Prekid trudnoće i dalje će se moći obavljati u svim hrvatskim bolnicama. To je glavni epilog odluke Ustavnog suda koju je hrvatska javnost čekala punih 26 godina, a kojom je ovo tijelo odbilo zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o pobačaju iz 1979. kojega je 1991. podnijela udruga Hrvatski pokret za život i obitelj, a naknadno i udruga u ime obitelji Željke Markić.
- Ne prihvaćaju se prijedlozi za ocjenu ustavnosti, a Saboru se nalaže da u roku od dvije godine donese novi zakon – objavio je na konferenciji za novinare predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, koji je podsjetio da ustav gotovo nijedne zemlje članice Europske unije ne priznaje pravo na zaštitu prije rođenja.
-Zakoni neće osujetiti ženu da odustane od prekida trudnoće, već to može samo učiniti ugrožavajući svoje zdravlje, pa se zabrana prekida trudnoće zato smatra nedopustivom. Brojni međunarodni dokumenti štite pravo na život, ali ne daju odgovor na pitanje kada život počinje.
Praksa Europskog suda za ljudska prava navodi da se "nerođeno dijete ne smatra osobom u smislu zaštite člankom 2. Konvencije" – zaključio je Šeparović.
Predsjednik Ustavnog suda utvrdio je da pitanje kad počinje život nije za Ustavni sud:
-Ustavni sud ima odgovoriti samo na pitanja o zakonodavstvu. U suglasnosti s Ustavom je zakonodavno rješenje o pobačaju do isteka 10 tjedna trudnoće, a nakon toga samo uz suglasnost nadležnog tijela, ako se utvrdi da se na drugi način ne može osigurati zdravlje žene, ako će dijete biti rođeno s teškim tjelesnim manama ili ako je dijete začeto uslijed
teških kaznenih djela – istaknuo je Šeparović, napominjući da je Ustavni sud ocijenio da postojeće zakonodavno rješenje nije poremetilo ravnotežu između prava žene i zaštite javnog interesa nerođenog bića koju Ustav jamči.
-Naložili smo Saboru da donese novi zakon zbor zastarjelosti ovog zakona, koji je potrebno osuvremeniti. U njemu se moraju odrediti i edukativne i preventivne mjere, tako da pobačaj bude izuzetak – ustvrdio je predsjednik suda. Odluka je donesena velikom većinom glasova sudaca Ustavnog suda.
Njih 12 bilo je “za”, a jedino je Miroslav Šumanović bio protiv, uz obrazloženje da nerođenima pripada pravo na život od začeća.
Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona iz 1978. podnio je još 1991. Hrvatski pokret za život i obitelj.