U ovo doba nezapamćene vreline ljeta, franjevački otok Visovac, jedan od glavnih punktova NP Krka, pohodi velik broj hodočasnika i turista. Računa se da ih godišnje dođe i do 60 tisuća. Uz razgledanje crkvenog muzeja, lapidarija, crkve Gospe od Milosti i uživanja u raskoši prirode, na samo 1200 četvornih metara površine.
Sve se to događa u okvirima pobožnosti i mira, sada malobrojnih redovnika s gvardijanom fra Markom Nimcem i trenutno bez novaka.
Ipak, fratri će izaći ususret namjerniku i pokazati i ono što nije uvijek u programu za posjetitelje.
I mi smo prošli kroz priču koja datira od polovice 15. stoljeća, kad su na Visovac, sklanjajući se od osmanske sile, došli franjevci iz Kraljeve Sutjeske u Bosni.
Još prije njih, ondje su, u malome samostanu obitavali pustinjaci, eremiti, sljedbenici sv. Augustina, kad su Visovac nazivali Bijelom stijenom, Lapis Alba. Zbog kamenite hridi što je izbijala iz rijeke usred jezera. Da bi se kasnijih stoljeća nasipala i tako stvorio prostor otoka kakav je danas.
Malo bi tko mogao vjerovati, da se na tako malome prostoru nalaze tolike rijetkosti i čari prirode.
Na Visovcu obitavaju divlje i pitome patke, guske, afričke kokoši, neotrovni rijetki gmazovi, raskošni paunovi. Sve to u bujnoj vegetaciji punoj svakovrsnih plodova.
U ta blaga uputio nas je pri našim pohodima Visovcu Fra Stojan Damjanović, domagistar visovačkih novaka, vikar samostana, pjesnik i višegodišnji misionar u Africi.
- Već po prirodi svojega poslanja, tumači fra Stojan, fratri su oduvijek živjeli u zajednici s prirodom. Ovdje, iako na malome prostoru, imamo dobre uvjete za rad. Oko nas su grmovi šipaka, banane, kivano kivija, plodovi nazvani „vitaminskom bombom“. Divlje šljive, bon-bon stabla iz Indije od koga potječe i ime bombon. Potom crvene i ljekovite hokaido tikve.
I čudesna ginko-biljka, od koje se prave lijekovi za sprječavanje degeneracije ljudskih stanica, kojima ne može nauditi ni radijacija!. Dio je azijskoga podrijetla, dio donesen iz Afrike, a ostalo s našeg podneblja. I sve izvrsno uspijeva“.
Šetali smo tom otočnom zelenom oazom i obišli Crkveni muzej gdje se nalaze i sablja narodnog junaka iz Rupa, Vuka Mandušića i ferman turskoga cara Murata, po kome su fratrima zajamčene carske slobode.
U lapidariju samostana izložene se okamine (fosili) velikih puževa nađenih u drniškome kraju. Koji, kako je utvrđeno, potječu od prije šest milijuna godina!
Posebno zadivljuju prelijepi paunovi jarkih zelenih boja kakve ni slikar ne bi mogao oponašati. Jedan nam je paun, što se rijetko događa, raširio svoj raskošni rep puštajući da ga snimimo izbliza. Zaista fantastično!
Evo na kraju i uvodnih stihova Iz fra Stojanove poeme o Visovcu:
„Raznog ploda tu imade/Što franjevci sve to rade/Taj Visovac otok krasni/Kao da je sve u basni“. Upravo tako!