Hoće li na jesen reforma obrazovanja napokon početi u školama ili joj, kako dio javnosti ne dvoji – treba "pisati osmrtnicu", pitanje je o kojem prijepori ne prestaju. Kurikularna reforma posljednjih se godina čini kao najveća kolateralna žrtva turbulentnih političkih previranja, no u Ministarstvu obrazovanja i znanosti ministrice Blaženke Divjak, čini se, odlučni su da od nove 2018./2019. školske godine ovaj proces napokon osove na noge.
Dokle se u tim nastojanjima stiglo nakon što su odabrane 72 osnovne i srednje škole u kojima od jeseni treba početi eksperimentalna faza "Škole za život", kako teku pripreme, imamo li dovoljno novca za ovu fazu reforme i što nas u tom procesu mogu naučiti stručnjaci iz Novog Zelanda, samo su neke od tema o kojima razgovaramo s profesoricom Lidijom Kralj, pomoćnicom ministrice obrazovanja i odnedavna članicom novoimenovane Ekspertne radne skupine (ERS) za kurikularnu reformu, nedvojbeno glavnom "operativkom" kad su u pitanju pripreme za uvođenje i provedbu tog prevažnog procesa.
Na početku odmah razjasnimo – vidite li igdje ikakvu prepreku koja bi početak eksperimentalne faze kurikularne reforme od jeseni mogla na bilo koji način zaustaviti?
– Ne. Moj je stav da je eksperimentalni program totalno nezaustavljiv. Kad planirate tako velike projekte, onda u planiranju anticipirate sve moguće rizike, od financijskih, stručnih do organizacijskih. Smatram da smo to temeljito odradili u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, što znači da smo pripremili čvrst financijski temelj za eksperimentalnu provedbu, kao i organizacijski tim. Novca imamo dovoljno kako za edukaciju i pripremu učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja škola, tako i za angažiranje domaćih i međunarodnih stručnjaka kao mentora i savjetnika, izradu metodičkih priručnika, pa sve do opremanja škola. Mislim tu na cijeli aspekt koji se možda nekome čini kao problem, ali mi za to imamo rješenje – prvi smo reformu doveli u učionice.
Ipak, mnogo je zamjerki da se s reformom brza i da nije dovoljno pripremljena. Prvi voditelj ERS-a Boris Jokić nedavno je apelirao da se reforma odgodi za godinu dana jer da bi sve drugo bila "nestručna improvizacija".
– Komentare dobivamo sa svih strana. Neki kažu da idemo presporo, neki da idemo prebrzo. Stav Ministarstva i moj osobni je da idemo izvrsnim tempom jer su sada škole i učitelji spremni za uvođenje promjena. Kurikularni dokumenti dovedeni su do faze kad su spremni za eksperimentalnu implementaciju tijekom koje ih možemo poboljšati i doraditi. Zapravo, cijela ova eksperimentalna godina daje nam svima priliku da dobijemo odgovore na pitanja poput onih koliko nove metode učenja i poučavanja odgovaraju našem obrazovnom sustavu, koliko će se eksperimentalni nastavni materijali, bilo digitalni ili tiskani, dobro uklopiti u prve, pete i sedme razrede osnovne škole te prve razrede srednjih škola u kojima eksperimentalni program kreće od jeseni, i brojna druga. Eksperimentalna godina daje nam izvrsne temelje za frontalnu fazu – uvođenje reforme u sve škole od 2019./2020. godine.
Veliki odaziv
Jeste li razočarani što se na javni poziv za izvođenjem eksperimentalnog programa javio skroman broj škola, njih 215 ili svega 16 posto od ukupnog broja? Na primjer, u velikim gradovima, Zagrebu i Splitu, u eksperimentalnoj fazi sudjelovat će tek po jedna osnovna škola...
– Podsjetit ću na to da smo od početka planirali da s eksperimentalnim programom krene tri do pet posto škola, a prijavilo se njih tri puta više. Na kraju smo odabrali njih 72, od kojih 46 osnovnih te 26 srednjih škola. Nema razloga da budemo razočarani. Pritom treba dodati kako će i preostalih oko 150 škola koje su se javile, a nisu odabrane za eksperimentalnu fazu "Škole za život", biti uključeno u online edukaciju koja počinje za dva tjedna u predmetnim, virtualnim učionicama. Sve njih pozvat ćemo da se uključe i profesionalno razvijaju, a na taj način stvaramo puno širi krug učitelja i nastavnika koji su spremni za provođenje obrazovnih promjena.
Vratimo se na tijek priprema. Obišli ste većinu škola koje će biti uključene u eksperimentalni program. Kakvo je trenutačno raspoloženje u njima, mislim radno i materijalno?
– U školama, mogu to bez pretjerivanja reći, prevladava entuzijazam. Gdje god smo došli, učitelji nas dočekuju s veseljem, spremni su na komunikaciju i suradnju i izrazito ih veseli što je upravo njihova škola odabrana da bude dio eksperimentalnog programa. Materijalni su uvjeti, međutim, šaroliki. Imate škole koje su već uključene u projekt e-Škola pa su solidno opremljene, u neke značajno ulažu osnivači, neke su sudjelovale u projektima koje financira EU, a nekima će itekako trebati pomoć u osiguravanju potrebne razine opremljenosti za ovu fazu reforme. Zadovoljstvo je u eksperimentalnom programu imati izvrsnu školu poput zadarske Strukovne škole Vice Vlatkovića, koja je po opremljenosti i rezultatima, mogu reći, "vau" škola. Posjetili smo također i Osnovnu školu Benkovac koja, mislim, ima 11 područnih škola i niz kombiniranih odjeljenja. To je primjer škole u kojoj ćemo moći pratiti kako izgleda primjena novih kurikularnih dokumenata kada u istoj učionici, na primjer, sjede učenici prvog razreda koji ide s eksperimentalnim programom i trećeg razreda koji ne sudjeluje u eksperimentalnoj provedbi.
Znači li to da će se jedan učitelj naći u različitim situacijama, odnosno da će jednom uzrastu predavati na novi, a drugome na stari način?
– Naći će se u različitim situacijama samo glede udžbenika jer nove nastavne materijale nećemo tiskati za razrede koji ne sudjeluju u eksperimentalnoj fazi. Ali, metode poučavanja bit će iste – ne može učitelj/učiteljica raditi s polovinom razreda prema jednoj metodi, a s drugom polovinom prema drugoj. U kombiniranim odjeljenjima zapravo i ostale učenike uvodimo u obrazovnu reformu, što znači da će i oni imati priliku koristiti digitalne obrazovne sadržaje i iskusiti kako izgleda promijenjena organizacija nastave, veća autonomija učitelja i ostalo. Znači, reforma će zahvatiti i širi krug učenika, ali to su situacije koje ne možete unaprijed predvidjeti i za koje upravo služi eksperimentalna faza reforme.
Virtualne učionice
Ove godine za kurikularnu je reformu osigurano 200 milijuna kuna. Time će se moći pokriti svi troškovi edukacije i odgovoriti na potrebe škola u vezi s opremom?
– Kao što znate, imamo tri linije financiranja provedbe cjelovite kurikularne reforme: oko 155 milijuna kuna osigurali smo iz Europskoga socijalnog fonda, oko 70 milijuna kuna u dvije godine ide iz proračuna, a oko četiri milijuna kuna financira Europska komisija kroz podršku strukturnim reformama. Taj novac Europska komisija pokriva, na primjer, troškove angažmana inozemnih stručnjaka, kojih trenutačno imamo 11. Novac koji smo osigurali potrošit ćemo, i već trošimo na pripremu i provedbu eksperimentalnog programa, kao što sam rekla, od edukacije djelatnika do opremanja škola. Od škola, odnosno ravnatelja, učitelja i stručnih suradnika, zatražit ćemo da sami navedu što je konkretno njihovoj školi potrebno – nekome možda informatička oprema, ali nekome oprema za tjelesnu i zdravstvenu ili možda glazbenu kulturu, nekome za geografske karte. Pokušat ćemo podići škole na višu razinu i dati priliku učenicima i učiteljima da uče i podučavaju u malo drukčijem okruženju, bilo ono virtualno ili fizičko.
Također, od tog novca osigurana je i nabava eksperimentalnih udžbenika, kao i tableta za oko 8500 učenika i 1500 učitelja koji će sudjelovati u eksperimentalnom programu. Važno je naglasiti da ni jedan roditelj i ni jedna škola neće sami snositi nikakve dodatne troškove, nego će to Ministarstvo pokriti osiguranim novcem. Uz to, s teleoperaterima je dogovoreno kako će tim školama davati podršku besplatno im osiguravajući SIM kartice za mobilni pristup internetu, tako da će svi ti tableti, osim bežičnog pristupa u školi, omogućiti mobilni pristup internetu kad su djeca izvan škole.
Kako napreduje edukacija 1500 učitelja, stručnih suradnika i ravnatelja iz eksperimentalnih škola? Hoće li biti spremni podučavati prema novim kurikulumima od jeseni?
– S edukacijom smo počeli u prosincu 2017. godine, kad je ministrica Divjak svojim webinarom o ishodima učenja otvorila kompletan proces stručnog usavršavanja učitelja, a nastavili u siječnju otvaranjem virtualne učionice za učitelje i nastavnike informatike. Oni kontinuirano prolaze edukaciju. U travnju smo otvorili pet virtualnih učionica za učenje, komunikaciju i suradnju svih djelatnika koji sudjeluju u eksperimentalnom programu. Za otprilike tjedan, dva otvaramo i dodatne virtualne učionice za svaki nastavni predmet, a pozvat ćemo i druge nastavnike da nam se pridruže u edukaciji. Virtualne učionice su središnje online mjesto za edukaciju na kojemu se učitelji i nastavnici iz škola susreću s mentorima, a svatko od njih može u tom trenutku biti bilo gdje, u školi u centru Zagreba, na otoku Visu ili izvan Hrvatske. Na taj način svi dobivaju jednaku mogućnost na isti se način obrazovati o novim kurikulumima, načinima vrednovanja i ocjenjivanja, sa svime što reforma donosi, a što će im omogućiti da od rujna kompletno i kompetentno uđu u učionice.
Najavili ste i savjetničke posjete školama. Što to znači?
– Planiramo četiri do pet savjetničkih posjeta, od kojih bi prve počele od svibnja do srpnja, a sljedeće četiri tijekom iduće školske godine. U te će posjete ići naši mentori i stručnjaci iz radnih skupina, po potrebi njih dvoje ili troje, koji će na licu mjesta održati neki oblik edukacije, ali i odgovoriti na potrebe ili eventualne nejasnoće koje se u tim školama pokažu u provedbi. Osim toga, važno je da ćemo na taj način omogućiti umrežavanje učitelja i razmjenu ideja, odnosno omogućiti da se suradnjom možda riješe neke situacije na način na koji su to osmislili sami nastavnici.
Uključiti i roditelje
Od učitelja se u reformi očekuje da budu kreatori nastavnog procesa?
– Tako je. Učiteljima dajemo priliku da stvaraju, dajemo im autonomiju da promisle što stvarno odgovara njihovoj školi, njihovim učenicima, a ne da samo rade po direktivi, ili po receptu.
Kao "logistika" učiteljima pomaže oko 170 domaćih i međunarodnih mentora i savjetnika. Iz inozemstva ih je zasad 11. Što konkretno možemo naučiti od stručnjaka iz Finske, Škotske, Estonije, Slovenije do Novog Zelanda?
– Međunarodni stručnjaci angažirani su u sklopu projekta podrške strukturnim reformama u Hrvatskoj Europske komisije. Iskustvo koje nam oni donose je iskustvo obrazovnih reformi u njihovim zemljama. Dobar dio njih radio je na reformi obrazovanja, izradi kurikularnih dokumenata i strategija obrazovanja u svojim zemljama. Obično kažem da je bolje da nešto naučimo na tuđim pogreškama, ne moramo sve na svojima. Oni će nam pomoći u pripremi za uvođenje i dugogodišnju provedbu obrazovne reforme, ali i da stvorimo plan višegodišnjeg profesionalnog razvoja naših učitelja.
Također, računamo na njih u oblikovanju obrazovnih sadržaja za učitelje, nastavnike, ravnatelje, pripremi savjetničkih posjeta, ali i pomoći ravnateljima u procesu transformacije njihove škole, bilo s organizacijskog, bilo sa stručnog aspekta. Radit će s našim mentorima na tome kako od odgojno-obrazovnih ishoda koje pišu u kurikulumu pa do izvedbenog kurikuluma promišljati realizaciju aktivnosti i sadržaja, kako povezati predmetne i međupredmetne teme i slično. Pripremit će i naše mentore da mogu tijekom školske godine učiteljima i nastavnicima pružati potporu i pomagati u edukaciji.
Može li činjenica da pedesetak kurikularnih dokumenata još nije službeno usvojeno, na bilo koji način dovesti u pitanje provedbu reforme? Na tim se kurikulumima, naime, temelji i edukacija učitelja i tiskanje eksperimentalnih udžbenika.
– Ne vidim tu probleme. To je i smisao eksperimentalnih programa, da se u škole ulazi s kurikulumima koji su u nekoj fazi razvoja. Rekla bih da su ovi kurikularni dokumenti u vrlo visokoj fazi razvoja zato što su prošli stručnu i javnu raspravu, recenzije i idu u implementaciju koja će nam dati odgovor na pitanje trebamo li ih poboljšati i u kojem smjeru. Već od siječnja 2019. godine planiramo u edukaciju uključiti i sve učitelje i nastavnike svih škola koje frontalno kreću s reformom 2019./2020. godine i već tada imat ćemo priliku vidjeti treba li i u kojem dijelu korigirati te dokumente.
Znači, nema nikakvih eventualnih kršenja zakona, recimo Zakona o udžbenicima koji predviđa drukčiju proceduru uvođenja novih udžbenika u nastavu?
– Ne, ne. Po članku 29. Zakona o odgoju i obrazovanju, za provedbu eksperimentalnog programa nadležno je Ministarstvo obrazovanja i znanosti, tako da su svi aspekti, i zakonski i financijski i organizacijski, apsolutno pokriveni. Udžbenici i nastavni materijali su eksperimentalni i ne idu prema Zakonu o udžbenicima, koji se primjenjuje samo kad je riječ o redovnim, obveznim udžbenicima koji idu u redoviti program.
Recite onda konkretno po čemu će se od rujna razlikovati nastava u eksperimentalnim razredima od one u školama i razredima koji nastavljaju prema starom programu? Bilo je najava da se odustalo od promjena u ocjenjivanju.
– Brojčani način ocjenjivanja koji vi vidite izvana u vrednovanju učenikova postignuća, to se neće mijenjati. Ostat će i dalje zaključne ocjene na kraju školske godine te prosjek ocjena. Međutim, one fine razlike do kojih će doći bit će u smislu poticanja na formativno vrednovanje. Tu će se vidjeti kvalitativna promjena: na primjer, ne samo da će učitelj djetetu dati trojku iz matematike, nego će uz to navesti kako učenik može dobro računati do stotinu, ali je potrebno dodatno vježbati dijeljenje. Dakle, davat će se kvalitativna povratna informacija.
Nova vrsta ocjenjivanja
Uvodi se neka vrsta opisnog ocjenjivanja?
– To nije klasično opisno ocjenjivanje, nego kvalitativna povratna informacija koja je dodatak brojčanoj i koja će se u obliku bilješki pisati u e-dnevniku. Ali to naši učitelji već rade, promjena neće biti drastična. Fine promjene osjetit će se u metodama učenja, poučavanja i načinu rada. To znači da ćemo više poticati projektni, stvaralački rad. Na primjer, u informatici neće biti bitno znaš li koja je treća naredba u petom izborniku u Wordu, nego je bitno znaš li složiti čestitku za Božić, a kroz to ćeš pokazati i znanje korištenja alata, ali i kreativnost i stvaralaštvo. Očekujemo više timskog rada, više autonomije učitelja, drukčiji način organizacije u školi. Eksperimentalna škola imat će pravo tražiti i drugačiji školski kalendar. Dakle, ako neka škola smatra da nakon dva mjeseca trebaju imati dva dana praznika, oni to mogu predložiti. Idemo kroz eksperimentalni program vidjeti kakve se promjene mogu učiniti da bolje odgovaraju sustavu obrazovanja u Hrvatskoj.
Pribojavate li se reakcija tipa "neće moje dijete biti ničiji eksperiment" i slično?
– To je proces promjena koje u svakoj zemlji idu sličnim tijekom. Upravo zato smo kod prijava eksperimentalnih škola tražili da i Vijeće roditelja da suglasnost. Također, radi svih roditelja koji upisuju djecu u prve razrede od iduće školske godine, obvezali smo škole da na svojim mrežnim stranicama stave informaciju kako će od jeseni izvoditi eksperimentalni program.
Kao što planiramo stručnu podršku za djelatnike škola, isto to planiramo i za roditelje, s kojima ćemo održavati roditeljske sastanke baš zato da bismo im odgovorili na sva pitanja i dvojbe. Što se tiče napada na reformu, mogu samo reći da ih je bilo i dosad – ako nismo krivi jednima, jesmo drugima. Ali naš je cilj dobrobit sustava odgoja i obrazovanja i to je jedino važno.
KLJUČNI PROBLEM SUSTAVA Previše smo ukalupljeni
Kao profesorica matematike i informatike, nagrađivana za inovacije u obrazovanju, što smatrate ključnim problemom našega obrazovnog sustava?
– Rekla bih, ukalupljenost. I mi učitelji već dugo radimo na jedan te isti način i zaboravili smo da se možemo mijenjati. Najinovativniji nastavnici u našim školama su oni koji su se usudili mijenjati, primijeniti drukčiji pristup. To je nešto što želimo pokazati svim učiteljima i nastavnicima kroz reformu: da su oni apsolutni autoritet koji može promijeniti sustav obrazovanja, da stojimo uz njih i da se ne boje pokušati.
PRIGOVORI ZBOG INFORMATIKE Nema nikakvog nametanja
Ovoj se garnituri u Ministarstvu zamjera i da će se kurikularna reforma svesti na uvođenje obvezne informatike.
– To nipošto nije točno, kao što se vidi iz svih priprema koje smo pokrenuli. Važno je reći da se obvezna informatika uvodi samo u petim i šestim razredima osnovne škole, dok u svim ostalim razredima ostaje po starom – tamo gdje je bila izborni predmet i nadalje će ostati izborni, a gdje je bila obvezna, poput prirodoslovno-matematičkih gimnazija u sve četiri godine, ostaje obvezna. Novost je da će svi, od prvog razreda osnovne do četvrtih razreda gimnazija, od jeseni učiti informatiku prema novim kurikulumima, a pripreme učitelja za to počele su već u siječnju ove godine.