Poslodavci vape za radnom snagom, ali broj stalnih sezonaca se prepolovio: ovaj put krivac nije iseljavanje, evo što se zapravo događa

Poslodavci u turističkom sektoru pred početak svake sezone, pa tako i ove, kukaju da nemaju s kim raditi. Čak i kad nađu potreban broj sezonaca, problem im je, tvrde, nedostatak kvalitetnog kadra koji bi mogao iznijeti cijeli posao.

Hotelijeri i ugostitelji bi sve ove muke mogli izbjeći vrlo jednostavno - da osobe angažirane na sezonskim poslovima "pretvore" u tzv. stalne sezonce. Riječ je o mjeri uvedenoj još prije pet godina koja ide na ruku i poslodavcima i radnicima. Naime, poslodavac je miran jer zna da je za sljedeće ljeto osigurao radnu snagu - stalni sezonac mu se mora vratiti, no zauzvrat mu je dužan plaćati sve doprinose (staž, mirovinsko, zdravstveno...) tijekom zime, odnosno nakon odrađene sezone, pa sve do početka sljedeće.

Unatoč benefitima za jednu i za drugu stranu, stalnih sezonaca je ove godine upola manje nego lani!

Mizerni udio

Prema podacima koje smo dobili od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), u spomenutu je mjeru 2017. godine bila uključena 2831 osoba, a ove je godine, doduše, do 31. kolovoza, stalnih sezonaca tek 1550! Čak i da se ta brojka do konca godine poveća, odnosno da dosegne prošlogodišnju, udio stalnih sezonaca je i dalje mizeran u odnosu na one "obične" kojih je, prema procjenama, najmanje 40 tisuća na tržištu rada!

Zašto je tomu tako, odnosno zašto poslodavci ne koriste mjeru HZZ-a koja bi im olakšala život, pitamo Eduarda Andrića, predsjednika Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH).

- Glavni razlog vjerojatno leži u činjenici što se poslodavci boje restrikcija koje sa sobom nosi taj institut. Naime, onaj tko angažira stalnog sezonca mora zadržati postojeći broj radnika, odnosno ne smije otpustiti nikoga. Čak i izvan sezone, poslodavac može pozvati stalnog sezonca da mu dođe povremeno raditi, ako ima posla, no takav rad nije adekvatno reguliran i plaćen. Zbog toga smo zatražili izmjene u načinu provođenja ove mjere, i to od Ministarstva turizma i Ministarstva rada i mirovinskog sustava. Unatoč svemu, mi u Sindikatu smatramo da je radnik ipak daleko sigurniji ako potpiše ugovor za stalnog sezonca, negoli onaj o radu na određeno vrijeme - kaže Andrić, prema čijim saznanjima stalnih sezonaca ima najviše u Istri, potom u Dalmaciji, a angažiraju ih ponajviše velike hotelske kuće, i to na radnim mjestima kuhara, konobara i recepcionera.

Voda do grla

- Poslodavci će za ovom mjerom, ako su mudri, morati definitivno posezati više, čak i kad su u pitanju pomoćna zanimanja u turizmu. Ovog ljeta su, primjera radi, hoteli u Dubrovniku jedva pronalazili sobarice i čistačice. Kako je, naime, svaka "rupa" u tom gradu pretvorena u apartman, velik broj ljudi je angažiran u privatnom smještaju - bilo da ga čisti ili dočekuje goste ili jedno i drugo. Žena koja čisti apartman može zaraditi i 5000 kuna mjesečno, doduše na crno, no ona će radije prihvatiti takav posao negoli da za iste novce dnevno posprema 20 i više soba u hotelu. Ako joj ponudite nekakvu sigurnost u smislu činjenice da ćete je i iduće godine angažirati, a tijekom zime joj plaćati doprinose, možda se i predomisli - smatra Eduard Andrić.

U svakom slučaju, voda je, prema mišljenju našeg sugovornika, došla do grla jer je apsurdno da nam iz godine u godinu rastu turistički kapaciteti dok se istovremeno broj zaposlenih - smanjuje.