StoryEditorOCM
ŠibenikSlučaj praznog sendviča

U pravilu bira se jeftinija marenda, ona po cijeni od pet kuna po danu, u kojoj nema ni voća, ni mlijeka, ni sokova... Djeca bi pizzete i krafne, a Grad nema kuna za jabuke

28. rujna 2017. - 22:20

Poluprazni sendvič sa samo dvije fete salame koji je kao školsku marendu, navodno, dobilo jedno dijete u osnovnoj školi u Ražinama jučer je brzo postao top-tema u šibenskim školama.

I dok su se mnogi hvatali za glavu pitajući se što to djeca uopće jedu i zašto u šibenskim školama nema ni "z" od zdrave marende, Branko Koloper, vlasnik tvrtke "Matkol", koja priprema i dostavlja školske marende OŠ "Vidici", pa tako i njihovoj područnoj školi u Ražinama, tvrdi kako njihovi sendviči obvezno sadrže sir i salamu, a na meniju školske marende nalaze se zajedno s pizzetama, piroškama, krafnama, buhtlama, kiflićima, kroasanima, hot-dogovima...

– Nitko od roditelja nije nas zvao i ne mogu znati je li to bio stvarno naš sendvič. Volio bih da su nam se roditelji obratili pa da vidimo što se dogodilo, ovako je sve prvo izronilo u medijima. Mogu samo reći da već godinama radimo s tom školom i nikada nije bilo nikakvih ozbiljnijih pritužbi. Znalo se dogoditi da djeca nešto ne vole i mi bismo nakon razgovora s razrednicima mijenjali jelovnik. U sendvičima tako nudimo razne vrste salama, trajne i polutrajne, koje idu uvijek sa sirom. Kako znati je li sporni sendvič upravo naš? Nije to krafna pa da se može dogoditi da poneka ostane bez punjenja. Sendviči se ručno slažu i ne vidim razloga zašto bi netko namjerno složio poluprazni sendvič – ističe Koloper.

I dok će prazni sendvič sigurno još neko vrijeme zaokupljati pažnju dijela javnosti, pravo je pitanje zašto šibenski osnovnoškolci ne mogu imati nutritivno kvalitetniju i zdraviju marendu, primjereniju njihovu uzrastu i naporima koji ih očekuju u školi. Pita se to i Ivana Rupić, ravnateljica OŠ Jurja Šižgorića, koja je svjesna da takva marenda sigurno nije ona zasnovana na bijelom brašnu i šećeru, kakvu čine učenički obroci u svim šibenskim osnovnim školama.

– Škole pribavljaju ponude dobavljača, a onda vijeće roditelja odlučuje koju će ponudu prihvatiti. U pravilu bira se jeftinija marenda, ona po cijeni od pet kuna po danu i u kojoj nema ni voća, ni mlijeka, ni sokova. Oni su uključeni u skuplji meni od sedam i osam kuna po danu – objašnjava Rupić, te dodaje kako marendu u školi uzimaju uglavnom učenici nižih razreda i tek pokoji u petom, šestom, sedmom ili osmom razredu.

Koliko djece uzima organiziranu marendu, teško je reći, jer skupnih podataka o tomu nema. No, iz razgovora s ravnateljima moglo bi se zaključiti kako je riječ o 60-ak posto učenika do četvrtog razreda, što je ipak manje negoli prije nekoliko godina.
Cijena je, čini se, presudna u odabiru učeničke marende! Da stvar bude gora, šibenski đaci ove su školske godine, jedini u županiji, ostali i bez tjednog obroka voća i mlijeka koje plaća Ministarstvo poljoprivrede.

– Ove godine voće i mlijeko trebala je prvo platiti škola, a onda bi nam taj novac Ministarstvo refundiralo. No, škola nema novca jer je u sustavu gradske riznice, a u Gradu su nam rekli kako nam za to ne mogu dati novac jer on nije planiran u proračunu – kazuje Rupić, a njezine riječi potvrdila je i Mirjana Žurić, pročelnica za društvene djelatnosti u gradskoj upravi.

– Županija je za škole kojima je osnivač osigurala taj novac, ali naš pročelnik za financije Slobodan Tolić tvrdi da izdvajanja mimo onih utvrđenih proračunom ne bi bila u skladu sa zakonom – naglašava Žurić, te dodaje kako je Grad Šibenik vlasnik osnovnih škola tek na papiru, pa su mu ruke vezane i kada je riječ o zdravijoj marendi, jer gotovo o svemu odlučuje resorno ministarstvo.

S tim bi se mogla složiti i Margit Vrbičić, ravnateljica OŠ "Meterize", najnovije gradske škole izgrađene prije pet godina i koja jedina ima školsku kuhinju uređenu prema svim potrebnim standardima, u kojoj se mogu kuhati topli obroci. Štoviše, u želji da djeci ponude zdraviji obrok i utvrde sviđa li im se uopće kuhana marenda, cijelu prošlu godinu jednom tjedno u školi se kuhao topli obrok. Na zadovoljstvo stotinjak učenika i njihovih roditelja, što je bilo dovoljno da u ovoj školskoj godini Vrbičić zatraži od Ministarstva znanosti i obrazovanja odobrenje za zapošljavanje jednog kuhara, odnosno kuharice. No, iz Zagreba je ovih dana stigao negativan odgovor. Razlog – još uvijek važeća zabrana novih zapošljavanja u javnim službama. Vrbičić ne krije razočaranje.

– Napravili smo sve kako bismo pokazali da možemo imati topli obrok u školi. Lani ga je uzimala gotovo trećina od ukupnog broja učenika, a vjerujem da bi ih ove godine bilo još i više. Imamo kuhinju u kojoj to možemo raditi, ali ne možemo nikoga zaposliti! Pa zašto se uopće trošio novac za uređenje i opremanje te kuhinje?! I kad ćemo je moći koristiti? Za pet godina, kada bude zastarjela i sve bude trebalo nanovo mijenjati?! – zdvojna je Vrbičić.


OŠ JURJA DALMATINCA
Vratite vi nama naše buhtle
Priču o zdravijoj marendi usložnjava i primjer iz OŠ Jurja Dalmatinca. Tamo je prije nekoliko godina uvedena marenda zasnovana na složenim ugljikohidratima, integralnim pecivima, ekološki uzgojenom povrću, voću, domaćim namazima, panceti, ribi... Ravnatelj Natko Duvnjak podsjeća kako taj projekt ipak nije uspio zaživjeti i propao je prije kraja prvog polugodišta. Djeca, nenavikla očito na takve okuse u vlastitoj kući, brzo su se vratila krafnama, pizzama, kiflićima... O zdravoj prehrani učit će na satovima prirode i biologije i neće ih zbunjivati što to neće pronaći u svojoj marendi. Pa zar ionako svuda oko sebe ne vide kako ono što se govori i ono što se radi ionako jedno s drugim ne mora imati nikakve veze!


Koliko djece uzima organiziranu marendu, teško je reći, jer skupnih podataka o tomu nema. No, iz razgovora s ravnateljima moglo bi se zaključiti kako je riječ o 60-ak posto učenika do četvrtog razreda

28. prosinac 2024 22:00