StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetratni zločini

‘Putin postupa kao Mile Martić!‘: Ljubo Runjić, dekan šibenskog veleučilišta i stručnjak iz Haaga, o ruskoj odmazdi

Piše Vinko Vuković/SD
11. listopada 2022. - 08:41

Nećemo biti smiješni, naravno da Vladimira Putina ne brine osuda zapadnoga svijeta zbog novog smrtonosnog udara na Kijev, glavni grad suverene države Ukrajine, jednako kao što ga ne brine moguća kaznena odgovornost, ali o njoj smo ipak dužni progovoriti.

Točnije, nećemo progovoriti mi, nego Ljubo Runjić, dekan Veleučilišta u Šibeniku, profesor na katedri Osnove međunarodnog prava i stručnjak koji se usavršavao u Haagu, gradu znamenitom ne samo po sudu koji je presuđivao ratnim zločincima iz bivše Jugoslavije, nego i po akademiji međunarodnog prava.

Odgovor zbog mosta

A Runjić, bez imalo dvoumljenja, kaže kako bi rusko raketiranje ukrajinskoga glavnog grada, i ne samo njega, pravilnije bilo nazvati odmazdom koja se može okvalificirati kao zločin protiv čovječnosti te usporediti s raketiranjem Zagreba 2. i 3. svibnja 1995. godine, u režiji pobunjenih Srba i njihova vođe Milana Martića, koji je pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) osuđen na 35 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti.

Upravo, dakle, zbog zločina koji sada izvodi Rusija pod palicom svoga predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putina.

– Rusi će svoj masovni napad na mete diljem Ukrajine najvjerojatnije pokušati okarakterizirati kao protumjere, odnosno legitiman odgovor na ukrajinski napad na Krimski most – pretpostavlja Runjić.

image

Ljubo Runjić: Ovi napadi se mogu okvalificirati kao zločini protiv čovječnost

Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix

A u međunarodnom pravu, objašnjava naš sugovornik, protumjere, iliti represalije, definiraju se kao odgovor jedne države na protupravni čin druge države. O kojima se govori i u ženevskim konvencijama o zaštiti žrtava rata iz 1949. godine.

– Čak i ako bi u konkretnom slučaju ukrajinskog napada na most protumjere bile dopuštene, ženevske konvencije i njihovi dopunski protokoli izričito zabranjuju protumjere prema civilnom stanovništvu i civilnim dobrima. Međunarodno pravo pri tome jasno propisuje stranama u sukobu da uvijek razlikuju civilno stanovništvo od boraca kako bi se poštedjeli civili i njihova imovina – tumači profesor Runjić.

Civili, dakle, ni u kom slučaju ne smiju biti meta napada, koji, jer i to je propisano ratnim pravilnikom za one kojima etika ništa ne znači, moraju biti srazmjerni. A to znači usmjereni isključivo protiv vojnih ciljeva, s naglaskom na poduzete mjere kako bi se kolateralne civilne žrtve i šteta na civilnoj imovini svela na minimum.

– Masovni raketni napad koji je Rusija izvršila prema Ukrajini, ali i brojni slični ruski napadi tijekom rata u Ukrajini, teško se mogu okvalificirati kao protumjere jer su u izravnoj suprotnosti s temeljnim normama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava. Naprotiv, sukladno članku 7. Statuta Međunarodnoga kaznenog suda (ICC), ovi napadi se prije mogu okvalificirati kao zločini protiv čovječnosti – nedvosmislen je dekan Runjić.

Kaznena odgovornost

Prema njegovim riječima, postavlja se i pitanje potencijalne kaznene odgovornosti države ili pojedinaca koji su odgovorni za ovaj zločin, no naglašava kako je Međunarodni sud, kao glavno međunarodno pravosudno tijelo, nadležno samo ako su se stranke u sporu, dakle države, sporazumno podvrgnule njegovoj nadležnosti.

– Ukratko, bez ruskog pristanka nema ni suđenja – sažima Runjić.

Napominje kako je Međunarodni kazneni sud nadležan samo za fizičke osobe, odnosno pojedince koji budu optuženi za povredu međunarodnog humanitarnog prava, kao što su teške povrede ratnog prava, genocid i zločini protiv čovječnosti ili zločini agresije.

A s obzirom da pravo naredbe ili odobrenja protumjera, posljedično i zločina, u pravilu pripada vrhovnom zapovjedniku oružanih snaga zaraćene strane, u konkretnom slučaju ruskom predsjedniku Putinu, otvara se pitanje mogućnosti njegova kaznenog procesuiranja.

– Nažalost, to nije moguće s obzirom da Rusija nije članica Statuta Međunarodnog kaznenog suda, kao ni neke druge velike države, kao što su Kina i SAD. Uz to, članak 63. Statuta propisuje da optuženik mora biti prisutan tijekom suđenja, a Rusija sigurno neće izručiti svoga predsjednika, čime ponovno dolazimo u pat-poziciju.

Usudio bih se čak reći da će zadovoljenje pravde u Ukrajini, nažalost, biti slično iščekivanju Godota – zaključuje Ljubo Runjić.

16. studeni 2024 03:10