I sa popustom, cijena je doista astronomska. Milina majka Sanja Matijević Rončević potvrdila je da će cijena liječenja njezine dvogodišnje kćerke u SAD-u koštati 2,3 milijuna dolara. Preračunato u domaću valutu, to je nešto više od 15 milijuna kuna.
U taj je iznos uračunat i popust: puna cijena liječenja u Children's Hospital u Philadelphiji iznosila bi doista basnoslovnih 3 milijuna dolara. Obitelj Rončević u početku se interesirala za plaćanje na rate; na koncu su uspjeli isposlovati nižu cijenu. I pritom dobiti obećanje da će bolnica, u slučaju da klasični tretman kemoterapije i transplantacije koštane srži u SAD-u ne uspije, organizirati Milino premještanje u neki od centara koji bi maloj Rječanki pokušali pomoći nekom od eksperimentalnih metoda.
Zašto je cijena tako visoka? Odgovor je možda surov, možda nam se neće svidjeti, ali od njega ne možemo pobjeći: točno je, naime, da je liječenje leukemije skupo svugdje u svijetu, bilo da se radi o SAD-u ili o Hrvatskoj. Cijena pojedinih faza terapije leukemije i u našim bolnicama dostiže vrtoglavih 300 tisuća američkih dolara. Jedina je razlika što u Hrvatskoj troškove liječenja plaća HZZO, dok u Americi pacijent mora imati ili policu osiguranja koja pokriva takve komplicirane zahvate (a koju onda automatski prati i visoka premija) ili podeblju zalihu na bankovnom računu.
Svota koja je stigla na naplatu obitelji Rončeviće velika je i zbog specifičnog modela rada u američkim bolnicama. U Philadelphiji su za Milu očito uračunali sve moguće komplikacije koje se mogu dogoditi tijekom kemoterapije i transplantacije koštane srži, u cijenu uključili i upotrebu najskupljih lijekova koje na tržištu postoje, u obzir uzeli i moguće reakcije presađene koštane srži, najsuvremenije dijagnostičke meode i – posljednje, ali ne najmanje važno – na račun uvrstili i troškove hospitalizacije. Cijena boravka u prestižnim bolnicama u SAD-u zna biti iznimno skupa, pa nema nikakve dvojbe da je i ona dodatno nabildala ionako visok račun.
No, ne mora svako zlo biti za zlo, jer Ameri, kao što ti na početku novce uzmu, tako ti dio tih novaca na koncu mogu i vratiti. Njihova je, naime, praksa da se u startu plate svi potencijalni troškovi, a da bolnica na kraju obračuna koliko se od toga doista potrošilo u liječenje pojedinog pacijenta. I da iznos koji je pretplaćen – vrate.
Nije, dakle, isključeno, da obitelj male Mile dio novca kojeg trebaju ovih dana uplatiti na račun američke bolnice na koncu ipak dobiju natrag. Pogotovo ako u liječenju njihove djevojčice ne dođe do nekih većih komplikacija, i ako se Mila za godinu dana, sretna i zdrava, vrati kući.