Vesna Jurić Bulatović, voditeljica manifestacije Noć muzeja, u specijalnoj je emisiji HTV-a posvećenoj tome izjavila da je Šibenik sjajan primjer kako ulaganjem u kulturnu baštinu može doći do revitalizacije različitih aspekata suvremenog života.
– Na tom primjeru može se pratiti snažna transformacija grada upravo pod utjecajem kulture, te Šibenik dobiva odrednicu koja ga s jedne strane svrstava u lijepe, manje gradove koje možete "obuhvatiti", a s druge strane ima ogroman razvojni potencijal – istaknula je, među ostalim, Jurić Bulatović nakon televizijskog priloga u sklopu emisije koji je tematizirao upravo tu promjenu grada koji su i sami njegovi stanovnici, onako "izgubljenog u tranziciji", donedavno ocrtavali u crnoj boji.
O tome će u pozdravnoj riječi na otvaranju današnje konferencije Slobodne Dalmacije i Hanza medije posvećene reindustrijalizaciji Dalmacije prozboriti i Željko Burić, šibenski gradonačelnik, pod čijom se upravljačkom palicom već u trećem mandatu nakon duže stagnacije odvija razvojni zamah grada koji je u bivšoj državnoj zajednici prednjačio po velikim, prljavim industrijama, praktički bez ikakvog turizma.
U osnovnim crtama Šibenik danas utire put jedinstvenog kulturnog i turističkog odredišta u "zdravom" omjeru između, u klasičnom smislu proizvođačke, ne i zagađivačke ekonomije, razvoja industrijske zone Podi te širenja visokoškolskog obrazovanja. I to su, rekli bismo, razvojne ambicije primjerene onome "ogromnom potencijalu" koji zamjećuje Vesna Jurić Bulatović, a nije jedina izvan Šibenika.
Monokultura nije dobra
Željko Burić često govori da ni jedna monokultura u gospodarskom smislu nije dobra, pa makar bila industrija. S njezinom je propašću Šibenik to jako dobro osjetio na vlastitoj koži, s tim da TLM ozbiljno proizvodi i dalje, doduše manje i s manjim brojem zaposlenih, a TEF je doslovno razgrađen i na njegovu će prostoru nastati nova gradska četvrt, prema projektu nazvanom "Batižele". Unatoč probuđenom turizmu, Šibenik nije grad monokulturnoga gospodarstva, nego znatno više zarađuje od proizvođačke industrije.
Željko Burić podsjeća na vrijeme kad je kao kandidat HDZ-a preuzeo odgovornost za grad sa svojim upravljačkim timom 2013. godine. Tada je zemlja pristupila EU-u, za razliku od pretpristupnih fondova, otvorili su se bitno povoljniji europski fondovi i prva je obveza gradskih otaca bila promijeniti pesimističan pogled na grad njegovih stanovnika.
– Dakako, trebalo je raditi, a ne jedino govoriti. Gasili smo crne točke, počelo je uređivanje poznatih, ali napuštenih gradskih objekata i lokacija koji su izgubili nekadašnju namjenu, a nova nikako da nastane. Grad je ostao bez identiteta, a onda je krenulo s obnovom u središtu: Peškarija, kino "Tesla", nekadašnja zgrada "Revije", a danas lijep hotel na obali, Poljanu da ne spominjem... Ima toga još neuređenoga, poput hotela "Krka", pa i nekadašnjega kina "Šibenik", objekta stare pošte, no sve će doći na red – kaže gradonačelnik, nastavljajući s konstatacijom kako se danas jako dobrom pokazala odluka da se ulaganjem u kulturu i valorizacijom kulturne baštine krene naprijed. I to je, veli, izazvalo lančanu reakciju promjena.
– Pozitivna percepcija grada i promjena stava o vlastitome gradu prvo je došla kod domaćih ljudi nakon obnove drevnih tvrđava. Šibenik je, naglašava gradonačelnik, jedini grad u zemlji koji je upravljanje tvrđavama povjerio javnoj ustanovi i omogućio mladim, sposobnim ljudima da slobodno kreiraju programe. Ustanova je financijski samodostatna i zapošljava, a programi izvođeni na tvrđavama, da ne spominjem nagrade koje su Grad i JU "Tvrđava kulture" osvojili za upravljanje tom baštinom, otpočetka su odjeknuli cijelom zemljom. Tako se pobudio interes za Šibenik i među onima izvan kulture i turizma, kojima je djelatnost upravo proizvodnja u onom klasičnom smislu.
– Grad je postao zanimljiv, pojavili su se ulagači, a gradska uprava im je partner i podrška – objašnjava Burić ono što se o Šibeniku vidi izdaleka.
– Još je zanimljivije – nastavlja – to što šibenske fortifikacije nisu bile kulturno-povijesni objekti, barem kako-tako održavani, s nekim organiziranim posjetima, nego su bili, jednostavno, izvan pameti: urušeni, devastirani, bez ikakve funkcije. Što drugo i očekivati u gradu koji je početak Domovinskog rata dočekao opasan vojnom žicom, praktički bez ikakvog turizma osim u okolici, s prljavom industrijom i kanalizacijom koja se slijevala izravno u more. K tome, u sjeni velikih tvornica nije se razvijalo poduzetništvo kao na sjeverozapadu zemlje. I zato je Šibenik tavorio; u propasti stare ekonomije nije izgradio turizam, a počeo je gubiti i institucije.
Burićeva je gradska uprava, uz poticaje turizmu, radila i na zamahu malog i srednjeg poduzetništva u industrijskoj zoni Podi, gdje je danas 1500 zaposlenih u 60 tvrtki, od kojih je samo jedna trgovačka, a sve su ostale proizvođačke. Podi su bili proglašeni najboljom zonom u zemlji, spojeni su na kolektor kao nigdje i u samome su vrhu po opremljenosti i uvjetima za poduzetnike. Gradi se izravan priključak na autocestu, a slijedi i povezivanje zone sa željezničkom prugom. Grad Šibenik pregovara s državom o ustupanju još tri milijuna četvornih metara za širenje zone, koja će biti plinoficirana kao i uže gradsko područje, a sasvim sigurno, pogoni će se u dogledno vrijeme grijati iz energane na smeće koja će nastati u blizini, unutar kompleksa za gospodarenje otpadom "Bikarac", govori Željko Burić.
Usporedo, radilo se na revitalizaciji industrijske baštine Šibenika. Slovenski "Impol", koji je kupio TLM, oživljava proizvodnju alufolija, veću nego prije Domovinskog rata, a dodatno se ulaže u valjaonicu aluminija, što je strateška investicija na državnoj razini, podsjeća gradonačelnik. Zanimljivo je, ističe, kako političke odluke o razvoju komunalne infrastrukture potiču gospodarstvo. Ništa od toga ne bi se moglo ostvariti da Šibenik nije, kao prvi grad u zemlji, izveo aglomeraciju i s time u kolektor skrenuo otpadne vode TLM-a. U krajnjoj liniji, to je omogućilo i izgradnju nove gradske plaže Brodarica na nekadašnjem rezalištu brodova, koja je oplemenila turističku ponudu cijeloga grada. Uz plažu se sada razvija novi turistički smještajni kompleks jer ima sve preduvjete, kaže Burić.
Revitalizirana djelatnost
Činjenica je, zaključuje, da je Šibenik danas opet centar aluminija, kao i to da je zbog pretovara aluminijskih blokova preživjela Luka Šibenik. Nedavno je luka doživjela novo prestrukturiranje budući da je većinski udio kutinske petrokemije kupila turska grupacija Yildirim, koja se bavi i lučkim poslovanjem. Gradska je uprava u kontaku s novim vlasnicima i dogovaraju se za uređenje oronule komunalne infrastrukture lučkog područja, za što je Grad osigurao novac.
– Luka je u središtu grada i taj prostor mora biti primjerenog izgleda. Uljuđen kako dolikuje – kaže Burić.
– Dobar je primjer revitalizirane djelatnosti iz prijašnjih vremena brodogradilište "Iskra" u radionicama nekadašnjeg "Remonta", vojnog poduzeća za remont ratne flote. To je uspješna tvrtka koja se na natječaju izborila za gradnju interventnih brodica hitne pomoći za otoke, servisiraju turističku i dio vojne i flote drugih državnih službi, te nastavljaju s gradnjom radnih brodova za norveška polja marikulture u suradnji s norveško-hrvatskom tvrtkom "INavis" i među rijetkim je brodogradilištima specijaliziranima za aluminij.
Pridodamo li tome oporavljenu "Vinoplod Vinariju", koja nakon ulaska "Badela" nastavlja s tradicionalnom proizvodnjom vina i žestica, a odnedavno preuzima i brend drniškog merlota, tvrdim da je Šibenik grad koji je uspio ukomponirati gospodarske djelatnosti bazirane na čistim tehnologijama i razvoj turizma – govori Željko Burić. – I zadnje, ne manje važno, uporno nastojimo na razvoju visokog obrazovanja. Postoje veleučilišni i sveučilišni studij, uskoro ćemo otvoriti najmoderniji studentski dom u zemlji, a započinje i studij sestrinstva, što će sigurno jačati poziciju naše opće bolnice.
Sve te djelatnosti, vjerujem, mogu opstati jedna pored druge a da si međusobno ne smetaju. Rekao bih stoga da je budućnost Šibenika osigurana – kaže Željko Burić, gradonačelnik kojega optimizam nikad ne napušta.
