Šibensko-kninski župan Marko Jelić, donedavni gradonačelnik Knina, izjavio je ovih dana za nacional.hr kako podržava inicijativu obnove spomen-područja i kosturnice partizanskim osloboditeljima na brdu Spas u Kninu, gdje je do 1995. stajao spomenik oslobođenju 1944., miniran poslije "Oluje". "Naravno da podržavam tu inicijativu.
Treba vidjeti s Gradom Kninom što se može učiniti. Očekujem i podršku Ministarstva kulture. Trebalo bi izraditi arhitektonsko rješenje tog prostora, da zadrži postojeće vrijednosti, te da se postave interaktivna objašnjenja koja bi posjetiteljima temeljito objasnila bitku za oslobođenje Knina, ali i što se na tom mjestu događalo u kasnijim desetljećima", kazao je Jelić za nacional.hr.
Spaja nespojivo
Demonstrirajući ovih dana još jednom nevjerojatnu lakoću s kojom se kreće kroz minsko polje hrvatske politike, provlačeći se neokrznut između ustaša, četnika i partizana. Drugi bi ovo pitanje izbjegli u širokom luku, da se ne zamjere nikome, ali tamo gdje brojni drugi stradavaju i krvare, ukopani u vlastite rovove, Jelić nastupa kao netko tko nema ideologije. I lako pobjeđuje. Kao i na prošlim izborima.
"Bila je to najkrvavija bitka u povijesti Dalmacije. A spomenik nije samo spomenik partizanima koji su oslobodili Knin i spomenik borbi naroda za slobodu, nego i podsjećanje da je na tom mjestu stradalo 6500 njemačkih vojnika, koji su stradali za pogrešnu ideologiju", kazao je Jelić. Kojem zato, barem zasad, uspijeva u istoj rečenici spojiti nespojivo – "Svi se moramo složiti da je antifašizam nešto što suštinski podržavamo, kao što se slažemo da odbacujemo komunizam, i zato moramo obnoviti spomen-područje partizanskim osloboditeljima na brdu Spas u Kninu."
Dakle, antifašist, ali i antikomunist. Slikan svojedobno i s Tuđmanovom slikom i križem u uredu. Kršćanin. Hrvat, ali ne i anti-Srbin. Čovjek koji uključuje, a ne isključuje. Samo je takav, uostalom, mogao i slijepiti ovako šaroliku koaliciju u Šibensko-kninskoj županiji, u kojoj se protiv HDZ-a i župana Gorana Pauka uvezalo sve, od SDSS-a i SDP-a, preko Nezavisne liste Stipe Petrine, do Mosta i Domovinskog pokreta.
Najveći kompliment Jeliću dao je, kažu, i sam premijer, odnosno šef HDZ-a Plenković, kada se prije neki dan sastao s domaćim HDZ-ovcima u Solarisu i kada je kazao da ni on sam, s takvim odnosom snaga, u drugom krugu izbora za župana, da je kojim slučajem bio kandidat na izborima, umjesto Pauka, ne bi uspio poraziti Jelića. Oporba ja našla ključ pobjede u ljudima poput Jelića i Puljka u Splitu, kazao je Plenković, ističući kako je isti takav ključ pobjede HDZ imao u Šibeniku, u Željku Buriću, koji je odradio ono što je Jelić uspio u županiji. Naime, uspio je osigurati širu potporu i onog dijela biračkog tijela koje inače ne bi glasalo za HDZ. I pobijediti. To je ono što se pamti.
Sve može
A sve drugo se zaboravlja – danas "ljuti protivnici" Burić i Hrvoje Zekanović koaliraju zajedno, ali isto tako lako je moguće, ako tu što zaškripi, zamisliti i Burićevu koaliciju u Gradskom vijeću s, recimo, Restovićevim SDP-om. Temeljenu na obnovi Parka strijeljanih Šubićevac i Muzeju pobjede u Drugom svjetskom ratu, kojeg nikad ne bi bilo da nije bilo pragmatičnog i spretnog Burića na čelu grada Šibenika. Koji je vezao i uvezivao sve što je mogao, stvarajući (nove) prijatelje i ostajući bez (starih) neprijatelja.
Riječ je, ako tko dosad nije dobro vidio, o istoj onoj politici koju Plenković vodi na nacionalnoj razini. Kada je lani na izborima Škoro pomislio kako će ga moći ucjenjivati tako što će HDZ-u, u zamjenu za koaliciju, uvjetovati da ga makne s mjesta predsjednika, Plenković je sebi prigrlio Pupovca i manjine. Time je Plenki učinio Škoru suvišnim u hrvatskoj politici. Što je ovaj potonji shvatio tek godinu dana poslije. U svakom slučaju, bit će zanimljivo gledati Jelića i Burića i dalje, pratiti njihove "nemoguće" kombinacije. Druge bi "ubile", ali njima prolaze s lakoćom! Ili barem – dosad jesu!
