Optuživali su HDZ da je izdao Hrvatsku. Napadali Andreja Plenkovića da je bruxelleski ćato. Pjenili se na ljevicu, lijepili joj jugonostalgičarske etikete, brutalno išli na Tomislava Tomaševića. Kovali su velike planove o ulasku u Banske dvore, maštali o ministarskim foteljama kojima će ucjenjivati premijera, snivali snažni zaokret zemlje udesno. A onda su se, ničim izazvani, posvadili zbog – para i žena.
Miroslav Škoro, na opće iznenađenje domaće javnosti, podnio je ostavku na poziciju predsjednika Domovinskog pokreta. Tek naknadno doznalo se za stvarne razloge toga šokantnog poteza. Dio članova vodstva Domovinskog pokreta optužio je Škoru da je stranačkim novcem kupovao skupe poklone svojoj 25-godišnjoj asistentici Nikolini Brajković.
Da je naplatio, a stranci nije isporučio butelje svojeg vina. Kojeg je, uzgred, naplaćivao po maloprodajnoj cijeni, bez ikakvog popusta za stranku koju je osnovao. Te da je, zajedno sa svojom suradnicom, novac Domovinskog pokreta trošio kako mu se prohtjelo.
'To je sve nerazumljivo'
Nakon dva tjedna šutnje, Škoro se – kao što je na obljetnicu "Oluje" i obećao – vratio u ring i u intervjuu Večernjem listu uzvratio udarac. Objavio je da je 29. srpnja Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu podnio kaznene prijave protiv bivšega glavnog tajnika stranke Darija Žepine, predsjednika Nadzornog odbora Krešimira Bubala i članice Nadzornog odbora Ljiljane Vuletić.
Uz to, Državnom uredu za reviziju podnio je prijedlog za provođenje revizije, a Poreznoj upravi prijedlog za provedbu poreznog nadzora nad strankom.
– Ne mogu vjerovati što sve govori, a upravo je on bio predsjednik stranke. A što se s njim dogodilo, isto tako ne znam, jer zašto je on uoči samih lokalnih izbora došao na ideju o smjeni Darija Žepine, kojeg je upravo on postavio za glavnog tajnika, jer je ranije bio njegov vozač, to stvarno ne znam. I onda sam ja kao za Žepinu jer se nisam složio da ga u tom kritičnom trenutku smijenimo. To je sve nerazumljivo, kao i njegovo ponašanje u posljednje vrijeme – ustvrdio je u petak vršitelj dužnosti predsjednika Domovinskog pokreta Mario Radić.
Ovakvo izvlačenje prljavog rublja, ocjenjuje politolog prof. dr. Anđelko Milardović, nikome tko je uključen u čitavu priču ne može donijeti ništa dobro.
– Kako oligarhija u Domovinskom pokretu kojoj je novac na prvom mjestu može voditi hrvatski narod? To je paradoks unutar Domovinskog pokreta koji je nastupio zavodnički prema biračima, a vode ga pripadnici krupnog kapitala. To negira autentičnost Domovinskog pokreta. Tu su se očito krili neki drugi motivi: novac, Clintonov sindrom, a onda, kao što vidimo, i sindrom Mate Hari – ocjenjuje Milardović.
– Jedini izlaz za Domovinski pokret u ovom trenutku je da pokušaju organizirati unutarstranačke izbore i provedu ih demokratski, s legalitetom i punom političkom legitimacijom. To bi bio posljednji vlak spasa za Katangu. Sve drugo je produbljivanje krize s neizvjesnim rezultatom – smatra ovaj poznati politolog.
U prvom scenariju moguće je da će politička temperatura nakon izbora splasnuti i da će Domovinski pokret preživjeti. Drugi scenarij dovodi do fragmentacije, disolucija i daljnjih podjela od kojih se Domovinski pokret ne može opraviti.
Bar kako sada stvari stoje, Škorina stranka krenula je drugim, pogubnijim putem. I dok na sve strane pršte brutalne optužbe o krađi novca, razni stranački klanovi pokušavaju na čelo Domovinskog pokreta nakon odlaska Škore staviti svojega čovjeka. Jedna skupina gura vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu, Škorina sestra Vesna Vučemilović navodno ni sama nije bez ambicija, iza kulisa konce pokušava vući Mario Radić, Škorin zamjenik koji je preuzeo vođenje Domovinskog pokreta do izbora novog predsjednika.
HDZ-u naruku
– Za sada ruke mogu trljati Most i HDZ. U ovakvom scenariju Plenković može biti bezbrižan. Uskoro će imati žetončiće iz Domovinskog pokreta kojima je osobni interes iznad drugih vrijednosti. Raskol se nastavlja i u HSS-u, kao što vidimo i u SDP-u, što u HDZ-u lako može probuditi nadu da će se održati na vlasti na dulji rok – upozorava Milardović. No, taj trijumfalni osjećaj u redovima HDZ-a može biti, upozorava naš sugovornik, tek kratkog daha.
– Ovaj spokoj je samo privremen. Velike stranke iz devedesetih su nestale sa scene. Više praktički nema HSLS-a, nema HNS-a, nema HSP-a, SDP je u dubokoj krizi. To je sudbina velikih političkih stranaka koja ni HDZ neće zaobići – zaključuje Milardović.