'Gdje je policija, gdje su prometni redari?' - zavapili su ovih dana mještani Žaborića, požalivši se novinarima na automobile koje nemarni vlasnici, u želji da parkiraju svoje limene ljubimce što bliže plaži, ostavljaju ispred njihovih ulaza u dvorišta te im tako onemogućuju normalan život. "Već tjednima ne možemo normalno ući u svoje dvorove, a kamoli proći ulicom. Ne daj Bože da nekome zatreba Hitna pomoć jer ovdje više ne može proći ni motor, a kamoli veće vozilo", upozoravaju iz Žaborića
A mogli su isto tako i iz bilo kojeg drugog turističkog mjesta na našoj rivijeri Jer, na svima njima vlada manje-više isti kaos. Pritisak na obalnu crtu, odnosno plažu, postao je neizdrživ! Svi bi do mora – i domaći, odnosno oni koji tamo imaju kuće i vikendice, i turisti, njihovi gosti ili gosti onih sa strane, iz drugog, trećeg ili sad više Bog te pita kojeg reda od mora - koji se tamo stanu okupati i popit piće u hladovini. A negdje noge moraju utoćat i Šibenčani i ostali građani Šibensko-kninske županije.
I njih je stotinjak tisuća. I svi bi do mora. A za sve nema mjesta! I onda se, u cijelom tom kaosu, naravno, svi svađaju, viču jedan na drugog, i prizivaju nekog tko tu će tu uvesti reda. Policija, pauk, prometni redari, gradska i(li) općinska uprava, ili jednom riječju - država. Čija se uloga svela na nekoga tko će svako jutro ili večeri uklanjati šugamane i ležaljke s plaža.
Ni kreveta nema
Za utjehu, situacija je s pomorskim javnim dobrom i dostupnošću plaža na našoj obali još i dobra kakva će biti. I to – paradoksalno – baš zato što je Dalmacija očito postala europski turistički hit. I kada se u našu malu valu i naše malo misto spustilo pola Europe. Gladni odmora i partijanja nakon lockdowna. Šibenske turističke brojke su na razini ili blizu rekordne 2019. godine, čemu se malo tko nadao. Direktor TZ-a Dino Karađole svjedočio je prije neki dan situaciji kada je mladi njemački par, koji je nakon vikenda provedenog u Šibeniku, tražio slobodan smještaj za još dva dana – našao ga je tek na Krku.
Taj golemi ljudski val, dakle, nema više gdje ni spavati, odnosno prenoćiti, a ako i nađe, onda nema gdje parkirati. A ako ima, onda se nema gdje okupati. Totalni kaos. Ali, on nije nastao slučajno, nego planski, divljom gradnjom. A u njezinoj legalizaciji sudjelovali su svi – od države koja je izradila zakonski okvir, pa do gradova i općina koje su jeftinom legalizacijom punili proračune. A ponegdje čak i besplatnom za domicilno stanovništvo, čime su garniture na vlasti, bez obzira na stranačke boje, dobivale nove mandate na izborima. Jer, ljudi dobro rade, za svoje misto, i svoje ljude. Svi sretni i zadovoljni.
Zaborav do idućeg ljeta
Danas, kada su oko svake naše vale izrađeni prstenovi gusto načičkanih kuća, zgrada s desetak apartmana a bez i jednog parkinga, kada je svatko tko je htio izašao sa svojim terenom, odnosno zidom na ulicu, odnosno put, pa više gotovo da i ne možeš njome proći, a ako i prođeš ne možeš se mimoići, kada je svatko čak i svoju garažu ili šupu koju je imao prenamijenio u apartman, kafić ili već što drugo, a auto iz nje parkirao na onu istu tijesnu ulicu, odnosno put, ili pod tamaris na kojem je netko drugi ilegalno nasuo more otpadnim građevinskim materijalom, pa se sad svađaju tko ime više pravo tamo parkirati... I kada se sve to još na koncu manje-više legaliziralo, a ako nije hoće, pa se gradi i dalje, tu bi i stotine policajaca i komunalnih redara bilo malo za uvesti reda. Tu se i geometri s laserima i satelitskim navođenjima teško snalaze!