Višnja i Zdravko Pevec ovih dana u Vrbovcu, uz već postojeću trgovinu veleprodaje, otvaraju prvu maloprodajnu trgovinu u kojoj svojim vjernim kupcima namjeravaju prodavati kosilice, traktore, trimere, motorne pile, kao i ostalu trgovačku opremu te regale i police za garaže i radionice. Trgovina će nositi naziv PEVEC oprema i zasigurno neće biti jedina koju će otvoriti. Sljedeća destinacija trebao bi biti upravo Bjelovar, no kada će to biti, Pevecovi ne žele i ne mogu unaprijed reći, piše Martina Čapo za Mojportal.hr.
- Idemo polako, malim koracima, kazali su u uvodu razgovora. Naime, ovaj svima dobro znani bračni par koji živi u Gornjim Mostima u općini Kapela, sreli smo u Gudovcu, na prostoru 23. Proljetnog međunarodnog bjelovarskog sajma. Dok su po kiši raspakiravali svoj asortiman zajedno sa zaposlenicima veleprodaje, iskoristili smo priliku da ih iskreno pitamo otkud su smogli hrabrosti ponovno se vratiti na sam početak i krenuti istim putem kao, sad već davnih, 90-ih godina, piše Mojportal.
"Imamo li mi pravo na rad?"
- Znate što, najteže mi je uopće govoriti o cijeloj svojoj situaciji. Nije problem raditi, no odgovarati na pitanja znatno je teže. Mediji, štoviše, moje odgovore znaju često pomalo iskriviti ili izvući nešto iz nekog konteksta pa se sve krivo shvati. A odgovor na vaše pitanje je prilično jednostavan. Imamo li mi pravo na rad? Što drugo da vam kažem, odmah na početku razgovora bio je jasan Zdravko kojeg smo svejedno pitali kako to da nije počeo za nekoga raditi nego je odlučio opet raditi za sebe te pokrenuti svoju trgovinu.
- Imate ljude koji ne žele riskirati, ne žele odlučivati i uvijek postupaju onako kako im drugi kažu. S druge strane, imate ljude koji su stvoreni za organizaciju, biznis i da budu vođe. To je tako genetski, vrlo je jasan bio Zdravko.
I njegova supruga se osvrnula na prošlost kazavši kako ona nije bila laka.
- Teško se vraćati u onaj pakao koji smo proživjeli. No, ljudi koji su onda i danas uz nas, daju nam hrabrosti. I danas kažu: „Pa vi ste sa svojim ljudima cijelu noć radili na otvorenju nekog centra i onda ste opet ujutro došli na posao“. Mi nismo bili gazde koji su se bahatili već smo sa svojim radnicima radili i ljudi to cijene. Mnogi se prisjete dobrih plaća koje su imali i bodre nas. I da, istina, je, Pevecovi radnici imali su veće plaće nego radnici u Bauhausu ili Baumaxu. Eto, to daje snagu, istaknula je Višnja.
Maloprodaja u Bjelovaru?
Pevecovi su otkrili i kakav im je plan, koliko trgovina žele otvoriti, gdje sve, koliko ljudi zaposliti...
- Idemo korak po korak jer ne znamo kako će biti. Tako je uostalom, bilo i 90-ih kada smo pokrenuli posao. Polako smo zapošljavali ljude, širili se na gradove i povećavali broj zaposlenih. Nikada nisam sanjao predaleko, priznaje Zdravko. Višnja dodaje kako od prošle godine imaju zastupništvo tvrtke Alpina.
S tim su se proizvodima, uostalom, već prezentirali tržištu i na Jesenskom sajmu u Gudovcu, no tada još nije bilo govora o vlastitoj maloprodaju. Kroz određene trgovačke lance u međuvremenu su Pevecovi pokrili Slavoniju i ostatak Hrvatske, no kako bi prodali sve što su naručili, najbolja opcija je imati maloprodaju. Program Alpine je sezonski, većinom proljetni i stoga od Proljetnog sajma, priznaju, imaju određena očekivanja.
- Želimo se predstaviti, nametnuti tržištu, želimo ponovno sresti naše prijašnje poslovne partnere i prijatelje, a Sajam je odlična prilika za to. Zato imamo velika očekivanja, kažu supružnici koji ističu kako bi jednoga dana njihova trgovina maloprodaje u Bjelovaru trebala biti u njihovoj kući gdje je trenutno izložbeni salon.
Što se tiče broja zaposlenih ljudi u maloprodaji, Pevecovi su oprezni. Tek vode razgovore i zasigurno, tvrde nam, neće srljati. Dosad su uspješno radili sa zaposlenicima u veleprodaji koji im pripomažu i na izložbenom prostoru u Gudovcu.
Sjećanje na najteže dane
Posla, priznaje nam Višnja, preko glave ima i u Gornjim Mostima. Kao umirovljenica, brine o jelenima lopatarima i ovcama, a podršku u svemu pružaju im i dvojica sinova. Dok je stariji u Zagrebu i bavi se financijskim savjetovanjima i revizijama, mlađi je direktor veleprodaje u Vrbovcu pa svakodnevno iz Bjelovara u kojem živi putuje na posao u Vrbovec. Pevecovi imaju i unuka od godinu i pola dana tako da im je život poprilično ispunjen.
Iako im nije bilo lako govoriti o prošlosti i vremenima kada su njihove tvrtke počele propadati, za MojPortal Pevecovi su vratili sjećanje u vrijeme koje se, nadaju se, nikad neće ponoviti.
- Bili smo mladi i nismo imali nikakvog iskustva. Ja sam radio u Tomi Vinkoviću, a Višnja u Bjelovarskom vrtu. Stvarali smo sebi radna mjesta, to nas je nekako profiliralo i iskristaliziralo. Možda smo mogli poći i drugim putem jer smo nekada imali i poljoprivrednu proizvodnju. 1989. godine proizvodili smo papriku i gladiole za Nizozemsku, no otišli smo ipak drugim putem. Oduvijek smo valjda poduzetnici. Radili smo na zemlji i uvijek jedan drugome bili podrška, kaže Zdravko i priznaje kako je njihov put, nažalost, trnovit.
Ogromna podrška i interes javnosti
- U Hrvatskoj vam gospodarstvenike smatraju tajkunima i lopovima, tu je sve rečeno. U razvijenoj Europi poslovni ljudi su vam nosioci gospodarstva države i imaju podršku politike, a kod nas je obrnuto. Mediji žele bombastične vijesti što često ode ka zlu.
Nepravde je na svakom koraku, jasno da kriminal treba sankcionirati, a tu se često bude preblag. I treba jasno priznati kako smo mi 90-ih bili u ratu, nakon čega su svi koristili priliku i postajali veliki biznismeni. Nemoguće je bilo razdvojiti u Hrvatskoj što je pošteni rad, a što nije, prisjeća se Zdravko koji se nije nadao tolikoj podršci ljudi kada su prije koji dan najavili otvaranje prve maloprodajne trgovine Pevec opreme.
- Javljaju nam se ljudi koji su nekada radili za nas, neki su u mirovini, neki su vani. Čestitaju nam i bodre nas. Nismo se nadali tolikoj podršci i naravno da nas to izrazito veseli, priznaju supružnici Pevec. Inače, simpatična je zgoda da je Višnja prije koji dan na društvenoj mreži objavila jednu dragu fotografiju s odmora u Zadru, nakon čega je Zdravko fotografirao novu trgovinu u Vrbovcu, napisao da će uskoro biti otvorenje i zadirkivao Višnju da će sada vidjeti koja će objava biti više popraćena.
- Pobijedio je Zdravko. Mojih 200-injak komentara je ništa naspram tisuća poruka podrške na novom izazovu kojeg smo si zadali, priznaje Višnja kojoj je prilikom našeg razgovora podršku pružio i bivši župan Bjelovarsko-bilogorske županije, Miroslav Čačija.
Nova odluka Vrhovnog suda
- Mene posao nosi, takav sam rođen, to sam ja. I bolje se osjećam kada radim. Nekada se radilo sve dok nisi otišao navečer u krevet. I to je normalno. Ne želim vječito živjeti u dužničkom ropstvu, kao dijete sam imao sve, kasnije kao odrastao čovjek također i gdje sam stigao? Do toga da su prodali svu moju očevinu, djedovinu, pradjedovinu i da sam blokiran. No i to se sada mijenja, nakon 10 godina Vrhovni sud je poništio presude kojima su prodali moju djedovinu i pradjedovinu.
Boli li ga to, kako gleda na prošlost?
- Sigurno da boli, no ako ću kopati po grobu, past ću u depresiju. Bilo je, prošlo, zaboravimo to i idemo dalje. Život je pred nama, optimističan je Pevec koji je priznao kako mu i dalje prijete neki postupci koji, kako sam kaže, vjerojatno nikada neće prestati stizati.
- Nema tu kraja, sve dok sam živ. No, ja uvijek volim reći da sam kriminalac da bih se pokrio po ušima i sakrio negdje, ne bih javno istupio. Ali nisam, već sam među nekoliko najpoštenijih gospodarstvenika. Neka mi kaže netko što sam ja to ukrao, sakrio i koga prevario. Ako je tvrtka ostala nekome pojedinačno dužna, e onda to treba znati i istražiti zbog čega je to. Naša tvrtka, uostalom nije završila u likvidaciji, ističe Zdravko.
Zapošljavali četiri tisuće ljudi
- Pravnik nam je objasnio da smo kao vlasnici imali pravo ostati u jednom dijelu vlasništva jer je tvrtka otišla u preustroj, a ne likvidaciju. Sudac nam je pri izricanju presude pročitao: "Vi ste imali 423 milijuna kuna dobiti koje ste mogli uzeti, a niste to učinili. No, krivi ste za pogrešan obračun poreza što je državu oštetilo za 15 milijuna kuna“. Voditeljica financija za to ne odgovara, a uostalom, nije li se to moglo prebiti? Znači, mi nismo uzeli ništa na što smo imali pravo, a nama su sve uzeli i još smo mi krivi, prisjeća se Višnja.
Oboje su očekivali da će ih država zaštititi jer su zapošljavali četiri tisuće ljudi.
- Kad stvorite nešto kao mi, kada imate jedan projekt koji je toliko uspješan, onda vrlo brzo nastanu nečije želje da to propadne. Nas su jednostavno maknuli, 12 godina smo bili bez plaće i otpremnine, a tvrtka je postala najuspješnija u državi. Pametnom dosta, ističe Zdravko Pevec koji je u zatvoru proveo 11 mjeseci.
Zatvor i crne misli o oduzimanju života
Boli ga to, kaže nam, jer je svoju dobit ostavio u tvrtki i prošao tako loše kao što nije mogao niti sanjati.
- Ma to vam je viša sila. Kada netko odapne strijelu kao što su je na nas usmjerili, nema tu spasa. S time se jedino možeš pomiriti. I dobro, živi smo. Iako sam tražio pomilovanje od predsjednice RH, nisam ga dobio. Danas, kada je sve iza mene, drago mi je da je bilo tako jer mi nitko ništa sada ne može spočitnuti. Svoje sam časno odradio. To narod najbolje zna. Da je bilo lako, nije. Htio sam se i ubiti, jedva sam to sve preživio, teško sam se mirio sa svojom sudbinom, priznaje Zdravko koji je svoju trgovinu maloprodaje nazvao po svojem prezimenu koje mu ga nitko, tvrdi nam, neće i ne može uzeti.
Naposljetku, kod Pevecovih se nije puno toga promijenilo. Kao i 90-ih, kreću ispočetka. Kao i tada, i danas ponovno, iako nešto stariji i zreliji, zajedno sa svojim ljudima rade.
- Idemo opremati svoj štand. Ljudi nas čekaju. Nema kod nas: „Složite to sami! Kod nas se kaže: „Složit ćemo to zajedno“, zaključili su supružnici, piše Martina Čapo za Mojportal.hr.