Čini li se ikome među vama kako se Hrvati bez obzira na nevolju, na nesreću, na katastrofu, na krizu koja ih snađe – uvijek nekako izvuku, kao da nam nešto ne da da sasvim potonemo?
Promišljajući, došli smo do teorije "petog elementa", pritom se savjetujući s običnim nam sunarodnjacima, ali i s onima koji se gospodarstvom bave cijeloga života.
Prije svega, tu je pomalo nevjerojatna brojka od 290 milijardi kuna, koliko naši sunarodnjaci drže na bankama. Leti li vam pogled prema znamenkama? A što biste rekli – koliko tek milijardi držimo u "bičvama"? Hoće li se to promijeniti ako umjesto kune prihvatimo euro kao nacionalnu valutu, pitali smo prof. dr. sc. Ljubu Jurčića, ekonomista i sveučilišnog profesora.
– To je proglašeno najuzvišenijim nacionalnim ciljem. Euro je dobar za razvijene zemlje i za zemlje koje se već brzo razvijaju, a za zemlje kakva je danas Hrvatska prihvaćanje eura zacementiralo bi nas na dnu Europe. Nacionalni novac je, uz industrijska otkrića, bio najjača poluga razvoja industrijskog društva, nacionalnih gospodarstava i nacionalne države. Hrvatska još nije postigla tu razinu razvijenosti da bi se mogla odreći nacionalne valute – tvrdi profesor.
Poraz elita
I sad ti vidi! Imamo mi i drugi element, koji uistinu rijetki i u Europi, ali i drugdje po svijetu, imaju – a to su nekretnine. Učini se čovjeku ponekad kako svaki naš sunarodnjak živi za samo svoj četvorni kvadrat doma.
– Nekad smo uz Sloveniju bili najrazvijeniji dio socijalističkog svijeta. Danas se Slovenija približava najrazvijenijim zemljama Europe, a mi se približavamo njezinu dnu. Jedino je Bugarska iza nas, a i ona posljednjih desetak godina raste brže od nas. Hrvatska je sve bliže položaju u EU-u sličnom položaju Kosova u ondašnjoj Jugoslaviji. U opasnosti smo da postanemo najnerazvijenija i najsiromašnija zemlja Europe – nije optimističan profesor Jurčić, pa dodaje:
– To dokazuju i predviđena sredstva iz Europskog fonda za oporavak od korone. Hrvatskoj je predviđeno najviše eura po stanovniku jer spadamo među najsiromašnije. To je sramota za hrvatsku politiku, ali i za Hrvatsku intelektualnu elitu. S takvom situacijom ne možemo se niti ne smijemo miriti.
Profesor tvrdi kako Lijepa naša ima prirodnih bogatstava i ljude kojima može ostvariti dvostruko veću proizvodnju i osigurati građanima dvostruko veći standard. Jedini je uvjet za ostvarenje toga, veli, politika koja zna, može i hoće to napraviti, a koju još uvijek nemamo.
Ima i on svojih "pet elemenata", pa kaže kako sve razvijene zemlje i one koje se razvijaju imaju pet temeljnih ekonomskih politika koje su preduvjet gospodarskog rasta.
– Prva od njih je gospodarska, odnosno industrijska politika, koja daje odgovor na pitanja što proizvoditi, kako proizvoditi (s kojim obrazovanjem i s kojom tehnologijom) i za koga proizvoditi. Hrvatska nema takvu politiku. Druga je politika upravljanja nacionalnim prostorom s politikom ravnomjernog regionalnog razvoja, koja daje odgovor na pitanje kakvu je fizičku i institucionalnu infrastrukturu potrebno izgraditi u pojedinom dijelu Hrvatske da bi se u svakom njezinu dijelu isplatilo raditi, proizvoditi i izvoziti i da bi bilo ugodno živjeti. Ponavljam, Hrvatska takvu politiku nema! – opet će profesor Jurčić.
Temeljne politike
– Zatim je tu politika javnog sektora, koja daje odgovor na pitanje koje su javne usluge i javna dobra potrebni za gospodarski i socijalni razvoj, koja je važna, ali Hrvatska takvu politiku nema! Politika javnih financija, odnosno fiskalna politika, ona je kojom se financiraju prve tri politike. Kako u Hrvatskoj prve tri politike ne postoje, onda ni hrvatska fiskalna politika nije i ne može biti razvojna. Monetarna politika mora osigurati dovoljnu i kvalitetnu ponudu novca za građane, poduzetnike i državu, odnosno treba financirati prethodne četiri politike. A kako prethodno navedene četiri temeljne ekonomske politike, osim koliko-toliko fiskalne, ne postoje, onda monetarna politika ne može biti najjača razvojna politika, što u svim razvijenim zemljama jest.
Sve navedene politike temelj su dugoročnog gospodarskog i socijalnog razvoja Hrvatske. Bez njih svaka politika luta, improvizira i uglavnom poduzima poteze koji u narodu stvaraju osjećaj da se nešto radi. Ove temeljne politike nužni su uvjet veće proizvodnje, većeg nacionalnog dohotka, bez čega nema većih plaća i mirovina, većeg ulaganja u obrazovanje i razvoj, većeg ulaganja u socijalnu skrb i zaštitu okoliša, boljih javnih usluga, veće fizičke, ekonomske i socijalne sigurnosti – kaže profesor Jurčić.