Šibenik kao da više ne priznaje ništa osim megaprojekata. S jedne strane grada najavljuje se projekt Batižele, svojedobno zamišljen kao Šibenik za 21. stoljeće, “grad na kraju grada”, a sada novi elitni gradski kompleks u statusu gradske četvrti s turističko-hotelskim, stambenim, poslovnim, sportskim i kulturnim sadržajima.
Polovinom prosinca gradski vijećnici trebali bi odlučiti o raspisivanju međunarodnog natječaja na koji se očekuje prijava zainteresiranih investitora i potom početak realizacije projekta o kojem se govori godinama. Na istoj sjednici Gradskog vijeća još jedan megaprojekt traži potporu vijećnika: u poduzetničkoj zoni Podi njemački institut planira graditi solarnu elektranu, tvornicu vodika, pogon za dijelove buduće elektrane... sve u svemu investicija od pet milijardi eura koja bi, navodno, zaposlila čak pet tisuća radnika. Sad, gdje tolike radnike naći, to je drugo pitanje...
Radikalna promjena
Ali, tu još nije kraj. Šibenik je odlučio radikalno promijeniti svoju fizionomiju realizacijom, točnije rečeno – revitalizacijom, projekta Draga, još jednog od onih koji su u svijesti starijih Šibenčana prisutni barem 20-ak godina. Svojedobno je bio raspisan i natječaj za najbolje idejno rješenje, proglašeni pobjednici, najavljen početak provedbe projekta, krenulo se i u otkup privatnih nekretnina u kompleksu Drage, i taj proces traje do danas. No “gradski oci” tvrde: Draga napokon ide!
A to znači da će se graditi i nova moderna tržnica s natkrivenim i otvorenim dijelom, te velika podzemna garaža s čak 500 parkirnih mjesta. U kontekstu ovog projekta spominje se i preseljenje autobusnoga kolodvora, izgrađenog davne 1972., kada je bio jedan od najmodernijih i najljepših objekata te vrste u bivšoj državi, a izgrađen je po projektu arhitekta Ante Vulina. Smješten je na svega 300 metara od brodske luke i danas je postao neka vrsta ograničavajućeg, remetilačkog faktora u razvojnom zamahu grada, kako tvrdi šibenski gradonačelnik Željko Burić.
No ne govori se samo o preseljenju autobusnog, nego čak i željezničkog kolodvora iz centra grada, jer je izgubio svoju nekadašnju funkciju i, ma što nostalgičari mislili, postao smetnja velikim planovima gradske vlasti. A kad je riječ o izmještanju željezničkoga kolodvora, najčešće se kao nova lokacija spominju Ražine, šibensko predgrađe, danas de facto spojeno s gradom. No mnogima se na tu zamisao diže kosa na glavi...
– To je samo jedna od ideja – odmah smiruje potencijalne tenzije gradonačelnik Burić.
– Činjenica je da imamo problem zbog toga što je željeznički kolodvor tu gdje jest, a njegov značaj se bitno promijenio u odnosu na onaj koji je imao nekad. Zbog svega što se tu dogodilo u međuvremenu, više nije moguće vratiti tračnice koje su svojedobno uklonjene (kada se radio pothodnik koji je podignut za pola metra u odnosu na prugu, op.a.), a to je uvjet da bi željeznička stanica imala međunarodni status. Bez tog statusa ste periferija – objašnjava Burić.
Šibenik je, kaže gradonačelnik, doživio svoje pravo turističko buđenje i sada mu taj napušteni kolodvor na toj lokaciji predstavlja ograničavajući faktor daljnjeg razvoja.
– U operativno-tehničkom dijelu tu više nikad neće biti ono što je bilo – smatra Burić – i sada se razgovara o tome kako to riješiti, što uključuje i autobusni kolodvor. Oba kolodvora su, ističe, blizu jedan drugome, i to je naš koncept od kojeg nećemo odustati. Sve što je do jednog kilometra udaljenosti nama je prihvatljivo, ali ne više od toga. To je naša ulazna strategija, ali sve je to još u fazi ideje koju treba razraditi, i u tome ima puno dionika. Prije svega, tu su Hrvatske željeznice, a onda i interes Grada je da se ta crna točka uredi, zajedno s Dragom, ali i pothodnikom koji je također bio crna zona. No to je ogromna investicija – konstatira Burić.
Potpora Grada
Grad podupire projekt Draga zbog toga što se njime rješava pitanje tržnice, podzemne garaže s 500 parkirnih mjesta, zapravo, “time rješavamo problem prometa u mirovanju”, dodaje Burić.
Ovog tjedna u Šibeniku je boravio ministar mora, prometa i infrastrukture, potpredsjednik Vlade Oleg Butković, koji je obišao i svečano otvorio luke i lučice na širem šibenskom području (Rogoznica, Skradin, Vrnaža, Bilice), a bila je to i prilika da nakratko sjedne s gradonačelnikom Burićem i dotakne se nekih od spomenutih velikih šibenskih projekata u pripremi. Pa i eventualnog preseljenja autobusnog i željezničkog kolodvora sa sadašnjih lokacija.
– Ozbiljni razgovori o tome tek predstoje i mogao bih reći da su prilikom ovog susreta te teme tek okrznute – napominje Burić.
Povijesna baština
Investitor stambeno-poslovnog kompleksa Draga, s podzemnom garažom, je “Zagreb Montaža”, a projekt je definiran još u mandatu gradonačelnice Nede Klarić, negdje 2008., kada je bio raspisan i međunarodni natječaj za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje stambenih, poslovnih i drugih javnih sadržaja na prostoru Drage.
Kako je više puta kazao vlasnik ZM-a Vlado Čović, u tu investiciju ulaze s njihovim renomiranim austrijskim partnerom. U prvoj fazi projekta preselit će tržnicu sa sadašnje na privremenu lokaciju unutar postojećeg parkirališnog prostora u Dragi. Unutar kompleksa svi će poslovni prostori biti natkriveni, dok će se zelena tržnica nalaziti na otvorenom. U drugoj fazi tržnica se vraća na sadašnje mjesto, a projekt nastavlja s izgradnjom sadržaja poslovnog, stambenog i garažnog tipa i predstavljat će spoj starog i novog dijela grada – objašnjavao je svojedobno Čović, koji danas s velikim oprezom govori o ovom projektu, svjestan da je početak gradnje ne jednom odgađan. No, reklo bi se da je i sam ovaj put optimističan jer, čini se, da početak realizacije projekta nikad nije bio bliže i da projekt, koji će promijeniti vizuru grada, nije imao nikad veću podršku. Za to je trebalo proći gotovo 20 godina...
Budu li doista ovim projektom, kako se sada tek nagovještava, obuhvaćena i oba kolodvora – autobusni i željeznički – Šibenik će ne samo radikalno promijeniti svoje gradsko lice, nego će se trajno oprostiti i od nekih bitnih povijesnih gradskih toponima. Treba se samo nadati da stare austrougarske zgrade željezničkoga kolodvora, koje su svojevrsna kulturno-povijesna baština i datiraju iz druge polovine 19. stoljeća, neće biti nemilosrdno zbrisane s lica zemlje, nego će možda dobiti neku drugu namjenu.
Slično je i s autobusnim kolodvorom, koji je izgrađen prije 50 godina i koji je u to vrijeme bio prvorazredan primjer moderne arhitekture u bivšoj državi. Ne treba baš sve tragove povijesti zbrisati, možda ima načina i da se interpoliraju u novu, modernu gradnju...