Hrvatska ima, službeni su rezultati popisa stanovništva, 3,88 milijuna stanovnika. Ili nema?
Nakon izvješća DSZ-a, prema kojemu ispada da je u deset godina zemlja izgubila čak 10 posto stanovništva, sve je više skepse da je posao popisa obavljen kako treba, da su nas sve zbrojili. Iako ni "prava" brojka vjerojatno ne bi umanjila činjenicu da je Hrvatska u demokratskoj katastrofi, sve je više onih koji tvrde da je popis vrijedan 24 milijuna eura, na kraju ispao fijasko, piše Jutarnji list.
Porečki gradonačelnik, Loris Peršurić, jedan je od glasnijih koji tvrde da je popis krnj. Iako je, prema zadnjem popisu ispalo da u grad ima 30 stanovnika manje, što nije veliki deficit, nije kvaka u tome, nego u činjenici da se porečki gradonačelnik već godinama hvali da perjanica hrvatskog turizma raste i da su se približili brojci od 20.000 stanovnika.
To je podatak, kaže, iz Policijske postaje Poreč. Iz Grada su se pohvalili 18-postotnim rastom u samo nekoliko godina i time da je Poreč u top pet od samo 12 gradova s pozitivnim prirodnim prirastom u zemlji. No, uslijedio je hladan tuš.
- Ovakvi su nam rezultati problem jer se u sljedećih 10 godina popis neće mijenjati, a nama će biti zabilježen viši indeks razvijenosti. Mi smo već sada na maksimumu. Teže će nam biti povlačiti sredstva iz fondova - zaključuje.
I gradonačelnik Kastva Matej Mostarac je skeptičan pa je putem Facebooka građane zamolio da mu se jave ako nisu popisani. U minusu su za manje od 200 stanovnika.
- Kastav nije jedini grad koji izražava skepsu oko broja stanovnika i iako imamo mali manjak u odnosu na raniji popis, svi podaci ukazuju da manjka ne bi trebalo biti - poručio je Mostarac.
Obojica, Peršurić i Mostarac pozivaju se na sve više djece u svojim vrtićima i školama, zbog čega su gradili nove objekte, ali i dalje je to nedovoljno.
Peršurić za Jutarnji govori da se, nakon što su objavljeni službeni podaci, u gradsku upravi javljaju mnogi stanovnici koji se nisu popisali i žele znati gdje to još mogu učiniti. Nitko ne želi javno o tome govoriti za medije, ističe Peršurić, jer se boje kazni.
1. BOŽIDAR DURBEK (KUTINA)
"Jedina moja greška je što se nisam popisao preko sustava e-Građani, ali jednostavno to nisam stigao učiniti pa sam pričekao da popisivači dođu do mene.
Budući da radim u smjenama, nisam uvijek kod kuće pa sam zbog toga redovito provjeravao poštanski sandučić. Ali u njemu nisam nikada našao nikakvu obavijest! Jednom je mojom ulicom prolazila popisivačica pa sam ju zamolio da me popiše, ali mi je samo rekla da je ona zadužena za kućne brojeve 2, 4 i 6, a ja sam na broju 1. Kako sam s vremenom vidio da nitko i dalje ne dolazi, a nisam želio još platiti nekakvu kaznu, Državnom zavodu za statistiku sam 16. studenoga poslao e-mail i nazvao ih, dan kasnije sam kontaktirao i županijsku podružnicu u Kutini.
U oba razgovora su mi rekli da će me netko kontaktirati i pitali je li mi u redu da se popisivanje obavi telefonski. Iako sam se s tim složio, do njega nikada nije došlo. Moj je stav da je ovaj popis stanovništva bio vrlo neorganiziran i da sigurno ima stotine drugih koji su se našli u situaciji sličnoj mojoj. Možda popisivači nisu bili svjesni odgovornosti posla koji rade. Smatram da bi bilo dobro da je online popisivanje bilo moguće i nakon zadanog roka jer bi se tako oni do kojih popisivači nikad nisu stigli eventualno mogli naknadno popisati"
2. MIROSLAV AMBRUŠ-KIŠ (SISAK)
"Želio sam se sam popisati, ali kako sam bio početnik u korištenju sustava e-Građani, to mi baš nije pošlo za rukom. U nekoliko sam se navrata pokušao prijaviti, ali bez uspjeha pa sam na kraju odustao i pričekao da popisivači dođu do mene.
To se nije dogodilo. Iako sam u mirovini, još uvijek radim od kuće, a još uz to i živim u prizemlju pa mi sigurno ne bi promaknulo da je netko došao. Na vratima nisam pronašao nikakvu obavijest, a nisam vidio niti da popisivači prolaze ulicom. Nisam se raspitivao jesu li kod nekoga došli, ali znate kako je to - u ulici se sve brzo dozna, ali popisivače nitko nije spominjao.
Ne bih želio stvarati teorije iz svog slučaja, ali načuo sam da su i drugi ljudi ostali nepopisani. Naravno, ne mogu tvrditi što se tu dogodilo, ali imam dvije teorije. Ili me je netko popisao "napamet" ili metodologija korištena u popisu stanovništva nije dobro napravljena pa ni on nije kvalitetno izveden.
Nisam imao koronu, nemam problema s osobnim kontaktom ni epidemijom, cijepljen sam, dakle ne znam zbog čega bi me namjerno preskočili. Možda su me izgubili negdje u podacima jer živim kao podstanar. U svakom slučaju volio bih vidjeti jesam li popisan i, ako jesam, vidjeti što je na tom papiru upisano"
3. ZLATKO BROZOVIĆ (KUPINOVEČKI KRALJEVAC)
"Supruga i ja živimo u kućici u Kupinečkom Kraljevcu koju trenutačno adaptiramo pa smo se iz nje privremeno preselili na drugu adresu. Za vrijeme popisa stanovništva troje popisivača je došlo do nas, ali su nam rekli kako nas ne mogu popisati jer trenutačno nismo na svojoj adresi.
Čekali smo cijelo vrijeme da nas kontaktiraju i napokon popišu, no to nismo dočekali. Bez obzira na sva pomicanja roka završetka popisivanja. Supruga je čak kontaktirala Državni zavod za statistiku kako bi ih obavijestila da smo ostali nepopisani i odgovorili su joj da će se javiti, ali nisu.
Sustavom e-Građani se ne koristimo pa to nismo mogli obaviti na taj način. Baš kao što se supruga i ja nismo uspjeli popisali, čuo sam za slučajeve drugih ljudi. Mislim da je ovo popisivanje stvarno loše organizirano jer se mora posložiti tisuću stvari kako biste se popisali.
Na primjer, kako da oni baš pogode kad je netko kod kuće. Nisam mjerodavan da bih govorio koliko su dobiveni podaci na popisu stanovništva vjerodostojni, ali smatram da je ovakvo popisivanje manjkavo, a poneka pitanja su, po meni, potpuno nepotrebna. Primjerice, prijatelji koji su se popisali spominjali su mi pitanje koliko imate vodokotlića u kući"
"Prvi put kad su nas došli popisati cijela je obitelj bila u samoizolaciji te smo se s mladom popisivačicom dogovorili da dođe drugi put. Sljedeći put kada su došli, nas nije bilo kod kuće i ostavili su nam ceduljicu s brojem telefona. Nekoliko sam puta oprezno utipkavala broj i svaki put bi broj bio neispravan. Stvarno ne znam što bih rekla, imala sam najbolju namjeru da nas popišu, ali prvo su bile krive okolnosti, a onda su mi ostavili pogrešan broj. Nakon toga nam više nitko nije dolazio.
U razgovoru sa susjedima zaključila sam da nemamo samo mi taj problem, većina njih tvrdi da nije ni kontaktirana. Mislim da je taj popis smijurija, poslali su djecu da idu po kućama popisivati ljude. Zašto nisu digli ove s burze, starije i ozbiljnije? Trebali su ostaviti da se cijelo vrijeme može preko interneta popisati, sigurno bi i se tako više popisalo, a ne ograničiti na nekoliko dana i još im je padao sustav. Ne želim vjerovati da će nama nepopisanima dijeliti kazne. Kako oni mogu dijeliti ljudima kazne za nešto što oni nisu obavili kako treba.", kaže Brozović za Jutarnji list.