Nacionalni stožer civilne zaštite odlučio je da se u iznimnim slučajevima ipak dopuštaju javna okupljanja s više od 50 osoba. A ti iznimni slučajevi su okupljanja radi obilježavanja blagdana i neradnih dana. Odluka je donesena, zna se i zašto - uoči obilježavanja Dana sjećanja u Vukovaru 18. studenoga.
Danima se već u javnosti raspravlja o tome što će biti s Kolonom sjećanja i kako će se ona održati pored jasnih epidemioloških mjera koje ne dozvoljavaju velika okupljanja.
U situaciji u kojoj imamo tisuće zaraženih dnevno, u kojoj nam se stopa preminulih penje u gornji europski vrh, a bolnički sustav je pred kolapsom, Vlada i Stožer rade iznimku od pravila da bi se održao skup na kojem se očekuju tisuće ljudi. Osim što je takva odluka krajnje nepravedna u situaciji u kojoj nitko ne može čak ni članove obitelji i prijatelje ispratiti s ovog svijeta bez ograničenja, licemjerna je i prema obiteljima onih kojima se povorkom sjećanja odaje počast.
Znanstvenici koji su upozoravali na opasnosti koja donose velika okupljanja sad pronalaze nešto drukčija objašnjenja. Pa tako liječnica i ravnateljica Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ prof. dr. Alemka Markotić, koja se prva užasavala nad okupljanjima građana nazivajući ih korona partijima, sad potvrđuje da se “za iznimna okupljanja mogu uvesti novi epidemiološki okviri i ne očekuje da će tu biti problema”.
"Postoje određene situacije, svi znamo što je Vukovar. Vjerujem da će se svi sudionici pridržavati propisanog", uvjerena je.
A okupljanje na koje će doći ljudi iz svih dijelova zemlje, pa i iz inozemstva u epidemiološkom je smislu tempirana bomba u odnosu na dječji rođendan gdje se točno zna tko je došao i gdje ga se može pronaći. Zadnje što Vukovarcima treba je još mrtvih i bolesnih iz 'korona' povorke, a na to je Vladu vrlo oštro upozorila i Hrvatska udruga bolničkih liječnika.
Ogorčeni liječnici smatraju da obilježavanje Dana sjećanja kršenjem protuepidemijskih mjera prlja sjećanje na žrtvu branitelja Vukovara i svih ostalih hrvatskih gradova i predstavlja "čin licemjerja i kukavičluka“.
Čin hrabrosti bi bio, kažu da se prizna da nam je epidemija izmakla kontroli i čin žrtve da sve napravimo da epidemiju zauzdamo pridržavanjem istih mjera koje vrijede za sve nas, u svim životnim situacijama.
Razlika između dječjih rođendana, vjenčanja, krizmi i uredskih druženja s jedne, te procesijom Za križem, hodočašćem Gospi Sinjskoj, rođendanu Torcide i Koloni sjećanja s druge, jest samo u tome što je u slučaju vjenčanja i obiteljskih okupljanja širenje virusa jasno mjerljivo, a u ovima drugima nije. Točno se zna tko je bio na rođendanu ili svadbi i gdje se virus mogao dalje proširiti. I baš u tim okupljanjima kad su stvari epidemiološki mjerljive, država je postavila striktna pravila. A u slučajevima gdje se ne može pokazati prstom u jednog čovjeka ili jednu obitelj, e tu Stožer odluke donosi puno lakše.
Stožer nam je tada zaštićen imunitetom (političkog) krda.
Ni u jedno se "govedo" ne može prstom uprijeti, nemoguće je stigmatizirati pojedinca ili njegovu obitelj i prozvati ga za širenje zaraze.
Bježeći od odgovornosti, Stožer je tako svoje "krdo" prepustilo samome sebi, što može itekako krenuti po zlu.
Deutsche Welle je u ponedjeljak tako objavio tekst u kojem između ostaloga kaže: U razgovoru s ljudima u Njemačkoj kod nekih čujete ogorčenje kako se već govori o ograničavanju broja osoba i u nečijem privatnom stanu i kako bi susjedi trebali denuncirati takve kršitelje. Na denuncijante među svojim građanima Nijemci znaju da mogu računati, to se vidjelo i u DDR-u i u doba još goreg nacističkog režima.
Je li našem Stožeru uopće jasno kamo to idu?