Tijekom prehlade, mnogi ljudi posežu za različitim lijekovima kako bi ublažili simptome i ubrzali proces ozdravljenja. Međutim, unatoč njihovoj širokoj dostupnosti i popularnosti kapi za nos, šumeće tablete i drugi preparati za prehladu i gripu mogu nositi sa sobom potencijalno ozbiljna neželjena djelovanja. Prof. dr. Radan Stojanović, klinički farmakolog, objašnjava što je pseudoefedrin i kakva neželjena djelovanja može izazvati.
"Pseudoefedrin je stari lijek koji se koristi desetljećima unatrag.
Djeluje tako da izaziva vazokonstrikciju, sužava krvne žile u nosu i omogućava čovjeku da slobodno diše. Koristi se kada osoba ima prehladu, gripu, alergijske reakcije ili kada pokušavamo na taj način, koristeći njegov mehanizam djelovanja, suziti krvne žile i izazvati vazokonstrikciju, čime se smanjuje oticanje nosne sluznice i olakšava disanje, piše mondo.rs.
Liječi simptome
Ovo nije lijek koji liječi uzrok bolesti, već samo simptome. Druga stvar, može se primjenjivati kao monoterapija, ali češće se koristi u kombiniranoj terapiji. Kombinirani lijek sadrži pseudoefedrin i druge lijekove koji djeluju na druge simptome putem različitih mehanizama", kaže prof. dr. Stojanović i objašnjava u kojim lijekovima se nalazi pseudoefedrin:
"Pseudoefedrin kod nas nije registriran u kapima za nos, već se nalazi u tabletama, sirupima i granulama. Tabletama za oralnu primjenu. Pored pseudoefedrina, u tim tabletama se često nalazi i antipiretik za snižavanje temperature, analgetik kao što je acetilsalicilna kiselina, ibuprofen, paracetamol, a ponekad se u njih dodaje i antihistaminik koji liječi alergijske reakcije."
Opasnost od pseudoefedrina vreba jer je on dostupan u slobodnoj prodaji i ima status lijeka B koji se može nabaviti bez recepta. Ljudi često misle da takav lijek ne može biti štetan, što je prva opasnost. Druga stvar je vrijeme tijekom kojeg pacijent uzima ovaj lijek.
"Preporučljivo je koristiti ga pet do sedam dana. Međutim, ako se odluče da ga koriste duže, upadaju u jedan začarani krug.
Zato se preporučuje kratkotrajna primjena, jer se mogu javiti simptomi koje pokušavamo liječiti.
Treća stvar je mogućnost interakcije s drugim lijekovima. Na primjer, istovremena upotreba nekih antidepresiva, poput tricikličnih antidepresiva, može pojačati učinke pseudoefedrina. Antihipertenzivi snižavaju krvni tlak, ali pseudoefedrin svojim mehanizmom djelovanja može suprotstaviti učincima antihipertenziva i smanjiti njihovu učinkovitost", dodaje Stojanović u emisiji "Uranak" na K1.
Lijek nije od jučer
Iz Agencije za lijekove navodi se da pseudoefedrin može izazvati moždani udar. "Može se dogoditi, ali moramo znati sve o tom lijeku i što mi znamo. Moramo imati genezu, jer taj lijek se nije pojavio jučer, nego prije više desetljeća. Znamo da pseudoefedrin svojim mehanizmom djelovanja na krvne žile i na srce, može dovesti do porasta krvnog tlaka i do ubrzanja rada srca.
Upravo zbog tog saznanja, postoji uputa u kojoj pišu kontraindikacije, koje naglašavaju kada ne smijemo uzimati neki lijek. U ovom slučaju stoji teška hipertenzija i nekontrolirana hipertenzija. Teška hipertenzija su jako visoke vrijednosti krvnog tlaka koje pacijent ne može kontrolirati čak ni lijekovima."
U uputama stoji da se čak i lijek koji se našao na tržištu prije više desetljeća i dalje prati kada je u pitanju njegova sigurnost. U pismu piše da postoji određeni rizik od pojave određene vrste neželjenih djelovanja koje se javljaju s manjom učestalošću, ali postoji povezanost s primjenom pseudoefedrina i da su ti učinci koji su bilježeni praktički posljedica njegovog djelovanja na krvne žile", kaže doktor.
Dva učinka
Objasnio je i koja su to dva učinka.
"Reverzibilna cerebralna vazokonstrikcija, kada sužava moždane krvne žile i kao posljedica toga može doći do skoka krvnog tlaka, mučnine, povraćanja, a kao posljedica svega toga može doći do ishemije kompromitirane cirkulacije u tim moždanim krvnim žilama i do pojave određenog moždanog udara. Bilježilo se, ali rijetko.
Drugi sindrom te postreverzorne vaskularne cerebropatije, sličan sindrom ima, ali pored mučnine i povraćanja, može doći do gubitka i poremećaja svijesti, nekih neuroloških ispada. U oba sindroma nalazi se riječ reverzibilno, a to znači da je prolazno i da s prestankom uzimanja ovog lijeka, ti simptomi će nestati uz adekvatnu terapiju", kazao je.
Prof. dr naglašava da lijekove ne treba uzimati bez savjeta liječnika. "Ljudi se moraju konzultirati s liječnicima kada uzimaju lijekove. To uvijek ističemo.
Ako se lijek nalazi u slobodnoj prodaji u ljekarni, onda je zadatak ljekarnika pružiti neka objašnjenja o tom lijeku. Treba ispitati pacijenta neka osnovna pitanja, kako bi pokušao shvatiti da li kod pacijenta postoje određena stanja koja zahtijevaju uzimanje možda nekog drugog lijeka, a ne ovog koji može dovesti do ovih poremećaja zdravlja o kojima pričamo.
Nema života bez rizika. Živimo okruženi bakterijama, gljivicama, u koegzistenciji s njima ponekad se ta ravnoteža poremeti, ali mi možemo odrediti koji rizik želimo prihvatiti. Da li rizik od bolesti ili rizik od lijekova ili cjepiva. Rizik od cjepiva i lijekova je manji od rizika od bolesti, ako se primjenjuju u jasnim indikacijama i kod pacijenata kod kojih ne postoji prepreka u davanju lijekova. Ljudi moraju izbjegavati da se sami liječe kod kuće", dodaje.
Na pitanje, da li pseudoefedrin izaziva ovisnost, prof. dr Radan Stojanović, kaže da neće izazvati ovisnost ali će doći do potrebe za ponovnim unošenjem i da je to onaj začarani krug o kojem je pričao.
Dvije skupine analgetika
Lijekovi protiv bolova mogu biti opasni. "Može biti opasno, a bol je najčešći simptom zbog kojeg se čovjek javi liječniku, zato ne iznenađuje broj propisanih analgetika. Bol je senzacija koja je individualna i različite su tolerancije na nju. Generalno, analgetike možemo podijeliti u dvije velike grupe, na neopioidne i opioidne."
Neopioidni analgetici su oni koje obično uzimamo, kao što su acetilsalicilna kiselina, paracetamol, ibuprofen i diklofenak, ali se koriste u ograničenom vremenskom periodu i kod blagih do umereno jakih bolova. Ukoliko uzimate ibuprofen svaki dan, što je besmisleno, postoji opasnost zbog njegovog određenog mehanizma da osoba dobije čir na želucu ili, ako već ima čir, da on prokrvari i značajno pogorša zdravstveno stanje.
Postoje i opioidni analgetici, poput morfina i fentanila, koje ne možete naći u ljekarnama. Postoje lijekovi koji se mogu kupiti na recept i bez njega. Lijekovi koji se uzimaju bez recepta djeluju na simptome, a ne na bolesti, i to su simptomi koje pacijent sam može uočiti (kašalj, temperatura, kijanje). U tim preparatima, na primjer, ibuprofen se može naći u dozi od 200-400 mg u slobodnoj prodaji, dok veće doze zahtijevaju recept", kaže prof. dr Stojanović.
‘Što kraće u manjoj dozi‘
Objasnio je koliko dugo se analgetici mogu koristiti. "Ako ga koristite po potrebi, možete ga upotrebljavati dulje vrijeme, jer ga ne uzimate svakodnevno u velikim dozama.
Ako koristite opioidne analgetike, to činite što kraće i u što manjoj dozi. Oni imaju veliki potencijal za izazivanje ovisnosti i tolerancije; za toleranciju je potrebna veća doza da bi se postigao isti učinak, a javlja se psihička i fizička ovisnost.
Kod psihičke ovisnosti postoji neodoljiva želja za ponovnim uzimanjem radi doživljavanja tih iskustava, kao i fizička ovisnost kada ne možemo bez tog lijeka, što može dovesti do pojave apstinencijskog sindroma. Analgetike iz grupe opioidnih analgetika koristite isključivo po savjetu liječnika i to što kraće moguće. Ponekad možemo uzeti neki analgetik poput brufena kada nas nešto boli, ali ako bol traje duže, svakako treba se javiti liječniku", zaključio je prof. dr Radan Stojanović.