Blago ocu, blago majci: Ovaj Šibenčanin sa 100 postotnom točnošću riješio je ispit iz matematike više razine na državnoj maturi

Blago ocu, blago majci, uzviknuo bi besmrtni sportski komentator Mladen Delić da se ikako može sresti s Markom Miljkovićem, budućim zagrebačkim FER-ovcem, do jučer maturantom šibenske gimnazije matematičkog usmjerenja. On je jedan od troje budućih studenata iz Dalmacije strateški raspoređenih u Šibeniku, Zadru i Splitu, koji je, kako izvješćuje Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, stotinu posto točno riješio ispit iz matematike više razine na državnoj maturi.

Rečeno, doduše, zahtijeva izvjesnu ogradu, jer je riječ o troje sjajne dalmatinske djece koja su pristala razgovarati za "Slobodnu", a o kakvom se uspjehu radi oslikava podatak da je od 31.000 maturanata koji su nedavno polagali državnu maturu svega njih stotinjak test iz nekog područja riješilo točno od prvog do zadnjeg pitanja!

I da, naravno da su ponosni otac Ivica, majka Nikolina i sestra Nika, a Marku na svakom koraku čestitaju prijatelji i poznanici, kazuje smijući se, kao da točno riješen matematički test od prvog do zadnjeg zadatka nije njegova stvar.

Ono što je naraštajima učenika baba roga, nauka iz noćne more koja ih učestalo tjera na zahod i zabija im šaku u želudac prije "ispitivačine" i provjera, njemu je od najranijeg školovanja zanimljiva zabava, gimnastika za intelekt, te je u matematici uvijek briljirao. Ipak, priznaje, s tako visokim, besprijekornim rezultatom testa pomalo je iznenadio i sebe sama.

- Nisam imao nikakvih dvojbi da ću biti jako dobar, no stopostotno točan test nisam očekivao. Ali neka ga, dao mi je još više samopouzdanja - govori budući računalni programer, naročito zainteresiran za istraživanje umjetne inteligencije. Na zanima ga teorijska matematika, nego je shvaća isključivo temeljnim alatom u području koje je izabrao za buduću profesiju.

Bio je siguran, nastavlja, da će točno riješiti 95, 96 posto zadataka, što mu je prosjek od 2011. godine, otkako rješava matematiku s državnih matura, a na matematičkim natjecanjima počeo je sudjelovati još u osnovnoj školi.

- To mi je bila najbolja vježba, napominje inače oduvijek odličan učenik, kojega osim matematike zanima i fizika, a ostale predmete davno je shvatio kao nešto što treba naučiti, ne puno više od toga. No i to za odličan, te mu je visok prosjek ocjena u srednjoj školi na listi od 640 brucoških mjesta na FER-u donio 71. mjesto.

Uzbudljivi izazovi

Za FER je važna i fizika, a Marko je na testu točno riješio 80 posto zadataka. Ove godine kaže, zadaci su bili dosta teški.
- Talentiran sam za matematiku i tu sam u obitelji na samoga sebe, smije se Marko, no značajan udio u njegovu uspjehu ima Ivana Relja, profesorica matematike za koju ima samo riječi hvale. Zdušno ih je pripremala četiri godine u srednjoj školi, tražila je puno, no zato je im je dobro utrla put za uspjehe poput Markova, koji im daju vjetar u leđa za budućnost.

Tipični je "stemovac": računarstvo ga odavno zanima, još od osnovne škole. Zahvaljujući profesorici koja ga je počela upoznavati s programiranjem, zagrijao se za kompjutere i kako funkcioniraju. Kako uopće može zbrojiti dva broja mašina koja nema razuma, fascinira ga od malih nogu i tome se namjerava posvetiti, uvjeren da će praktički neograničena umjetna inteligencija u dosta bliskoj budućnosti postati pametnija od ljudskog mozga, makar ju je čovjek osmislio.

Ma što bilo, Marku je budućnost vrlo izvjesna. Jedino treba završiti fakultet, jer ga posao čeka, kao i sve dobre programere na ovome svijetu.

Dok konačno ne zaroni u sve uzbudljive izazove koje će mu donijeti novo, fakultetsko razdoblje života u drugom gradu, kaže da mu trenutačno najviše nedostaje druženje s dobrom, složnom ekipom iz razreda. I za odnos s profesorima pun je hvale, budući da su ih držali za mlade ljude koji naočigled sazrijevaju i tako se prema njima postavljali: bitno drukčije nego u osnovnoj školi.

Marko kaže da školovanje, a ni matematiku nikad nije shvaćao ekstremno, nego je uvijek nalazio vremena za druženje ili rekreativno bavljenje karateom, u čemu je dogurao do ljubičastog pojasa, a imao je vremena i za sviranje gitare, naučene na internetu.

Nije želio sebi nametati još jednu školsku obvezu, nego je prionuo učiti instrument na mediju svoga naraštaja i savladao ga sasvim dovoljno da bude gitarist u srednjoškolskom bandu 'Suha šljiva', sada s jedinom ambicijom da ponekad zasvira u dobrom društvu. I to kada mu vrijeme dozvoli, jer je ozbiljno prihvaćajući život i znatiželjan kakav jest, Marko i ovoga ljeta zauzet sezonskim poslom konobara, da skupi za džeparac na jesen u Zagrebu.

- Radio sam prije i u Mc Donald'su i nadam se da mi ti poslovi danas, sutra više neće trebati, naročito nakon završenog školovanja. Ali, dobro je ranije upoznati i taj aspekt života i naučiti da se za sve, novac naročito, treba pomučiti. Da nije sve zdravo za gotovo...