Početak školske godine za svakog je prvašića i njihove roditelje posebno iskustvo, a Karmela Bilić, majka jedine učenice prvog razreda područne škole u Pakovu Selu, koja pripada drniškoj OŠ Antuna Mihanovića Petropoljskog, revoltirana organizacijom prijevoza za svoju curicu i zabrinuta za njezinu sigurnost, o tome je odlučila javno progovoriti.
Problem je, ističe, što njezino dijete, s obzirom na raspored vožnje, uglavnom prvo dođe u školu i – poljubi vrata. Nastava, naime, počinje u 8 sati te djevojčica u dvorištu mora sama čekati dok dođu učiteljica i preostali učenici – jedan drugaš i jedan četvrtaš, koji stanuju u blizini pa ne moraju koristiti organiziran prijevoz.
– Živimo u zaseoku Bilići i prvo sam iz novina saznala da će moje dijete do škole prevoziti osobni automobil. Nitko me službeno do tada o tomu nije obavijestio, da bi me u petak, tri dana prije početka školske godine, nazvao prijevoznik i rekao da će po malu doći mini-busom u 7.25, odnosno 7.30 sati jer još prevozi i učenike od 5. do 8. razreda koji moraju do 8 sati stići u školu u Drnišu, a kući ju je iz škole trebao vraćati osobni auto. Ništa mi tada to nije izgledalo sporno dok nisam shvatila da vožnja do škole traje svega pet minuta te da do početka nastave, odnosno otvaranja škole, moje dijete treba samo čekati barem dvadesetak minuta. To je previše za tako malo dijete koje je tek krenulo u školu. Morate shvatiti moju zabrinutost kao roditelja. Nikad ne znate što se može dogoditi, hoće li u dvorište doći kakav pas, hoće li dijete istrčati na cestu… – s puno emocija govori Karmela Bilić.
Majčinu zabrinutost donekle je umirila učiteljica koja je rekla da će dolaziti petnaestak minuta prije te da će o tomu izvijestiti ravnatelja kako bi isto vrijedilo i za učiteljicu talijanskog jezika te vjeroučiteljicu koje jednom tjedno također otvaraju školu jer drže prve satove.
No, već prvi dolazak mini-busa do škole, Karmeli Bilić ponovo je vratio prvotne strahove.
Vozač nervozan
– Vozač je bio nervozan i pitao je zašto mora ulaziti u zaselak, zašto nismo izišle na glavnu cestu. Govorio je da je usko, da će oštetiti busić… A kada su mu na cestu izišle ovce, postao je još nervozniji i govorio da će zakasniti drugi učenici koje prevozi u matičnu školu u Drnišu. Kad je došao pred našu kuću i pokupio moju djevojčicu, izderao se na nju "Sidi tu!".
Nakon toga, gospođa Bilić se obratila i ravnatelju Saši Kolombu.
– Ljubazno me saslušao i rekao da će to riješiti te da će se uskladiti dolazak učiteljica sa školskim prijevozom i da mu se javim ako bude bilo daljnjih problema! Nakon toga po moje dijete su došli u osobnom automobilu i to 10-15 minuta kasnije negoli je dolazio mini-bus. To je trajalo dva dana, a onda, bez da me je itko obavijestio o promjeni, opet dolazi taj bus, i to u starom terminu u 7.25 sati. Ma, ništa to meni ne bi smetalo da mi dijete dođe i pola sata prije nastave, ako je škola otvorena – objašnjava zabrinuta majka dodajući kako je nakon toga ponovno zvala ravnatelja škole. No, ovaj put komunikacija je očito dobila drugačiji ton, jer je ravnatelj Bilić poručio da sve terorizira te da je nezadovoljna svim ponuđenim rješenjima.
Županija predlaže dogovor
– Evo i jutros je moje dijete u školu došlo prije učiteljice i trebalo je čekati. Zvala sam i pročelnicu društvenih djelatnosti u Županiji koja mi je rekla kako dijete ni jedne sekunde ne smije biti samo ispred škole te da ravnatelj škole mora to uskladiti s učiteljicom, prijevoznikom i nama roditeljima. Zato mene kao roditelja zanima kako je zapravo taj prijevoz organiziran i kakav je ugovor sklopljen. Ovo je za moju obitelj sve vrlo stresno, a mislim da je u ovoj priči najvažnije moje dijete – kategorična je mama Bilić ne krijući koliko je zabrinuta za sigurnost svog djeteta.
– Kada je bio upis u školu, na stotinu pitanja smo morali odgovarati, poput onih koliku plaću imam ja, a koliku suprug, što mislimo živimo li bogato, srednje ili siromašno. A sada mi kažu da sam sitničava jer mi smeta što mi dijete stoji samo ispred škola. Čak ako je to i pet minuta, dovoljno je da se dogodi nešto nepredviđeno i neželjeno – zaključila je pomalo rezignirano gospođa Bilić.
SAŠA KOLOMBO:
Sve je u dogovoru s majkom
– Škola je napravila sve što je u našoj mogućnosti. S majkom je dogovoreno da učiteljice dolaze u 7.40 sati. Štoviše, učiteljica je rekla da se školu može otvoriti i prije ako bude trebalo. Sve se to može provjeriti kod učiteljice. Ali, majka nam se nije dodatno javila. Kažete da je djevojčica i jutros došla prva i čekala da se škola otvori? Moguće, ali vjerujem da je to trajalo kratko, jer je vrlo teško uskladiti da autobus svaki put u isto vrijeme, točno u minutu, po zaseocima pokupi druge učenike – kaže Saša Kolombo, ravnatelj drniške OŠ Antuna Mihanovića Petropoljskog u sastavu koje djeluje i područna škola u Pakovu Selu.
Diana Ercegović:
Županija otvorena za razgovor
Šibensko-kninska županija, kao osnivač škola na svom području, osim onih u gradu Šibeniku, provela je postupak javne nabave za organizirani prijevoz učenika i na drniškom području, no što se, eventualno, mimo ugovora, događa na terenu, teško je znati kaže pročelnica za društvene djelatnosti Diana Ercegović.
– Točno je da me je majka zvala zbog učenice iz zaseoka Bilić. Bilo bi dobro ako ima problema da se obrati i pismeno, da vidimo u čemu je problem i pokušamo razriještiti situaciju, premda, prema onomu što mi je do sada rekao ravnatelj škole, sve je rađeno u dogovoru s majkom – rekla je Ercegović.