Rat u Ukrajini je Putinov rat, ruska vojska ga sprovodi, ali radi to neučinkovito i neimpresivno, ocijenio je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) Michael Kofman, stručnjak za rusku vojsku u istraživačkom centru CNA iz Washingtona.
Odgovarajući na pitanje kakva bi mogla biti budućnost sukoba u Ukrajini, Kofman kaže da je teško predvidjeti jer situacija na terenu nije dovoljno jasna.
"Mi zapravo ne znamo stanje snaga ni s jedne ni s druge strane. Zapravo, mislim da mnogo više znamo o gubicima ruske vojske, nego ukrajinske. Dakle, donekle, gledate meč između dva borca, ali možete vidjeti samo jednog od njih", rekao je on.
"Mislim da će ovaj rat biti sve ružniji tijekom vremena. Vi već sada vidite kako u nekim regijama ruska vojska koristi taktiku otvorenog pritiska na političko rukovodstvo Ukrajine, napadajući gradove i civilno stanovništvo".
Kofman u intervjuu govori o vojnom napredovanju Rusije, stanju na fronti, ali i prognozama o daljem razvoju događaja, uz ocjenu da bi iscrpljenost ruske vojske u narednim nedjeljama mogla biti ključ za približavanje političkom rešenju sukoba u Ukraijni.
RSE: Tri nedjelje nakon početka invazije čini se da je Ukrajina usporila napredovanje ruskih trupa svojom obranom. Rusija se suočava s mnogo logističkih poteškoća, kao i s problemima koordinacije. Kako ocjenjujete trenutnu situaciju i pozicije zaraćenih strana? Što očekujete od daljnjeg razvoja situacije?
Kofman: Teško je dobiti jasnu sliku o tome kakvo je stanje na terenu. Ratna magla i dalje postoji i to daje vrlo ograničenu sliku onoga što se zaista događa na frontu. Svakako, mislim da ruske snage, suočene s veoma jakim ukrajinskim otporom, tromo napreduju. Mislim da većinu svojih početnih ratnih ciljeva trenutno ne mogu postići. Na primjer, ne vidim mogućnost da zauzmu ukrajinsku prijestolnicu. Sve više izgleda kao da Rusija revidira svoje ratne ciljeve i usmerava ih ka nekoj vrsti političkog rješenja i dogovora sa ukrajinskom vladom.
Gde je prava prijetnja ukrajinskoj vojsci?
RSE: Dakle, mislite da Rusi ne bi mogli zauzeti Kijev, ali vidimo da se ovih dana intenziviraju borbe kod Irpina, ispaljeni su i neki projektili u blizini Odese... Kakav razvoj situacije očekujete kada je riječ o drugim ukrajinskim gradovima?
Kofman: Ne mislim da će ruske snage zaista krenuti na Odesu. Mislim da se trenutno nalaze tek na pola puta od Mikolajiva i veoma sam skeptičan po tom pitanju jer mislim da svakako nemaju dovoljno snage osvojiti je.
S druge strane, mislim da je prava prijetnja ukrajinskoj vojsci to što je njihov najveći dio skoncentriran u Operaciji združenih snaga (JFO), koja je kod Donbasa i u stalnoj opasnosti da bude opkoljena, te se mora povlačiti s vremenom, jer postoji stalan pritisak ruskih snaga koje napadaju s juga, a postoji i druga grupacija koja ih pritišće sa sjeveroistoka.
To znači da oni mogu dovesti u vrlo nesiguran položaj veliki broj ukrajinskih snaga u Donbasu. Rusi, također, mogu opkoliti i Kijev. Iako ga možda ne mogu osvojiti, mogu ga staviti pod opsadu i tako zauzeti bolji položaj.
RSE: U početku se dosta govorilo o tome kako je iz zraka ruska vojska mnogo superiornija i kako se Ukrajinci nemaju čime suprotstaviti. Međutim, pokazalo se da to nije odlučujući faktor, kao što je većina ljudi to pretpostavila. Šta vi mislite o tome?
Kofman: Ruska vojna akcija uopće ne izgleda onako kako je to većina ljudi očekivala, a to je udružena operacija kopnenih i zračnih napada. Umjesto toga, ruska vojska je pokušala utjecati na brzu promenu vlasti u Ukrajini, misleći kako se neće morati boriti. Oni su zapravo pokušali da izbjeći borbu, tako da mnoge stvari koje smo očekivali, oni zapravo nisu uradili.
Ukratko, rusko zrakoplovstvo je sprovodilo ograničene zračne operacije, ali su platili visoku cijenu za to jer je ukrajinska protuzračna obrana još uvijek veoma snažna. Važno je dodati da ruske zračne snage zapravo nisu baš vješte kada je riječ o izbjegavanju ili uništavanju protuzračne obrane. Oni zapravo nisu toliko kompetentni za takve vrste misija.
Što se tiče Ukrajine, mislim da je njoj potrebna protuzračna obrana više nego bilo što drugo. Njihova protuzračna obrana se do sada nije loše pokazala i drži se. Dakle, pomoć u toj domeni je mnogo bolja ideja od bilo koje druge koju su tražili, naročito pošto ne vidim da se bilo što događa po pitanju uvođenja zone zabrane leta.
Šansa za primirje i političko rješenje
RSE: Već ste rekli da Rusi vjerojatno neće biti u stanju ostvariti većinu ciljeva koje su postavili na početku. Iz izjava pojedinih dužnosnika vidimo kako pregovori o prekidu sukoba imaju određenog pomaka. Kako to utječe na situaciju na fronti i kakva je budućnost ovog sukoba?
Kofman: Budućnost sukoba je, najvjerovatnije, takva da će ruska vojska sljedećih nedjelja biti iscrpljena i bit će joj potrebne operativne pauze. Oni će postati borbeno neučinkoviti i morat će popuniti, reorganizirati i ponovo naoružati jedinice. Dakle, to znači da ćemo vjerojatno gledati neku vrstu primirja, u idealnom slučaju i prekid vatre koji bi u skoro vrijeme doveo do nekog političkog rješenja. To je moja projekcija i to jedna od najoptimističnijih kada je riječ o ovom sukobu.
RSE: Što vas je najviše iznenadilo otkad je rat u Ukrajini počeo?
Kofman: Činjenica da se rat zapravo držao u tajnosti od velikih dijelova ruske vojske je veoma iznenađujuća. Oni su bili suštinski nespremni. Nisu bili psihički pripremljeni. Moral ruske vojske je bio veoma nizak i nije bilo dovoljno organizacije za pravilnu vojnu operaciju.
To je, naravno, dodatno motiviralo ukrajinsku stranu. Oni su pružili ogroman otpor, borili su se pametno i napadali ruske linije snabdjevanja koje su njihova ahilova peta.
Mislim da je dobra prilika da razmislimo je li to problem same ruske vojske ili je tek riječ o lošem planu. Ovo je u osnovi Putinov rat i ispostavilo se kako kada je pokušao to okarakterizirati kao "specijalnu vojnu operaciju", da je on to zaista tako i shvatio.
Izgleda da je stvarno mislio da će to biti specijalna vojna operacija. Ideja je bila ući u Ukrajinu i izaći za nekoliko dana, a da za to vreme nekako svrgnu vladu najveće zemlje u Europi, poslije Rusije. Nevjerojatno je kada razmišljate o zabludama koje su morale dovesti do takvih pretpostavki i takvog plana, ali ipak, evo nas tu gdje jesmo, piše Radio Slobodna Evropa.