došli na vlast, kada nije bilo ni plaža uređenih, ništa, kada se broj noćenja vrtio u tisućama, pa na 2015., kada je već bilo 17 tisuća, pa na 2019., kada je bilo 71 tisuća noćenja.
"Mi smo 2015. imali 25 kuća za odmor, a danas ih je 125 najmanje, s bazenima, sa svim pratećim sadržajima. Bilice su danas u svim turističkim biltenima, ponudama, na Booking.comu. To je ono što iza nas ostaje, na što smo ponosni, i što nije bilo lako. Mi nismo na putu pa da morate ovdje proći. Ne, mi smo se za svakog turista morali boriti da ga ovdje dovedemo; plaćamo dva velika bilboarda Hrvatskim cestama, pokrenuli smo Beercraft festival, susret klapa, koncert na mulu, našu Biličku feštu, promoviramo se, Turistička zajednica radi svoj posao, u fazi smo pripreme za označavanje biciklističkih staza... Kada nam Lučka uprava napravi to mulo od sto metara, na njega će se moći vezati brodovi od 60 metara, odakle će se ti biciklisti moći prebaciti do slapova Krke i nazad... Je l' triba dalje? Ja se za budućnost Bilica ne bojim!" veli nam načelnik Ćaleta Car, koji je godina s Nevenom, već im je 57 i vrijeme je nakon ovog mandata za neke nove, mlađe snage.
No, dotle, Ćaleta se nada kako do kraja ove godine neće više biti beskućnici, da će Općina 20. obljetnicu dočekati pod svojim krovom, da će dotle biti gotova i projektna dokumentacija za školu sa sportskom dvoranom, da će biti skroz riješene i granice pomorskog dobra, kao što je već riješen i jedan dobar dio. U pravu je Neven Mikulandra kad načelnika općine ne gleda kao nekog političara, nego tek kao komunalnog redara, jer se u većini bavi tek – komunalnim stvarima i problemima, odnosno njihovim rješavanjem.
Kilometarska šetnica
"Mi imamo od uvale Stubalj do Vrulje šetnicu od dva kilometra, koju smo jedan dio dosad odradili, nekih 60 posto. Neće biti za aute ni motore, eventualno za bicikle, i ljudi već sada rado idu na taj dio, i zimi i ljeti, i mi namjeravamo na tu šetnicu staviti LED rasvjetu, sa solarima, da se mogu staviti klupe i sve ostalo. Idemo na drugu fazu završetka te šetnice do Burnog mula, nekih 300-injak metara, gdje ćemo stati, do ishođenja dozvola, kako bismo je povezali s naseljem Vrulje", napominje Mikulandra.
Uvjeren kako Bilice već za nekoliko godina mogu udvostručiti broj noćenja, doći na nekih 150 do 200 tisuća noćenja, što bi bilo sasvim dovoljno za održivi razvoj, koji može ići ukorak s infrastrukturom.
"Ako imamo nekih tri tisuće stanovnika, da imamo četiri-pet tisuća gostiju, da budemo ugodno mjesto za život i boravak obitelji s djecom", kaže Mikulandra. Spominje kako ŽLU gradi valobran u Šparadićima, "težak" sedam milijuna kuna, koji će zatvoriti kompletnu tu lučicu od udara sjevernog vjetra, tramuntane i bure, a Općina radi dokumentaciju i za dalje, za uvalu Stubalj, i dio prema Mikulandrama, pa napraviti malu plažu, s par tuševa, pa rivicu, s betonskim potpornim zidom i lomljenim kamenom, šetnicom...
Načelnik će, akonto toga, dodati da oni mul Mile Budaka vide kao nautičku luku, za što su papire već predali županijskom Zavodu za prostorno uređenje.
Sezonu su produljili
Tih 60 vezova bi Bilicama svakog vikenda donijelo "muving" od 800 do tisuću ljudi, plus parking, plus boravišna pristojba, što bi podignulo taj turizam za koji su se opredijelili. Sezona im više ne traje od 1. 7. do 15. 8., već se produljila od 1. 5. do pola devetog mjeseca, tako da im se isplatilo to što su jako puno ulagali u plaže, održavanje postojećih i gradnju novih.
A ja se sjećam kako mi je pokojni Ante Mikulandra, koji je 90-ih bio jedan od vodećih ljudi HDZ-a u Šibensko-kninskoj županiji, stranke kojoj je bio i jedan od osnivača, a poslije i gorljivi borac za osnivanje općine Bilice – na što tadašnji HDZ uopće nije gledao blagonaklono – kazao, kad sam ga pitao za motive odvajanja od Šibenika.
"Samo jedna stvar raste u tuđoj ruci!" zaključuje Mikulandra.
Danas, 20 godina poslije, čini mi se da je bio u pravu. I da bi mu Biličani na 20. godišnjicu općine trebali zapaliti barem svijeću!