Bili smo na treningu neustrašivih šibenskih dama; ‘Nisam mogla ni zamisliti da ću se ikada baviti sportom, a sada sam - državna prvakinja‘

Na tatamiju male dvorane u šibenskoj Crnici, stvaraju se državne prvakinje u parakarateu. Unatoč fizičkim ograničenjima i invaliditetu, djevojke iz karate kluba OSI Krka Šibenik su – neustrašive, što dokazuje i posljednje veliko natjecanje s kojeg su se nedavno vratile. Naime, iz Osijeka, gdje je održano Prvenstvo Hrvatske u parakarateu, Julija Karadakić i Dora Pilepić osvojile su zlatne medalje, dok je srebro osvojila Nika Rajić.

Sjajan je to uspjeh za klub koji je osnovan tek 2019. godine, ali i za djevojke, koje iznova dokazuju da je sve u životu moguće, pa i biti vrhunski sportaš s invaliditetom – čiji uspjesi, usput rečeno, često prođu ispod radara. Odlučili smo to promijeniti i dati im dio medijskog prostora koji zaslužuju, jer, ipak, njihove medalje i rezultati imaju dodatnu težinu. Puno je tu odricanja, fizičke i – što je zahtjevnije – mentalne pripreme. Sportu daješ, da bi ti sport vratio, kroz medalje, druženje, socijalnu i društvenu uključenost – a time se vode i djevojke koje smo posjetili na treningu.

Pristojni uvjeti

U svim sportskim, za njih, rekli bismo, i životnim uspjesima, prate ih, uz roditelje, i dvojica vrhunskih trenera, Josip Knežević i Luka Čupić – pod čijom trenerskom palicom, djevojke strahovito napreduju.

– Imamo desetak djece u Klubu. Interes za karateom je velik, mislim da je to trenutno jedan od najpopularnijih sportova za djecu i mlade, i na razini županije, i u državi – kazuje nam Josip Knežević, koji nas je dočekao u skromnoj dvorani, koja je – pokazalo se – dom izvrsnih sportskih rezultata.

– Uvjeti su pristojni i što se tiče opreme ništa nam ne nedostaje. Grad nam je ustupio dvoranu, tako da treninge održavamo jednom tjedno – veli nam Josip i ističe da razlike u treniranju zdrave djece i djece s invaliditetom – nema.

– Nema tu nekakvih bitnih razlika, ograničenja, naravno, postoje, ali sve vježbe koje radimo smo prilagodili njima. Za to smo uostalom i educirani, obojica smo magistri kineziologije – otkriva nam Josip, inače trener u još dva karate kluba.

– Osim ovdje u Šibeniku, treniram djecu u Murteru i Drnišu. To je i prilika da djecu integriramo, pa često odemo održati trening u Drniš, ili djeca s Murtera dođu ovdje u Šibenik. Mislim da su im ta iskustva od velike pomoći za njihov razvoj – govori nam Josip.

– U karateu sam od 2019. godine – započinje svoju priču Julija, inače, višestruka prvakinja Hrvatske – nisam mogla ni zamisliti da ću ikada moći trenirati i baviti se sportom na ovoj razini, ali bila sam odlučna, i to mi se sada vraća – ističe Julija.

Financijska korist

O trenerima – samo najbolje.

– Itekako sam zadovoljna s trenerima, odlični su, slušaju me – kroz šalu će simpatična Julija.

– Rezultat iz Osijeka je sjajan, ali nije jedini. Osvajala sam odličja i na drugim natjecanjima. Oduvijek sam htjela trenirati karate i za sada mislim da mi dobro ide – kratko će Dora, Julijina kolegica iz kluba.

Išlo bi im i bolje samo da je veće financijske potpore. Uskoro bi se i to trebalo promijeniti. Klub naime od ove godine, ima pravo pristupa savezu sportova – od čega će imati koliko-toliku financijsku korist.

– Grad i Županija nam pomažu, koliko mogu, nije puno, ali veseli – sa smiješkom će Josip, koji je iskoristio priliku i pozvao djecu da se uključe u klub.

– Mladim osobama koje imaju teškoće u razvoju važno je pružiti podršku i mislim da je sport jedan od načina kako ih uključiti u društvo. U gradu je nekoliko sportova, u kojima se radi s djecom koja imaju nekakvu vrstu invaliditeta, tako da to ne treba biti nužno karate. Nisu važni sportski uspjesi – važno je tu djecu ne držati pod staklenim zvonom, već ih uključiti u nekakvu zajednicu, gdje će imati priliku, ako ništa, družiti se sa svojim vršnjacima – zaključuje Josip Knežević.

Za jednu katu treba godina dana vježbe

– Zbog fizičkih ograničenja, djevojke se natječu u kata natjecanju​, koje predstavlja skup poteza koji imaju točno određen oblik i red po kojem se izvode. Ocjenjuje se izvedba, tehnika, udarci, blokovi, a za jednu katu potrebno je i do godinu dana vježbe. Potičemo ih na treninzima da katu dovedu do savršenstva, ali naravno, uvijek ima prostora za napredak – kazuje nam trener Luka Čupić.