- Ni jedna struka u zemlji nije u zadnja tri desetljeća napredovala toliko kao vinarstvo i vinogradarstvo.
U krajevima zemlje gdje se 80-ih godina nije moglo popiti dobro vino, danas se pravi vrhunska kapljica. Imamo jako dobra vina, i stalno im treba dizati kvalitetu. Tada mogu biti i cijenom viša, budući da Hrvatska ne može postići masovnost proizvodnje - kazao je prije neki dan u Vodicama na Sabatini, godišnjoj “fešti od vina” prof. dr. Ivica Kisić, dekan Agronomskog fakulteta u Zagrebu, čestitajući ujedno i Zadružnom savezu Dalmacije 125. obljetnicu i neprekinuto trajanje, u kojem je promijenio čak šest država.
Doktorica Ana Mucalo, predsjednica povjerenstva za ocjenu mladih i otvorenih vina, ove je dekanove riječi potvrdila i brojevima. Točnije, konstatacijom, kako je od 116 mladih vina koja su ove godine pristigla na ocjenu iz svih krajeva Dalmacije, te nešto iz Kvarnera, njih 56 – ili skoro polovica – zadovoljilo visoke kriterije i zaslužilo zlatnu medalju. Podatak za respekt! Koji svjedoči kako je na našem (prezasićenom) vinskom tržištu samo najbolje postalo dovoljno dobro.
Postali smo velesila
No, kad se vidi koliko groznice ovih dana izazivaju postoci i randmani maslina i maslinova ulja, onda valja priznati da je u ova tri desetljeća jednako toliko koliko i vinarstvo – ako ne i više – napredovalo i naše maslinarstvo. Možda ne toliko u količini, ali u kvaliteti svakako. Ono što je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, još praktički u ratu, neumorno poučavao inženjer Davorin Pamić, pročelnik tadašnje savjetodavne službe za poljoprivredu, gostujući svake nedjelje na radiju, o tome kako da bi se postigla kvaliteta maslinova ulja, treba masline brati ranije nego se to radilo ranije, kada se skoro pa čekalo da same otpadnu, ponavljajući skoro kao papagaj da masline trena brati kad je jedna trećina zelena, druga crna, a treća rusa ili crvena, tada je bilo revolucionarno. A danas je opće mjesto!
Isto kao što je heretička bila njegova poruka da masline nikako ne treba držati u kacama s morskom ili slanom vodom. Nego da ih treba preraditi što prije, po mogućnosti odmah. Što je danas, nakon trideset godina, konačno i moguće, jer u županiji postoji cijela mreža uljara, kojih je više nego ikada prije. U nekima od njih, poput Uljare koja zapravo i nije uljara, nego prava poliklinika, odnosno Centar za masline Sveti Ivan obitelji Duvnjak u Vodicama ne možete danas niti prerađivati masline koje su držane u slanoj vodi ili moru. No, jedino tako mogu se dobiti ulja koja će na prestižnim natjecanjima, kao što je ono u New Yorku, dobiti zlatne medalje. Hrvatska je, ako ne može po količini – a ne može, kao ni u vinu – postala maslinarska velesila u kvaliteti, jer je od 112 prijavljenih ulja, njih 96 dobilo medalje. Istrani su dobili 37, a Dalmacija 29 “zlata oko vrata”.
A oni koji misle kako su te medalje i priznanja sami sebi svrha, za okačit na zid, ljuto se varaju, jer su to zapravo ulaznice u prestižne restorane, specijalizirane butike i butige u kojima je manje-više. Za to nagrađeno, vrhunsko, buteljirano i brendirano ulje može se postići i puno veća cijena, baš onako kako je na početku dekan dr. Ivica Kisić to kazao za vrhunska, nagrađena vina.
Velika konkurencija
Na koncu, tržište vrhunskog maslinova ulja danas sve više i sliči vinskom – ambalaža je sve važnija, bočice i kartoni kao da su od lijekova, pakovine su vrhunski prezentirane, uz angažman dizajnera i profesionalnih fotografa, nude se pažljivo birani i slagani blendovi ili monosortna ulja, od autohtonih sorti, sa zemljopisnim podrijetlom...
A među uljarama se razvija konkurencija koja će biti bolja, nuditi bolje uvjete. Pa se više ne prerađuje u onoj koja ti je najbliža, nego u onoj koja ima bolju tehnologiju. I više šampiona na relevantnim natjecanjima. Imati svoje ulje postalo je stvar prestiža, jednako kao i objaviti na Fejsu sliku iz maslinika ili iz uljare. I pohvaliti se slikom s postocima! Ili ocjenskom listom, peroksidnim brojem, postotkom nezasićenih masnih kiselina, baš kao što se nekad pred gostima u tinelu hvalilo školskom svjedodžbom od diteta – Dušo, donesi pohvalnicu da teta vidi...
A vi, koliko se vama ove godine platilo?