Hrpe šute, zemlje, kamena, ostataka cigle, pločica i raznoga građevinskog otpada "opasale" su Šibenik sa zablaćke strane poput kakvog obruča.
Situacija je posebno ozbiljna na potezu prema šetnici uz Kanal sv. Ante, odnosno uvali Škar, omiljenoj destinaciji rekreativaca i biciklista. S jedne i druge strane ceste divlji deponiji građevinskog materijala, pomiješanog s kućnim smećem, glomaznim otpadom svake vrste, poluraspadnutim madracima, razbijenim zahodskim školjkama, isluženom plastičurijom i vrećama nepoznatog, ali dozlaboga smrdljivog sadržaja, do te mjere nagrđuju zonu zaštićenog krajobraza, da je krajnji čas za paljenje alarma za uzbunu.
Taj kaos koji se, nažalost, događa u prostoru, na svim prilazima gradu, treba obuzdati, ne samo zbog turista što su praktički već pokucali na vrata, nego nas samih. Svjesni su toga u šibenskoj gradskoj upravi, čiji komunalni redari ovih dana imaju pune ruke posla popisom divljih deponija radi procjene količine otpada. O tome ovisi koliko će za njegov odvoz i zbrinjavanje biti izdvojeno iz gradskog proračuna. Indirektno, sve će to platiti savjesni Šibenčani kojima se zbog nesavjesnih susjeda sklonih ekologiji samo u vlastitom dvorištu, neće, na primjer, asfaltirati neka od nerazvrstanih cesta ili obnoviti dječje igralište. Umjesto toga dio komunalne naknade uplatit će se na račun "Bikarca". Istina je da nadležni gradski ured prati sve natječaje resornog ministarstva ne bi li se raspisao kakav za asanaciju divljih odlagališta.
Nažalost, takvi su se natječaji, kaže Miroslav Lucić, pročelnik gradskog Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, do sada uvijek odnosili na legalna odlagališta, pa je malo izgleda da će gradski proračun ostati "neokrznut" u sveobuhvatnoj akciji uklanjanja smeća iz svojeg predgrađa i posebno ugroženih zona.
Prijava putem interneta
Kako bi se situacija ubuduće promijenila, stručne službe su se ovih dana angažirale oko izrade aplikacije na internetskoj stranici Grada uz pomoć koje će svaki građanin moći dojaviti točnu lokaciju kakvog ilegalnog deponija, ali i uputiti komunalce u kojem dijelu grada ne svijetli javna rasvjeta, gdje je, na primjer, slomljen prometni znak ili se otvorila rupa u asfaltu... Odmaklo se i u projektu postavljanja 90-ak videokamera na području grada, odnosno sustava kojim bi se pojedini punktovi nadzirali uz pomoć najsuvremenije tehnologije.
– Ipak, prije svega se treba poraditi na razvijanju svijesti samih građana da problem, u konkretnom slučaju, divljih odlagališta nije isključiva domena komunalnih redara već da se radi o pojavi koja se tiče sviju nas i pred kojom ne treba zatvarati oči, da se ne bi nekome zamjerili ili da nas ne bi krivo gledao. Prekršitelje se neprijavljivanjem zaštićuje pred zakonom i cijeloj zajednici nanosi šteta. Svaka prijava iza koje će građanin stati vlastitim identitetom nam je dragocjena jer će se na taj način poručiti prekršiteljima da nisu nedodirljivi. Prije nekog vremena, tako, jedna nam je sugrađanka, prijavila slučaj nelegalnog odlaganja otpada na Meterizama i zapisala registracijski broj vozila koje je iskrcalo smeće na javnu površinu. Pronašli smo prekršitelja kojemu je upućen prekršajni nalog. O svom trošku je otklonio sav otpad. No, građanka se predstavila i bila je spremna posvjedočiti što je i kada vidjela. To je primjer građanske svijesti i savjesti koja je itekako razvijena u zapadnim europskim zemljama. Nama toga još uvijek nedostaje. Da je takvih građana više, siguran sam da danas ne bi bilo toliko ekoloških incidenata — uvjeren je Lucić.
Zar je to skupo?
Broj nelegalnih odlagališta građevinskog otpada, inače, u pravilu raste u mjesecima pogodnim za građevinske radove, adaptaciju i dogradnju apartmana i drugih objekata za turističku namjenu. U takve zahvate, kažu upućeni, ne ide se bez osiguranih sredstava, a svote u pravilu nisu manje od 10-ak tisuća eura. Koliko su vlasnici takvih objekata u Zablaću, Brodarici i obližnjim turističkim mjestima "uštedjeli" u investiciji iskrcavajući šutu i popratni otpad kraj Podsolarskog ili na prilazu šetnici?
Malo – odlučno će Robert Podrug, direktor tvrtke "Bikarac", kojemu smo postavili to pitanje.
– Ako je riječ o čistoj šuti, za tonu se plaća 25 kuna, a radi li se o građevinskom iskopu, odnosno kamenu i zemlji, onda je tona 20 kuna. Da pojednostavim, ako se za rekonstrukciju apartmana plati 10 tisuća eura, onda bi kompletan otpad, bez odvajanja razbijenih sanitarija, pločica, plastičnih i metalnih cijevi, i to po najskupljoj tarifi, računajući i odvoz, vlasnika došao najviše 100 eura, odnosno, još vjerojatnije, između 600 i 700 kuna – kazao je Podrug.
Sudeći po prizorima uz Veliku solinu u Zablaću, čini se da je i to previše ovdašnjim "dionicima u turizmu". Za discipliniranje takvih su, očito, najprikladnije već propisane kazne od dvije tisuće kuna za fizičke, odnosno 10 tisuća kuna za pravne osobe. No, nije (samo) na komunalnim redarima da "ustrojavaju" nesavjesne građevinare. To je zadatak svih jer će se šuta, stare kade i zahodske školjke, u protivnom, i dalje odvoziti na naš račun. I još će nam, za zuntu, "padati obraz" pred turistima.
