Dvije peticije, jedna za jaču satnicu informatike, druga za dvije učiteljice u cjelodnevnoj (razrednoj) nastavi, svaka s više od 2000 potpisa, kao i preko 600 uglavnom negativnih komentara prikupljenih u nepunih pet dana javne rasprave, reakcije su na velike promjene u osnovnim školama i projekt cjelodnevne škole Ministarstva znanosti i obrazovanja. Ideje Ministarstva u dokumentu pod egidom "uravnoteženog, pravednog, učinkovitog i održivog sustava odgoja i obrazovanja u osnovnoj školi kao cjelodnevnoj školi" prema mišljenju većine učitelja uključenih u javnu raspravu u sadašnjoj verziji nemaju šansu za prolaz.
"Molim vas, razmislite još jednom", najblaža je molba (u odnosu na "Ovakav model je najgluplje što je MZO napisao, gluplje je čak i od Škole za život" ili "Ovo uništavanje sustava obrazovanja treba odmah zaustaviti", komentar Jarmine Naranđe, zgrožene profesorice savjetnice u mirovini). Poruke iz zbornica glase: "Ovo je mogao napisati samo netko tko ne zna što znači rad s djecom u školi; reforma da, ali ovakva nikako; škola koju prezentirate ni po čemu nije uravnotežena, pravedna, a neće biti ni učinkovita".
Dio učitelja plan Ministarstva smatra ambicioznim i neostvarivim, a dio navodi da je nepripremljen i kao takav nejasan. Ministarstvu posebno zamjeraju što o novostima saznaju iz medija, odnosno što učitelje nitko nije pitao za mišljenje. Ministra Radovana Fuchsa jedna učiteljica čije smo mišljenje dobili zato poziva da prije nego što krene s nepromišljenim promjenama provede kao učenik u nekoj od škola od 7.50 do 17 sati.
Mentalno zdravlje
"Neka ispuni sve obaveze i pridržava se svih pravila koja u školi imamo. Hoće li imati poriv i potrebu da oko 14 sati spusti glavu na klupu i malo zalegne na otvorenu bilježnicu, što svakodnevno viđam. Predlažem da to ponavlja tjedan dana kako bi stekao pravi uvid.
Neka zatim krene u školu kao učitelj i prouči ponašanja učenika na nastavi nakon produženog boravka, uzmimo da je to trenutačno najsličnije cjelodnevnoj nastavi, gdje djeca od 14 sati počinju s ‘gladan sam, kad će zvoniti, koliko još imamo, možemo li se odmoriti‘ i sl. Vrlo teško ih je samo gledati, a kamoli dovesti u stanje za rad i nešto od njih dobiti. Za gradivom se juri, a generacije su sve teže i nesamostalnije, sa sve više problema u razumijevanju, čitanju, pisanju i ponašanju", navodi među ostalim učiteljica.
Učitelji se u javnoj raspravi pitaju kako to da za nastavu s produženim boravkom trebaju dvije učiteljice, a za cjelodnevnu jedna? "Kako je to moguće? Postoji li i gdje u Europi takav model nastave s iscrpljivanjem učitelja ‘do daske‘? (…)", napisala je pod svojim imenom jedna od učiteljica.
Negoduju i zbog oduzimanja prava da učiteljice predaju tjelesnu i zdravstvenu kulturu (plan je da tu uskoče kineziolozi). Za dodatne predmete poput praktičnih vještina ili alternative vjeronauku (svijet i ja) upozoravaju kako za njih nisu kvalificirani. Iako pojedinci pozdravljaju povećanje satnice hrvatskog, matematike i umjetničkog područja, velika većina komentara u javnoj raspravi je negativna prema "krutoj strukturi usmjerenoj na rad, učenje i strukturirane aktivnosti", što bi, smatraju, moglo biti iznimno loše za djecu.
"Sve ovisi o tome kako će se to realizirati u praksi. Ako bi to bio rad tradicionalnog tipa, kakav većinski imamo i sada, to definitivno ne bi bilo dobro za djecu jer nema veze s njihovim psihofizičkim potrebama", objašnjava za Jutarnji Elvira Nimac, psihologinja u OŠ "Dr. Ante Starčević" u Zagrebu te psihoterapeutkinja u superviziji.
No, dodaje, ako bi se u cjelodnevnoj nastavi provodila podrška u učenju i nastava realizirana uz suvremene spoznaje, onda ne vidi razloga zašto ne bi prihvatili promjenu.
"Možemo povući analogiju s vrtićima, gdje neka djeca od prve godine života borave u osmosatnom programu. Vrtići nastoje pristupom djeci sve više oponašati njihov dom, stvaran život, što je dobro. No, s druge strane, mi smo jedna od država u kojima se i dalje, unatoč reformama, od HNOS-a pa do kurikularne reforme, njeguje tradicionalni pristup nastavi.
To je činjenica, nemojmo se zavaravati. Ako će djeca sjediti u školi od osam do pet sati i raditi isključivo temeljem nečijeg plana i programa; ako će im se sve strukturirati, to neće biti dobro rješenje", napominje Nimac, po kojoj je bitno da se kombinira struktura provođenja vremena koja je isplanirana od nekoga izvana, ali i da se omogući slobodno vrijeme.
"Struktura je dobra za mentalno zdravlje djece, ali ne stalno. Što se tiče plana da učiteljica razredne nastave s djecom provodi čitav radni dan u školi, to je nemoguće izvesti na koncentriran i fokusiran način", kaže.
Učitelje, među ostalim, zanima i tko je autor "preko noći sklepanog programa"?
Loša informiranost
"Na izradi modela radilo je tijekom dvije godine gotovo 200 stručnjaka iz škola i akademske zajednice, a koordiniralo ga je Povjerenstvo za strateško planiranje i provedbu reformi planiranih u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti. Ono što nikako ne bismo htjeli jest navoditi posebna imena osoba koje su radile na pojedinim dijelovima programa jer želimo da fokus rasprave bude na rješenjima i prijedlozima, a ne, kao što je to bilo u svim prijašnjim promjenama, na imenima autora ili autorica", odgovorili su iz MZO-a.
A kako komentiraju količinu negativnih komentara u javnoj raspravi? "Analizom se može zaključiti da ih se većina odnosi na informatiku. Druga je skupina negativnih komentara u kojima negativni stav proizlazi iz nedovoljne informiranosti, a tek manji broj komentara odnosi se na sasvim konkretne stvari i dijelove dokumenta na koje će Ministarstvo nakon završetka javne rasprave dati odgovore i obrazloženja. Neke će, ako pridonose kvaliteti dokumenta, u konačnici i prihvatiti", poručuju iz Ministarstva.