Smiješno mi je kad se Enia Meštrovića zove zadarskim performerom i iznenađenjem lokalnih izbora. On je puno više od toga. Čovjek je jednostavno genijalac, kakvog ne samo Zadar, nego ni čitava Dalmacija nisu imali još od Miljenka Smoje i njegova "Malog mista". Ili Ivana Raosa i njegovih "Prosjaka i sinova", Mirka Božića i njegova "Čovika i pol".
Meštrović je sve to i još malo više – on je Ričard, najutjecajniji lik južno od Karlobaga. Pretjerujem? Možda, ali radim to namjerno da bi i drugi konačno mogli progledati i vidjeti ono što je ovdje "doli" već bjelodano, ali se ne vidi, "odozgara" iz Zagreba, s Prisavlja. Da na HTV-u itko ima dvi čiste, pa snimi seriju, poput gorespomenutih, Meštrovićev Ričard bio bi ultimativna hrvatska zvijezda. Kojoj i ovako svi dalmatinski političari hrle u posjet, kao Papi, da ih dotakne teke njegova blagoslova za izbore.
Bio je tamo, s njim, i Marko Jelić, novi šibensko-kninski župan. Koji je nakon 28 godina skinuo s vlasti HDZ i vječnog župana Gorana Pauka, koji je na toj katrigi proveo više od tri i pol mandata, odnosno 15 godina. Ričard se tako upleo ne samo u zadarske, nego i u šibenske izbore. I ne samo da se upleo, nego ih je i izravno krojio. Kako? Ismijavajući model vlasti - ne samo - HDZ-a, nego i svih drugih stranaka, njihovih koalicijskih partnera, kroz svih ovih trideset godina. I samim je time otvorio prostor za nešto novo, što god to bilo. U Zadru zamalo, a u Šibeniku, pa čak i Splitu djelomično.
Pretjerujem? Nimalo! Pa, pogledajte samo broj pregleda njegovih uradaka na YouTubeu. Broje se u stotinama tisuća svaki, zbirno u milijunima pregleda. A to je današnji ekvivalent onoj poznatoj rečenici kako nekad, kad se emitirao Roko Prč, u subotu navečer nikog nije bilo na ulicama! Ni pasa! Influencer – iliti, na hrvatski - utjecajnik par ekselans, što bi rekao Izet Fazlinović.
Kako god su se u Borbenoj ponoćki ismijavala Partija, načelnik i sekretar, ali s druge strane, kao ništa bolji, i don Karmelo Ljubetić i njegov remeta, pa se sustav kroz razornu satiru protiv koje nije bilo obrane rastakao iznutra, tako je i Meštrović sa svojim Ričardom, Draganom i njihovim kompanjonima lustrirao – odnosno osvijetlio – kroz osnivanje virtualne stranke Obraz i poštenje o "čemen se tute", odnosno ovdje kod nas radi. Ričard će vamin reć, u dvi minute, umjesto zamornih i dosadnih socijologa koji drve satima, a narod ih ne razumi ništa. "A radi se o tome da 30 godina vladaju isti! I ne minjaju ništa, samo s vrimena na vrime nove ljude na plakatin. Uni neće ništa prominit, jebe se njiman, njiman je dobro! I što je sad bitno? Da mi na teren stavimo istu formaciju kakvu uni igraju! Lipo za oko! Igramo ka Barcelona, al dosadno! Znači, tika-taka, tika-taka, ja tebi, ti meni. I nikom drugom! I tako cilo vrime! Ja tebi, ti meni! Velki posjed lopte, tako da oni izgube svaku volju da idući put izađu na izbore!"
Zar ovo ne zvuči kao Meštrova pila naopako iz Brijačnice, o kojoj se govoreći o Ajduku, (često) govorilo o politici. Samo je novo vrime, pa je sada umisto Hajduka aktualna Barcelona. A di je tek obraćanje svojim pristašama za kraj – "I ako budemo tako radili, igrali lipo za oko, ja vam obećavam samo muziku. Svirat ćemo kurcu, od jutra do sutra".
A za one koji ga doslovno shvate, tu je Enio. Da ih Ričard privari! Ni prvi ni zadnji put!