Luk crveni (kapula) i krumpir su tri puta skuplji u usporedbi s prošlom godinom.
Dvije su to namirnice koje su rekorderi u poskupljenju, premda ni ostalo voće i povrće te jaja ne zaostaju puno. Znaju to ponajbolje kupci po tržnicama i trgovačkim centrima koji će zbog enormnog poskupljenja luk, krumpir, jaja, jabuke, kupovati na komade. Premda je luk 2,29 eura (17,25 kuna), a krumpir oko 1,60 eura (12,06 kuna), to nikako ne znači da su proizvođači postali bogataši koji u ovoj krizi love u mutnom i obrću veliku lovu. Oni su bili i ostali osiromašeni hrvatski poljoprivrednici koje je kriza potpuno dokrajčila, pa smanjuju ili potpuno gase proizvodnju.
U normalnim okolnostima i tržišnim uvjetima poslovanja veća cijena proizvoda generira veći prihod proizvođaču, što znači i veći interes za povećanje proizvodnje. Ali to kod nas nije slučaj. Proizvođači luka i krumpira te općenito voćari i povrtlari najavljuju smanjenje proizvodnje, a neki i potpuno gašenje zbog skupih repromaterijala, gnojiva, energije, nafte...
– Prošle godine su narasle cijene svih repromaterijala u poljoprivredi i cijene su rasle vrlo brzo. Ali troškovi proizvodnje nisu u svim EU zemljama isti. Kako mi nemamo dovoljnu proizvodnju povrća (samodostatnost nam je u 2021. godini bila za povrće 63 posto, krumpir 72 posto, kapulu i luk 61 posto), uvozimo značajne količine proizvoda po cijenama koje su često niže nego što ih naši proizvođači mogu formirati. Naših proizvoda nema često dovoljno za plasman u ozbiljnim kanalima prodaje.
S četiri na 12 kuna
Sve su to razlozi zašto neki proizvođači odustaju od proizvodnje – pojašnjava poljoprivredna analitičarka Zvjezdana Blažić.
Što bi trebalo promijeniti pa da hrvatski poljoprivredni proizvođač bude konkurentan na EU tržištu?
– Naši proizvođači su najčešće mali, proizvode na malim parcelama, nemaju svu potrebnu suvremenu tehnologiju za uzgoj povrća koja omogućuje veću produktivnost, značajniji prinos po hektaru obradive površine. Nedostaju nam suvremeni staklenici, plastenici, navodnjavanje, strojevi za sadnju i branje. Nedostaje radne snage koja je u proizvodnji povrća nužna. Sve to utječe na konkurentnost naših proizvođača. Kada oni izlaze na tržište najčešće je već prisutna snažna konkurencija, koja ima robu najveći dio godine po povoljnijim uvjetima i u dovoljnim količinama. Mnoge od tih problema mogli bi riješiti udruživanjem u proizvođačke organizacije koje se potiču diljem EU-a i čiji članovi mogu koristiti povoljnija sredstava za financiranje ulaganja u suvremene tehnologija, a olakšan im je i pristup tržištu – smatra Blažić.
Čini se ipak da će cijene povrća krenuti prema dolje.
– U najvećim i najsnažnijim zemljama Italiji, Španjolskoj i Nizozemskoj proizvođačima povrća cijene su pale u odnosu na cijene iz prosinca prošle godine ili stagniraju. I kod nas se vidi da je trend da se cijene povrća polako približavaju cijenama iz prošle godine – rezimira Blažić.
– Cijena krumpira u posljednje dvije godine je porasla 2 do 3 puta. Na to su utjecali suša, COVID te inflacija u zadnjoj godini – pojašnjava Nikola Vidaković, proizvođač ličkog krumpira.
Veleprodajna cijena za kilogram ličkog krumpira je oko 0,60 eura (4,5 kuna), dok je taj isti krumpir na policama u trgovinama oko 1,59 eura (12 kuna).
Od te razlike u cijeni proizvođači nemaju nikakve koristi jer trgovački centri imaju visoke marže, ponekad i više od 30 posto.
Koliko god je nadrealno za kilogram krumpira dati dvanaest kuna, toliko je nenormalno da krumpir bude po kunu-dvije, što je bio slučaj prije ekonomske krize i rata u Ukrajini.
U Ukrajini, ali i drugim poljoprivrednim zemljama, tada je bila je hiperprodukcija krumpira, pa su viškovi završavali na hrvatskim tržnicama po iznimno niskoj cijeni koja je uništila domaću proizvodnju. Onda su došli COVID, rat i inflacija koji su poremetili tržište poljoprivrednih proizvoda, a domaće proizvodnje nema ili je potpuno nedostatna za prehranu stanovništva.
Isto se događa i s jajima.
– Cijena jaja je poskupjela isključivo zbog ogromnog rasta ulaznih troškova, i to prvenstveno stočne hrane, ambalaže, goriva i energenata. Jedini značajniji trošak koji se pri tome nije mijenjao bile su plaće zaposlenih – ističe Zdenko Podolar, direktor Agro- klastera d.o.o., koji okuplja hrvatske proizvođače jaja.
– Rast ulaznih cijena krenuo je 2020. godine kao posljedica pandemije koronavirusa, snažnog rasta cijena energenata (prvenstveno goriva) i žitarica. Početak rata u Ukrajini je rast navedenih troškova značajno intenzivirao.
Stočna hrana, koja u strukturi proizvođačke cijene jaja participira više od 60 posto je u tom razdoblju poskupjela za više od 80 posto (s 0,27 eura/kg na gotovo 0,50 eura/kg), ambalaža za 30-35 posto, a energenti (gorivo, električna energija) su proizvođačku cijenu “podigli” za dodatnih 20-ak posto.
Veleprodajna cijena jaja je u takvim okolnostima porasla u prosjeku tek za 10-ak posto i to je dovelo do značajnog pada proizvodnje, odnosno do toga da veliki dio proizvođača više nije mogao pratiti takve disproporcije – pojašnjava Podolar.
– Tek u drugoj polovici 2022. godine, kada se iz navedenih razloga i eskalacije rata u Ukrajini, značajno smanjio i uvoz jaja iz Italije, Španjolske i Poljske, cijena jaja je zbog smanjene ponude na tržištu značajnije počela rasti i dostigla trenutnu razinu. Marže trgovaca su u ovom razdoblju ostale uglavnom na istoj razini, ali je zbog rasta veleprodajnih cijena i inflatornih utjecaja osnovica za obračun marže (ulazne veleprodajne cijene) porasla, pa je time porasla i cijena jaja na policama trgovačkih centara – smatra Podolar.
Cijene gore, proizvođači dolje
S jedne strane jaja poskupljuju i skupa su za većinu građana, a s druge domaće farme propadaju i gase proizvodnju. Isto je i s piletinom. Zbog čega je to tako?
– Dakle u cijeloj toj priči proizvođači su stradali jer su gotovo dvije godine radili s gubitcima ili na pragu rentabilnosti, i kojima čak ni trenutne cijene ne jamče dugoročnu profitabilnost. Inače, trenutne cijene jaja na policama u Hrvatskoj su na razini cijena većine EU država prije početka krize 2020. godine – ističe Podolar.
Tek značajnijim smanjenjem cijena žitarica, dakle stočne hrane i energenata može se očekivati eventualni pad cijena. Hrvatska je do prije dvije godine imala dostatnu godišnju proizvodnju za svoje potrebe (700 do 800 milijuna komada jaja), ali očito je da je trenutačna domaća proizvodnja daleko ispod realnih potreba.