Da je Zaton kojim slučajem općina, tada bi se u grbu sigurno našao kakav simbol vatrogastva, toliki je značaj mjesnog DVD-a, utemeljenog prije 62 godine, na društveni život ovoga mjesta s jedva tisuću žitelja. Zatonski dobrovoljni vatrogasci nisu prvi samo na požarima, već su godinama također nositelji komunalnih akcija za uređenje mjesta i organizatori fešta, poput klapskih večeri na Vrulji i velike proslave sv. Roka, zatonskog patrona.
I djeca i žene
Do uspostave javnih radova prije dvije godine cijelo desetljeće isključivo su oni u ime gradske uprave pomno kultivirali nasade i najviše zato njihov Zaton već na prvi pogled plijeni čistoćom i mirnim, ugodnim ozračjem.
Raditi za svoje misto njima je neupitno, kao i hitati na gašenje požara; dođe im kao po "defaultu", premda nije na listi dužnosti dobrovoljnih vatrogasaca.
Prvog dana lipnja počela su svakodnevna dežurstva deseteročlane postrojbe ispitanih, kvalificiranih zatonskih gasitelja u sezoni požara i trajat će do 1. listopada. Puno više Zatonjana i Zatonki različitog uzrasta, međutim, sudjeluje u vatrogasnim natjecanjima, u čemu su na vrhu među 26 županijskih DVD-ova. Kao ni jedno društvo na šibenskom području, Zatonjani na vatrogasnim natjecanjima uspijevaju sudjelovati čak sa sedamdeset članova raspoređenih u sedam ekipa, od kojih su dvije ženske.
- To su neopasna natjecanja u brzini i vještini korištenja opreme, s čime djeca započinju već sa šest godina - objašnjava Boris Dukić, profesionalni vatrogasac, zapovjednik DVD-a Zaton i predsjednik mjesnog odbora u drugom mandatu, a nakon ovih izbora i gradski vijećnik sa svoje liste "Za Zaton", koja je podržala HDZ i gradonačelnika Željka Burića. Dobrovoljno vatrogastvo nezaobilazna je tradicija u Zatonu pa gotovo da i nema onoga tko nije bio u članstvu DVD-a i prošao ovakvu temeljnu obuku. Takvih je barem tri stotine, a mladi, govori, uvijek dolaze.
Postali smo inženjeri
Ta čvrsta veza Zatonjana sa svojim DVD-om uvjetovala je, dodaje Dukić, i njihovu visoku zastupljenost u redovima profesionalnih vatrogasaca. Ni manje ni više, Zatonjani popunjavaju čitav zapovjedni vrh šibenskog vatrogastva: Volimir Milošević zapovjednik je šibenske javne vatrogasne postrojbe, Miroslav Bilušić je dozapovjednik, a zapovjednici smjena su Ive Cvitan i Goran Bilušić, inače i predsjednik DVD-a Zaton. Damir Dukić zapovjednik je županijske Vatrogasne zajednice - i tako su Zatonjani zatvorili krug.Gledaju li ih ispod oka radi takve "strateške" raspoređenosti, pitamo jednoga od njih, Ivu Cvitana. Poput drugih, u DVD je došao kao mulčić od 7-8 godina, učio od Borisa Dukića i Gorana Bilušića, proputovao cijelu Hrvatsku braneći boje zatonskoga DVD-a, no volio je i učiti, te je završio za diplomiranog inženjera zaštite od požara.
- Kada sam godinu dana nakon tragedije na Kornatima došao u profesionalnu postrojbu, zatekao sam samo dvojicu školovanih vatrogasaca. U međuvremenu se nas nekolicina doškolovala, postali smo inženjeri i zasluženo došli na sadašnje dužnosti - objašnjava Cvitan.
Nema igre
- U vatrogastvu, srećom, nitko ne može i neće instalirati nikoga ako nije stručan, vješt i ne prolazi Cooperov test tjelesne spreme i izdržljivosti. Nitko se ne igra vatrogasnim normama - govori Ive dok sjedimo pod dubokim hladom jedne od mnogih zatonskih murvi iz drvoreda na rivi, koje svake godine vatrogasci pomno potkresuju.Sezonska kvalificirana operativna ekipa DVD-a broji deset, najviše dvanaest vatrogasaca koji u požarnom razdoblju primaju plaću od tri i pol tisuće kuna. Rame uz rame s momcima je i jedna djevojka, Nina Dukić, inače i tajnica DVD-a.
- Rade to jer vole vatrogastvo. Ljeti bi svaki od njih, a mahom su studenti, mogao zaraditi više noseći gvantjeru kao konobar, no oni su rođeni vatrogasci - govori Boris Dukić i napominje da od prošloga ljeta zapravo nisu stali s gašenjima. Setan je što se zatonskim momcima nikada u ovome opasnome poslu nije dogodila kakva ozbiljna nesreća.
- Jest da su svi plastični dijelovi naših vozila rastopljeni, no sve zlo u tome. Neka tako ostane i dalje!
Pumpjerska kola
Tko ne pamti pumpjere iz kultnoga Smojina i Marušićeva filmskog "Našeg malog mista"? Kada su spašavali "nekretnine ča se ne krećedu" i ručnom vatrogasnom pumpom na drvenim kotačima gasili fingirani požar u vježbi NNNI, na šta je Amerikanac ronza bratu Domeniku kako "pari da pišadu, jer ča bi oni da gori bilding od 200-300 metri?"
Upravo ta starinska vatrogasna kola, rekvizit "Jadran filma" u jadnom stanju Boris Dukić uspio je, ne otkrivajući kako, dobiti za svoj DVD prije nekoliko godina. Obnovljena i gizdava, pumpjerska kola opjevana u besmrtnom serijalu dospjela su tamo gdje, ruku na srce, jedino pripadaju – u stvarno malo misto gdje je svaka sličnost s onim filmskim – namjerna i dobrodošla...