Sa suncem koje izašlo iznad Pelješca, izašlo je još veće iščekivanje. Ne zna se čega je više u zraku, uzbuđenja ili sparine. Doći danas na Pelješac, biti na Brijesti ili u Komarni, jednostavno je bio imperativ.
Naime, svečano otvaranje Pelješkog mosta privuklo je ljude iz svih krajeva, ne samo iz Dubrovačko-neretvanske županije, nego i iz cijele Hrvatske, a našao se tu i tamo i poneki stranac.
Nakon utrke preko Pelješkog mosta, nastavak programa na strani Brijeste obilježio je kulturno-zabavni sadržaj i nastupi brojnih udruga na velikoj pozornici s mostom u pozadini.
No, čim su trkači napustili most, on je prepušten znatiželjnicima kojima je omogućeno da prošetaju njime sve do prvog pilona. I, bez obzira na nesnosnu vrućinu koju na dvije sekunde prekine tek slabašan povjetarac, mnogi su iskoristili ovu, slobodno se može reći, povijesnu priliku – tog 26. srpnja učiniti đir Pelješkim mostom. Već od samog jutra, prije početka službenog programa, posjetitelji se slikavaju s mostom u pozadini, svi žele imati fotografiju koju će kasnije pokazivati djeci, unucima, prijateljima ili se pohvaliti onima koji su daleko od domovine kako bi im 'vadili mast'. Pelješki most je danas najtraženiji i najslikavaniji motiv u Hrvatskoj.
Matija i Ante Mrgudić stigli su iz Orebića kako bi most vidjeli izbliza, pala je i fotografija ispred mosta za uspomenu.
- Lipo je da su nas spojili, bit će nam bliži Split u koji ćemo moći stići za 2 sata, pa i Dubrovnik će sad mnogima biti bliži. Ali, bit će usko grlo na relaciji most – Orebić, trebalo bi tu infrastrukturu još malo proširiti prema Orebiću, govore, svjesni što će otvaranje mosta značiti za poluotok.
Da bi jutros stigli u 8 sati na Brijestu, članovi Muške pjevačka skupine "Zuce”" iz Gundinaca iz Brodsko-posavske županije, krenuli su noćas u ponoća. Stigli su u svojim nošnjama, a na licima ovih veselih Slavonaca ne vidi se umor, svima se adrenalin 'čita' u očima.
- Putovanje je bilo naporno, ali vrijedilo je doći, drago nam je da je most napravljen i htjeli smo ga vidjeti uživo, složno će Ivan Kadić i dva Josipa Mihića, vidno oduševljeni mostom. Na pitanje o njihovim imenima i prezimenima, odgovaraju kako se svatko drugi u selu zove 'Josip Mihić' pa da se ne treba čuditi dvojici Josipa Mihića na jednom mjestu.
Jasenka Maslek živi u Dubrovniku, ali je vezana za Pelješac te je iskoristila priliku i prošetala mostom.
- Osjećaj je kao 'živjeti dosanjani san'! Svi oni koji sudjeluju ili mogu doživjeti ovaj događaj mogu se smatrati privilegiranim i počašćenim jer ovako nešto možete doživjeti samo jednom u životu. Onaj tko nije ovdje, ne zna koliko je ovo vrijedno iskustvo i što ovo znači, ovo treba doživjeti, poručuje Maslek.
Među domaćom čeljadi tu i tamo se mogu sresti i furesti. Silvia Špoc i Jaroslav Vranjko stigli su tako iz slovačkog grada Vrútkjya.
- Već 15 godina ljetujemo na Pelješcu odnosno u Brijesti i kako smo dolazili proteklih godina, tako smo pratili izgradnju mosta i zato smo odlučili doći. Neizmjerno nam je drago što je most završen, veli Silvia kojoj su kontinuirani dolasci na jug Hrvatske ostavili 'tragove' pa odlično govori i snalazi na hrvatskom jeziku.
Iz Dola je u oko 8 i pol krenula obitelj Konjuh, sve to samo kako bi mogli vidjeti most uživo, sad kad je gotov.
- Zahvaljujući mostu, više neće biti čekanja u kolonama na granici, neće više biti prijavljivanja robe... Jako smo sretni što će most biti otvoren jer će nam olakšati život, govore članovi obitelj Konjuh, a skupili su Ivica i Jagoda, s njima su djevojčice Marta i Sara.
Još jedna obitelj odlučila se pogledati Pelješki most izbliza, to je obitelj Kardum koja je stigla iz naselja Drače. Kako žive na relaciji Zagreb – Drače – Dubrovnik, naglašavaju kako će im Pelješki most uštedjeti najmanje jednu uru putovanja, posebno kad dolaze tijekom blagdana na hrvatski jug. Najmlađe u obitelji najviše veseli to skraćivanje puta jer to znači daleko manje čekanje na granici.
- Oduševljeni smo mostom, mislili smo da će biti i pješačka staza, žao nam je što most nije namijenjen za pješake jer bi i inače bilo lijepo prošetati mostom, komentiraju članovi obitelji Kardum.
Nikša Sibiljan, predsjednik Udruge veterana Samostalne policijsko-dragovoljačke satnije Slano s prijateljima i suborcima došao je do prvog pilona. Ne samo da vihori zastava njihove satnije nego i hrvatska zastava. Sve skupa ih ovo ispunjava posebnim emocijama jer napominju kako su imali neprocjenjivu ulogu u obrani Pelješca te podsjećaju na vremena obrane na 'vratima' Stona.
- Dugo smo čekali ovaj trenutak, čak smo jedno vrijeme bili utučeni jer smo mislili da se Pelješki most neće izgraditi... Dosad smo bili kao u nekoj drugoj cjelini. Sad smo sretni, dobro je što je most napravljen, odsad idemo svojim teritorijem, nismo više prekinuti, sad smo jedno, poručuje Sibiljan.
Anita i Mato Franušić stigli su iz Luke Stonske.
- Pošto se bavim uzgojem školjaka i sve plasiram u Istri, Pelješki most mi puno znači, bit će to pravi 'uzlet za biznis', kaže Mato sav sretan, što on i supruga pokazuju osmijesima na licima.
Božicu Lepeš je život odnosno ljubav iz zagorskog Velikog Trgovišća dovela do juga Hrvatske, a njezine kćeri Marija Lepeš, Antonija Lepeš i Nikica Lepeš Plavčić redovito ljetuju u Stonu, vraćajući se tako u očev zavičaj.
- Dalmacija i Zagorje su spojeni! Slučajno smo se našli ovdje pa smo odlučile iskoristiti priliku i pogledati Pelješki most, priznaju sugovornice ne krijući oduševljenje viđenim.
Nakon što su nastupili na pozornici, Mateo Muhoberac, Dživo Burin njihovi prijatelji, članovi KUD-a Sveti Juraj Osojnik u svojim prelijepim nošnjama i s barjakom odlučili su proći mostom.
- Spojili smo Hrvatsku, čekali smo stoljeća i što da Vam rečem? Sretni smo i presretni! - kaže Mateo, a upravo njegov komentar najkraći, najkonkretniji i najbolji je opis onoga što vjerojatno osjećaju svi stanovnici juga Hrvatske, ali i šire.
Sreća i uzbuđenje na Brijesti nastavit će se sve do večerašnje svečanosti otvaranja, ali trajat će ona još dugo... Kasnije će se o ovom danu dugo pričati, emocije i sjećanja prenositi, ponajviše generacijama koje će tek doći. Jer, nakon izgradnje Pelješkog mosta, nema više toga što se na da premostiti.