Kakvo je američko zdravstvo i je li toliko skupo i nepristupačno kao što se govori i piše – a u povodu slučaja male Mile Rončević – najbolje nam može posvjedočiti gospođa Živana Ljubković iz Šibenika, koja je živjela i radila u Americi. Živana je imala tu nesreću da je na nju sleđa naletjela pijana Amerikanka koja je bježala od zaštitara nakon što su je uhvatili u krađi u jednom šoping-centru na Beverly Hillsu. Od siline udarca Šibenčanka je pala na pod i slomila bedrenu kost i ruku. No, srećom, kad je došla u SAD, bila je osigurana preko muža Zlatka, koji je radio u jednoj uglednoj kompaniji, koja svojim zaposlenicima i njihovim obiteljima plaća najskuplje osiguranje.
– Takva ekskluzivna i skupa osiguranja, koja praktički pokrivaju većinu toga, rijetka su, ali da nismo bili tako osigurani, bankrotirali bismo. Nakon toga strahovitog pada, bila sam prebačena u obližnju, modernu bolnicu. Tamo me nisu htjeli ni pipnuti dok nisu provjerili kakva je moja platežna moć. Odmah su kontaktirali moje osiguranje i kad su dobili potvrdu da će im novac biti isplaćen, liječnici su došli i sa mnom razgovarali, objasnili su mi proceduru, operacije i oporavak. Račun je na kraju, za dvije operacije i rehabilitaciju, iznosio nevjerojatnih 475.000 dolara (3 milijuna i 130 tisuća kuna). Mi smo u troškovima morali sudjelovati sa 17 tisuća dolara (112 tisuća kuna) – kaže gospođa Ljubković, kojoj se nemili događaj dogodio 2015. godine.
Pitali smo je i što je s prosječnim Amerikancima i njihovim prosječnim osiguranjem.
– Znam da ima ljudi u Americi koji nemaju novca za dobra osiguranja ili im poslodavci plaćaju ona najjeftinija, pa moraju, primjerice, pokriti pola ili trećinu iznosa kod operativnog zahvata. I sada zamislite nekoga tko se teže ozlijedio, te u jednom danu, samo da bi ga operirali, mora iskeširati dva milijuna kuna. Naravno, nemaju toliko gotovine, pa onda prodaju kuće, automobile kako bi platili bolnicama, a neki, koliko sam vidjela u tamošnjim medijima, ostanu bez svega, bankrotiraju i nađu se na ulici. Liječnici tamo ne žele ni položiti ruke na vas dok ne provjere imate li novca – kaže gospođa Ljubković, koja je u Americi radila kako izvršna direktorica jednoga luksuznog resorta, dok joj je suprug vrstan elektroinženjer te i dalje radi u tvrtki u Houstonu koja surađuje s NASA-om.
A gdje je tu Hipokratova zakletva, pitali smo gospođu.
– Nasmijali ste me. Evo kako Hipokratova zakletva izgleda na konkretnom primjeru. U bolnicu je negdje u isto vrijeme kada i ja bila primljena jedna žena, Ruskinja, profesorica matematike, koja je došla u posjet svojoj djeci koja su radila u Americi. Žena je slomila kuk, dovela ju je Hitna pomoć, a liječnici je nisu ni pogledali dok nisu provjerili je li platežno sposobna. Kad su utvrdili da nema osiguranje, od nje i njezine obitelji su tražili gotovinu, a kad su vidjeli da nema ni dolara, samo su joj hladno rekli da mora napustiti bolnicu. Njezina djeca su molila za neki popust, ali su u bolnici rekli da nema nikakvog popusta, da plate cijeli iznos unaprijed, koji je bio u stotinama tisuća dolara, ili da se sami pobrinu za majku. Jadna žena je naposljetku bila izbačena iz bolnice. Kako sam čula kasnije, pod jakim tabletama za bolove prebačena je tako sa slomljenim kukom u avion, i natrag uz Rusiju. Nema vam tu osjećaja, samo dolari – kaže gospođa Ljubković, dodajući da Amerika ima dobro zdravstvo, ali ipak ne toliko dobro da na kraju i kod njih nema komplikacija.
– Mene su u Beverly Hillsu operirala dva liječnika, jedan ruku, a drugi nogu. I dok je ruka dobro zarasla, noga nikako. I onda sam otišla u drugu bolnicu u San Franciscu, gdje su mi rekli da je šipka koja je postavljena na bedrenu kost probila kuk, a da je u ranu ušla bakterija koja je prodrla u kost i da treba mijenjati kuk. Nisam mogla doći sebi, imala sam zdravi kuk i nespretnošću liječnika sam ostala bez njega. I onda su mi u San Franciscu promijenili kuk, a ta operacija je zapadala 135 tisuća dolara (890 tisuća kuna). Eto, i u Americi nije sve najbolje – kaže Ljubković, koju smo pitali i o drugim uvjetima u bolnicama.
– Te bolnice su hoteli, jednokrevetne sobe, jedete hranu koju želite, prema vama se odnose s poštovanjem, što zaželite, to vam donesu. Jedan dan nisam mogla jesti zbog bolova i sestra je vratila pladanj s mojom hranom natrag u kuhinju. I u mojoj sobi nedugo nakon toga pojavila se šefica kuhinje te velike bolnice da bi me pitala što nije u redu i može li mi nešto drugo spremiti. To je ta razina, ako imate novca, osjećat ćete se kao kraljevi, a ako nemate, neće vam dati preko praga. Pa tamo ljude prime u bolnicu, a onda, kad vide da nemate novca, bolničko vozilo samo vas iskrca na pločnik, nema vam tu milosti ni čovječnosti. I nitko se više, osim nas Europljana, ne čudi takvim postupcima. Amerika je mjesto gdje je najveći šef dolar. Bogati ljudi samo gledaju koji je liječnik završio Harvard i onda idu kod njega. Radila sam svuda po svijetu, ali nigdje nisam vidjela tolike razlike između siromašnih i bogatih. Iskreno, ne bih baš preporučila život u takvoj bešćutnoj sredini – kaže gospođa Ljubković, koja se osvrnula i na slučaj Mile Rončević.
– Računi za moje operacije bili su oko 600 tisuća dolara (četiri milijuna kuna), a malena Mila će biti dugo vremena u Americi i račun je, koliko sam pročitala u medijima, 2,3 milijuna dolara. Koliko god nekome bilo čudno, to je za Ameriku jeftino i zaista mi je drago ako su roditelji dobili popust. Nažalost, ako američki roditelj nema novca za svoje bolesno dijete, onda se tom djetetu loše piše. Nema vam u SAD-u prikupljanja novca kao u Hrvatskoj, tamo ste ostavljeni da se sami pobrinete za sve – kaže, te je uputila nekoliko savjeta ljudima koji žele živjeti i raditi u Americi.
– Najprije se pobrinite za zdravstveno osiguranje i raspitajte se kakvo će vam osiguranje platiti tvrtka za koju ćete raditi. Mislim da je to najvažnija stvar jer možete bankrotirati ako vam se slučajno dogodi neka nesreća. Tamo i obična vožnja s točke "a" do točke "b" u vozilu Hitne pomoći zapada do 1000 dolara, bez da su vam dali ikakav lijek ili vas pregledali – kaže Šibenčanka, navodeći da je zabrinjava što se trend amerikanizacije zdravstva potiho uvlači i u naš sustav.
Završila na sudu
– Radila sam i na Novom Zelandu. Tamo su mi otkrili da imam karcinom dojke. Poslali su me na operaciju, a kirurg je preporučio mastektomiju i rekonstrukciju dojke, na što sam pristala. Međutim, nakon operacije me tužilo tamošnje osiguranje i tražilo da im vratim 11.000 dolara.
Naime, oni su smatrali da su bili dužni samo platiti mastektomiju, ali ne i rekonstrukciju dojke. Kirurg je poslao pismo osiguranju, ali nisu prihvatili njegove argumente. Dali su me na sud, ali, srećom, sudac je presudio u moju korist.