Gost Dnevnika Nove TV bio je Mirko Orlić s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, koji je pojasnio zašto su razorni uragani sve češći, ali i kako običan čovjek u svakodnevici može ublažiti klimatske promjene svojim postupcima.
Uragan Irma snižen je s pete na četvrtu kategoriju. Evo kako se točno dijele uragani, prema takozvanoj Safir-Simpsonovoj ljestvici.
Prva je najslabija, s vjetrovima minimalne brzine 119 kilometara na sat i nakon njega nastaje manja šteta.
Kod kategorije 2 dolazi do ozbiljnije štete, a brzina vjetra - minimalno 154 kilometra na sat.
Trojka s vjetrom brzine više od 178 kilometara na sat već znači ozbiljniju štetu.
Kod uragana kategorije četiri teško da će ijedna zgrada ostati neoštećena, stabla će biti porušena. Vjetar - više od 209 kilometara na sat.
Najjači uragan pripada kategoriji 5 i uzrokuje potpuno uništenje kuća i infrastrukture. Njegova brzina vjetra penje se iznad 252 kilometra na sat.
Podsjetimo, kod Irme su zabilježeni udari vjetra koji su se penjali i do 350 kilometara na sat.
Ovim je povodom u Dnevniku Nove TV gostovao profesor Mirko Orlić s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.
Zašto su zaredale ovakve ekstremne pojave? Što je izazvalo ovu seriju razornih uragana?
Kad se govori o uraganima uvijek se kaže da postoji nekoliko elemenata da bi se oni razvili. Osnovni je temperatura površine mora, one se kreću nad morem i pritom jačaju. Drugi je rotacija Zemlje. Oni (uragani) imaju tu specifičnu strukturu čiji je razlog rotacija Zemlje. Treće je kakva je razlika vjetra po visini. Četvrta je turbulencija u atmosferi i peta je vlažnost zraka. Vlaga je jako važna stvar, jer oni izvlače vlagu iz mora, podiže se taj zrak gore, kondenzira se i oslobađa se toplina i to hrani cijeli sustav. Dakle pet faktora i kad se sve to nekako podesi, onda dolazi do velikih eksplozija (pojava uragana).
U ovom slučaju najviše se zapravo govori o temperaturi površine mora. Kažu da je ona inače dva stupnja viša u Atlantiku i Meksičkom zaljevu nego inače u ovo doba godine pa je to možda i glavni faktor.
Hoće li ih biti sve više i na koji način čovjek može utjecati na smanjivanje te opasnosti?
Kad je riječ o uraganima, ja volim pogledati što na tu temi radi Kerry Emanuel. To je jedan američki znanstvenik, koji je vrhunski ekspert za to područje. On je prije desetak godina objavio jedan vrlo zanimljiv članak u časopisu Nature, u kojem je analizirao dva parametra uragana. Dakle, jedan je brzina vjetra o kojoj sam govorio, a drugo je i trajanje, što isto nije nevažno, koliko dugo ta brzina vjetra traje. On je pokazao da su ta dva parametra zajedno jako povezana s temperaturom podloge.
Dakle, imao je 50 godina podataka i pokazao je da kako temperatura raste, rastu i ta dva parametra. Također je tad prije deset godina rekao - da, da, ako temperatura bude i dalje rasla, onda će i ta dva parametra rasti, odnosno uragani će biti sve jači i sve dugotrajniji. Kad gledate vijesti o Irmi, to je upravo ono o čemu svi govore, on je vrlo jak ali i vrlo dugotrajan i to stvara problem.
Znači, čovjek je sam kriv, jer već sad na tim primjerima možemo vidjeti što znači globalno zatopljenje. Kako to zaustaviti?
Pa naravno, tako da se na neki način regulira emisija stakleničkih plinova, ali moram vas malo ispraviti, jer čovjek je otprilike pola kriv za to zatopljenje, a pola je prirodni proces. Dakle nije sve samo čovjek, ali u toj polovici u kojoj je čovjek odgovoran najvažnije je kako samnjiti emisiju stakleničkih plinova. To znači ako se emitira manje stakleničkih plinova, manji je efekt staklenika, smanjuje se temperatura i uragani su blaži.
Uragani, potresi... Mogu li se povezati s nuklearnim pokusima (znamo da je posljednji pokus Sjeverne Koreje izazvao dva dosta jaka potresa)?
Točno, ima potresa koje izazivaju takvi pokusi, no međutim ima i potresa koji su prirodni proces. Ovo što se danas dogodilo ispred obale Meksika, to naravno nema veze s nuklearnim eksplozijama. kad je riječ o uraganima, oni nemaju veze s potresima i nemaju veze s nuklearnim eksperimentima. To je isto prirodni proces, ali može biti pod utjecajem čovjeka, kao što smo upravo govorili.
Gdje je na toj klimatološkoj karti Hrvatska? I kod nas je ova godina bila klimatski prilično incidentna, prijete li nama ovako razorne pojave poput Irme?
Uragane ne možemo očekivati niti u Sredozemlju, niti u Jadranu na svu sreću. Ono što mi imamo su pijavice i tornada. To su manji i puno slabiji procesi, ali imamo niz drugih klimatskih procesa i promjena koji djeluju na Hrvatsku. To znači da imamo intenzivna kišna razdoblja i duga sušna razdoblja i imamo toplinske valove. To je ono što smo najviše osjetili nedavno.
Postoje klimatske analize, koje analiziraju te toplinske valove i oni jasno pokazuju da je Europa, odnosno južni dio Europe jako osjetljiv na zagrijavanje. prema tome u odnosu na to kakvo će biti zagrijavanje, ti valovi će se mijenjati. Oni imaju tri parametra kako ćete ih osjećati - jedan je intenzivni, odnosno da li su temperature više ili niže, koliko traju te koliko su česti.
Sva tri parametra su pod utjecajem globalnog zatopljenja i na žalost, južni dio Europe, a to smo i mi, ćemo više to osjetiti nego recimo sjeverni dio Europe. nama mora biti jako stalo što će se raditi s emisijom stakleničkih plinova i koliko će se to regulirati globalno, da bi mi eto malo bolje prošli u ovom dijelu Europe.
Kako se čovjek treba ponašati kada je u pitanju briga o klimi, osviještenost da svojim djelovanjem izazivamo ovakve pojave?
Kad je riječ o osvještavanju oko klime, dva su procesa - jedan je prilagodba, drugi je ublažavanje ili bolje ublažavanje pa onda prilagodba. recimo, prilagodbu možete vidjeti i sad već na djelu, kad se nešto već događa. Neki se bolje prilagođavaju, recimo razvijene zemlje se puno bolje prilagođavaju i puno manje žrtava ima, a one nerazvijene puno teže. Kad je riječ o ublažavanju, to je zapravo globalni proces i sve bi se države trebale dogovoriti da smanje emisiju stakleničkih plinova. To je kao što znate jako turbulentno. Ponekad se dogovore, ponekad se i raziđu, ali mislim da je jako važno da se dogovore.
Međutim na običnoj razini, našoj svakodnevnoj, svatko od nas već može pridonijeti. Znači svaki put kad klima uređaj jako ne podignete ljeti, vi ste pridonijeli tome da se smanji globalno zagrijavanje. Ako zimi ne grijete previše stan, pridonijeli ste. Dobro izolirate kuću da ne gubite energiju, pridonijeli ste. Kad hodate ili se vozite biciklom, a ne baš uvijek autom, pridonijeli ste. Kad jedete povrće, a ne meso, pridonijeli ste.
Ima jako puno načina kako se može na ovoj ljudskoj običnoj razini pridonijeti, međutim, jako je važno kako se svi skupa dogovore da taj efekt onda bude jako velik.