U doba kad su šibenskim turizmom vladali Vodice, Primošten, Murter, Brodaricu su nazivali Malom, mini rivijerom, posebno poznatoj po ugostiteljskoj ponudi.
Danas je to atraktivno turističko odredište s dvadesetak restorana i s kapacitetima od 3000 smještajnih jedinica. Više negoli mjesto ima stanovnika
Iako prolazi sredina srpnja, na Brodarici nema vidjeti turističke gužve kako je to znalo biti prije nekoliko godina. I to dobar način da korona ovdje ne uzima svoj danak. Na plažama je dosta kupača, ali se oni prema preporukama turističke zajednice drže razmaknuto. Čak i u moru.
U uredu uz magistralu zatekli smo u vrijeme našega dolaska agilnu direktoricu TZ Krapanj- Brodarica Antoniju Grubišić.
- Na Brodarici se trenutno odmara oko 1500 stranih i domaćih gostiju. A 2019. ih je bilo tisuću više, dok je lanska godina bila lošija. Ukupno uzevši, možemo biti zadovoljni s obzirom na situaciju vezanu s pandemijom.
S tim u vezi provode se i europske preporuke, u nas s nazivom „Stay save in Croatia“ („Budi siguran u Hrvatskoj“) kao mjere zaštite gostiju i domaćina od covida.
Brodarica je oduvijek bila pogodna za obiteljski, miran odmor sa svojom četiri kilometra dugom obalom, brojnim vilama i apartmanima. Dobro je popunjen i hotel na Krapnju, „Spongiola“ , iako nije većeg kapaciteta“.
Direktor hotela Nikica Jurić Nino, poveo nas je brodom obalom Krapnja uz koju ima nešto stranih plovila i gdje po potrebi stalno vozi mali trajekt. Nekad se na Krapanj trajektom moglo čak i autima. To je napušteno, pa se sada otokom može samo hodati, s izuzetkom hitnih slučajeva.
Jedno je vrijeme bila aktualna i zamisao o gradnji mosta Brodarica- Krapanj, od čega se ipak na kraju odustalo. A od povijesti znamenitih ronilaca i spužvara krapanjskih, danas postoji mali muzej obitelj Tanfara, iz roda Jerka Tanfare, legendarnog, dugogodišnjeg direktora poduzeća „Spužvar“ čije su ekipe odlazila u lov na spužve sve do Sjeverne Afrike.
U hotelu „Spongiola“ je i spomen soba sa starom,teškom ronilačkom opremom kakvom se odavna više ne roni. Na otoku je još i uljara- muzej, vlasništvo obitelji Tudić. Počeci joj datiraju još iz 16 stoljeća. Njene stare makine danas razgledaju turisti.
Naš susret s Brodaricom završili smo posjetom „Zlatnoj Ribici“ ,restoranu koji posluje još od kraja pedesetih godina. Danas osuvremenjenom i iz kojeg su potekli najbolji kadrovi razasuti po stranama svijeta. Susreli smo pri objedu dvije obitelji Poljaka koje su se učile kako se jedu škampi.
I onda, nakon predaha na terasi kafića „Sunce“ s pogledom na Krapanj ,krenuli smo ka vrućem i osunčanom Šibeniku.