Šibenski etnolog o "vrućoj" temi: Rod i spol nisu isto, primjeri za to postoje u najtvrdokornijem patrijarhalnom dijelu Balkana, u Albaniji, Crnoj Gori, Hercegovini, na Sandžaku...

Kad je nedavno e-mail adresama prokolala pozivnica na tribinu o Istanbulskoj konvenciji koju su u Šibeniku organizirali "Istina o Istanbulskoj" i Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika "Biskup Srećko Badurina" iz Šibenika (govornici Ladislav Ilčić i Marija Friedrich), u toj mi je prepisci i prosljeđivanju u oči pala crtica etnologa dr. Jadrana Kale, kustosa Muzeja grada Šibenika i docenta na Zadarskom sveučilištu – Odjela za etnologiju i antropologiju.

Uljudno se ispričavši za nedolazak, dr. Jadran Kale organizatorima je napisao ovo:
"Kao etnolog sam slobodan dodati kako narodna tradicija poznaje i ono o čemu se govori u najavi – 'virdžineše' su bile spolom žene, a rodom držane za muškarce, opisane su u etnografskoj literaturi, uglavnom u situacijama kad je imanje u takvim društvenim situacijama zahtijevalo muškog nasljednika. O toj temi je ranije pisala ravnateljica zagrebačkog Etnografskog muzeja Marija Gušić, a nedavno kolegica Jelka Vince iz 'Pilara'. Film 'Virdžina' snimljen je u šibenskom kraju. Nadam se da ova crtica može biti od koristi, s poštovanjem...."

Rod i spol nisu isto

Dr. Jadrana Kalu zato danas pitamo:
Tko su bile "virdžineše" i što njihova pojava govori u kontekstu jednog od najžešćih političkih prijepora u Hrvatskoj?
– Virdžineše su bile djevojke, dakle žene, koje su zbog obiteljskih razloga – najčešće zbog izostanka muškog djeteta u izrazito patrijarhalnim obiteljima – odabrane da preuzmu ulogu muškarca u obitelji. Odijevale su se kao muškarci, nosile su muške frizure, nosile oružje, odlazile u vojsku i u lov, obavljale sve muške poslove, odlazile na muške skupove, nisu se udavale i baš u svemu su se ponašale poput muškaraca. Radile su to za volju opstanka obitelji i imanja, i svi su se prema njima odnosili s velikim poštovanjem i potpunim uvažavanjem.

Što to, onda, govori u kontekstu rasprava o Istanbulskoj konvenciji?
– Govori o tome da rod i spol nisu isto, i, gle, primjeri za to postoje u najtvrdokornijem patrijarhalnom dijelu Balkana, u Albaniji, Crnoj Gori, Hercegovini, na Sandžaku! U Hrvatskoj etnografski nisu identificirane, ali Jelka Vince u svojoj knjizi – koja se, inače, čitava može čitati na portalu Academia.edu – spominje članak austrijskog povjesničara Karla Kasera, poznatog po istraživanju Vojne krajine, koji pojavu "virdžina" širi i na Hrvatsku, u Liku.

Kad je kolegica Jelka Vince 2014. godine izdala svoju knjigu, u Crnoj Gori još je živjela jedna "virdžineša", a u Albaniji ih je, navodno, još stotinjak. Dakle, stvari nisu prirodno zadane, nego su društvena konstrukcija ili, bolje rečeno, kulturna konstrukcija. Prema takvim osobama koje su bile ženskog spola, ali su preuzele ulogu muškog roda, svi su se, ponavljam, odnosili s poštovanjem. Nije tu bilo mjesta zadirkivanju i maliciji, bila je to smrtno ozbiljna stvar.

Kako onda tumačite pokušaj osporavanja Istanbulske konvencije upravo na toj užarenoj točki "rod – spol"?
– Za mene je to iritantan pokušaj sluđivanja naroda. Svako dijete u osnovnoj školi zna da postoje tri roda, a dva spola. U nekim jezicima ima i više rodova. U njemačkom je djevojka imenica srednjeg roda – mädchen, kao i u slovenskom – dekle. U tim je jezicima djevojka kulturno srednji rod. Kako god, u pozadini ovog prijepora oko Istanbulske konvencije je borba za moć. Pri tome igru vodi nekolicina, onaj vršak na igli, a većina u tome nastupa nesvjesno. Koji je cilj? Pa uvijek kad se govori o tradiciji treba vidjeti tko se deklarira kao čuvar tradicije – obično onaj isti koji polaže pravo na javnu kasu... odnosno, ponavljam, to je gola borba za društvenu premoć.

Dobro, ako ja, etnolog, koji primam plaću za proučavanje narodnih tradicija, ne znam ove stvari, neka mi tradiciju za kojom posežu objasne protivnici Istanbulske konvencije. Žalosno je da se većina dade izluditi onim što radi nekolicina s toga iglenog vrha.

Karanovićeva 'Virdžina'

– Evo, volio bih – dodaje dr. Kale – da gospodin Ilčić odgovori na pitanje kako je moguće da se u srcu patrijarhalnog svemira, u najzabitijim dijelovima Balkana, pojavljuju osobe koje su spolom jedno, a rodom drugo? Kako bi objasnio da evo, tu, ima pojava koje ilustriraju upravo da rod i spol – nisu isto!?

I, pazite, to nije arheologija, to su još uvijek živi ljudi i živi primjeri. Ma sve se svodi na pitanje polaznog morala: cijeniš li biće do sebe koje ti je po svemu ravnopravno. Napokon, pitanje poštovanja onoga do sebe osnovno je svjetonazorsko pitanje! Sve drugo su tipična manipulatorska pitanja koja služe za preveslavanje naroda...

Dr. Kale podsjeća i na igrani film koji je obradio tematiku "virdžineša", pa je i nazvan "Virdžina".
– Sniman je u okolici Šibenika, ponajviše u Polači kod Knina, kod Kijeva. Bila je to hrvatsko-srbijanska koprodukcija čije je snimanje počelo 1990. godine, zajedno s početkom rata, s barikadama zbog kojih je cijeli projekt bio krajnje upitan i ugrožen.

Režiser Srđan Karanović napisao je cijelu knjigu o snimanju tog svog filma. Hrvatska ga nikad nije priznala kao "napola" svoj, premda je bila koproducent, znači i financijer. Zanimljivo je da je Karanoviću savjetnik za etnologiju u filmu bio Ranko Barišić, rođeni Šibenčanin, tada kustos Etnografskog muzeja u Beogradu, danas umirovljenik. Bio je Karanovićev savjetnik za etnologiju i u filmovima "Petrijin vijenac" i "Nešto između".

Zanimljivo je i to da su dvije Hrvatice, dvije Zagrepčanke, najbolje istražile "virdžineše" – rekao je dr. Jadran Kale.