Zapis o dvodnevnom boravku na Žirju počet ćemo slikom povratka trajektom u Šibenik. Teško smo se probijali među kolonom vozila, vlasnici kojih su tražili mjesto na plovilu Jadrolinije, privezanom u luci Muna.
- I nama smetaju brojna vozila na otoku, naučenom na mir i tišinu, ali neka ih. Najvažnije da turisti stižu, troše… Da barem ljeti imamo privid kakvog-takvog života na otoku. Ne morate mi vjerovati, ali krajem srpnja je gotovo nemoguće naći slobodan apartman u brojnim žirajskim valama - kazivao nam je Mike Kale, koji se poslije desetljeća života u Sjedinjenim Američkim Državama (i kockanja u Las Vegasu) vratio na otok svojih predaka.
Minulih godina Žirje je imalo, kako je kazivao njegov najpoznatiji čakavski pjesnik Ivan Dobra, prefiks "corona free zona", pa Teutin otok gosti nisu zaobilazili u velikom luku ni posljednja dva ljeta. Otud i više od 10 tisuća(prijavljenih) noćenja prošle godine, kako je objavila Turistička zajednica grada Šibenika. U Žirje su posebice zaljubljeni Slovenci i Česi, ali stižu i turisti ostalih zastava.
Među onima, koji svako ljeto arivaju u Žirje nemali je broj i onih, koji ne možete smatrati fureštim. Poput 31-godišnjeg arhitekta i informatičara Mira Romana, koji zarađuje franke u švicarskom Zürichu, a koji ne može ni zamisliti srpanj ili kolovoz bez guštanja na otoku svojih predaka.
- Znate ja nisam samo arhitekt, već i pasionirani ronilac. Nema nigdje na svijetu tako čistog i bistrog mora kao na našem Žirju. U to sam se uvjerio nedavno, kad sam zaronio na 40 metara dubine ne bi li jednom starijem mještaninu izronio vršu, koja mu je potonula nedaleko od pristanišne luke Muna. Žirje, dakako, budan sanjam, dok sam na švicarskoj adresi. Baš kao i moja teta Ljiljana, koja pola godine živi u američkoj državi Sjeverna Karolina, a preostalih 6 mjeseci u Šibeniku i na Žirju - pričao nam je Roman, čiji je otac Živko uredio kuću blizu betonskog puta što od Mune vodi do starog sela Žirja, smještenog uz bogato polje, ali daleko od mora.
A kad stignete na mali trg usred starog sela zasmetat će vam slika derutnog i napuštenoga zadružnog doma, na kojemu su šibenski komunalni redari stavili napis, što upozorava na opasnost za prolaznike.
- Bila je to nekad, za otočne pojmove, impresivna zgrada. S poštom, dvoranom za kulturno-zabavne priredbe, zadružnim kancelarijama… A onda se pojavio neki Lešić te kupio zgradu za relativno male novce. Loša, malomišćanska politika prihvatila je njegovu, a odbila ponudu svog Žirjanina Maksima Romana da se zadružni dom pretvori u Dom za starije i nemoćne otočane. Objekt, što bi imao višestruko značenje. Među inim, zaposlio bi nekoliko ljudi, a imali bismo i stalnog liječnika. Ovako, jedan liječnik mora zadovoljavati zdravstvene potrebe mještana na četiri otoka – požalio nam se Jere Bilan, predsjednik Kulturne udruge Žirje.
Predsjednik Mjesnog odbora Emir Berbić izborio se za nemali komad novog asfalta na žirajskoj zaobilaznici, no daleko od dobrog je put što vodi prema sjeverozapadnim uvalama Mikavici, Pečenoj i Tratinskoj, koje su tek nedavno dobile struju, a koje posebice imponiraju čistim morem i borovom šumom.
- Žao mi je što usporedo s polaganjem električnih kabela nisu postavljene i vodovodne cijevi. Da jednog dana, kad na otok stigne voda s rijeke Krke, bude puno manji trošak. No, ni voda, ni struja neće puno pomoći našem Žirju, ako se ne izgradi marina, za koju postoje svi uvjeti, jer Žirje je nezaobilazna postaja brojnih nautičara. Nautička luka bi bila početna točka kakvog - takvog gospodarskog razvoja na otoku. Ovako nas je svake godine sve manje i manje. Zimi broj stanovnika pada ispod pedeset. Ne daj bože da mi se dogodi da padnem na putu prema Mikavici. Mogao bih ležati satima, a da nitko ne prođe - pričao nam je Neno Miškić, vlasnik restorana "Julie", u koji rado svraćaju oni, koji guštaju u morskim delicijama. Restorani jednako rade u uvalama Koromašnja i Stupica.
Lanterna je stara...
Nisu samo turisti koji daju privlačni ljetni privid Žirju. Nezaobilazno je tradicionalno Žirajsko kulturno lito, koje na jedinstvenoj kamenoj pozornici ispred crkvice svetog Mikule iz 17. stoljeća privlači domaće i furešte. U dvorištu crkvice lako je učiti kamenu ploču, koja sugerira kako su obnovu tog sakralnog objekta dobrim dijelom financirali braća Marko i Mladen Šare u spomen svojoj majci, rođenoj Šižgorić. Marko je, nažalost, preminuo, dok je dr. Mladen ravnatelj tršćanske bolnice, koji svakog ljeta stiže na majčin otok.
- Mogu vam se pohvaliti da ove godine imamo 11 programa u Žirajskom kulturnom litu. Prikazuju se filmovi, gostuju kazališni amateri, pjevaju klape, organiziraju pjesničke večeri… Sve to ne bi išlo da nije pomoći Grada Šibenika i Šibenske turističke zajednice, kojima i ovim putem zahvaljujem. Ne, nemojte me fotografirati. Ne želim se isticati, jer ja sam samo jedna u skupini žirajskih kulturnih zanesenjaka, koji se trude da traje Žirajsko kulturno lito - kazivala nam je Senka Skorić, koja je, uz Jeru Bilana, spiritus movens žirajskih ljetnih priredbi.
Mi smo na otok stigli one večeri, kad je mješovita klapa Žirje imala obljetnički koncert pod naslovom "Žirje moje lanterna je stara". I s mještanima pjevušili stihove nove pjesme, koja vjerno svjedoči o kontrastu ljetnog života na otoku u odnosu na sumorne zimske mjesece.
"Žirje moje lanterna je stara, liti svitli, zimi skoro gasi.
Kada grmi, kada bura vije, molim boga da lanternu spasi."