Prije izbora nazivali su ih autsajderima, a većina njih to je jučer i potvrdila.
Utemeljitelj i predsjednik Hrvatske stranke svih čakavaca, kajkavaca i štokavaca Nedjeljko Babić i nakon jučerašnje nedjelje ostat će anonimac kakav je bio i prije nje. Ostvario je tek nešto bolji rezultat od najgoreg kandidata svih vremena. Misterij je kako je uopće i prikupio deset tisuća potpisa, budući je u nedjelju dobio samo 3.014 glasova.
Uvjerljivo najgori u povijesti predsjedničkih izbora bio je kandidat Tomislav Petrak koji je 2005. godine osvojio mizernih 2614 glasova. Ispred njega te godine su bili Mladen Kešer sa 7056 i splitska odvjetnica Doris Košta s 8271 glasom. Puno bolje nisu prošli ni Zvonimir Šeparović i Ante Prkačin koji su 2000. godine osvojili 7189, odnosno 7309 glasova. Slavko Vukšić bio je najlošiji 2009. godine s osvojenih 8309 glasova, odnosno 0,42 posto.
U nedjeljnoj borbi za začelje veteran Anto Đapić, Babića je pretakao za prsa osvojivši 4.001 glas. U Osijeku, u kojem je nekad bio gradonačelnik, Đapić je dobio manje od jedan posto glasova.
Makar su Đapića birači odavno otpremili na groblje političkih slonova, nitko se ne bi iznenadio da se desni senior nanovo kandidira i na slijedećim izborima. Pokojni Oliver Dragojević pjevao je „Dva put san umra“, Đapić je do sad umro bar pet puta, no bude li trebalo pomoći HDZ-u i u svoj rukavac preusmjeriti pokoji glas HDZ-ovih protukandidata s desnice, Đapića ćemo opet vidjeti i na parlamentarnim i na predsjedničkim izborima.
Prvi krug predsjedničkih izbora potpuno je potopio megalomanske ambicije Mislava Kolakušića, koji se naglo dva dana prije izbora razbolio.
„Duce“ kako ga je vrlo brutalno oslikao protukandidat Dario Juričan, priželjkivao je 600.000 glasova, a osvojio je tek nešto više od 100 tisuća. Prije izbora najavio je da će se povući iz politike ako ne ostvari taj cilj.
Iako je Kolakušićev rezultat četvrti po redu (odmah iza Milanovića, Grabar Kitarović, Škore i Juričana), premalo je to za planove bivšeg suca koji je želio biti i predsjednik države i premijer i ministar unutarnjih poslova i ministar pravosuđa. Prijetio je da će uništiti korupcijsku hobotnicu i uzdrmati mafiji, a cijele izbore odvozio je pod ručnom. On nije gubitnik u klasičnom smilslu jer se domogao masne plaće europskog zastupnika, gubitnicima se može nazvati one birače koji su mu povjerovali i zaokružili broj ispred njegova imena.
A sad adio, vrijedi i za bivšeg Živozidaša Ivana Pernara, čiji je loš rezultat s veseljem primila saborska straža.
Protestni glasovi, onih tradicionalnih petnaestak posto, prelili su se na Kolakušića i Juričana, pa je Pernar ostao kratkih rukava. Osvojio je samo 2,31 posto. Mlada publika koja voli inteligentnu zafrkanciju, dobila je novog miljenika - antikandidata Darija Juričana koji je osvojio dvostruko više glasova od Pernara.
Debakl je doživio i nezavisni liberal Dejan Kovač poznat „kao otac dvoje djece“
Nepotrebno je trošio vrijeme i energiju jer u srazu lijevih i desnih, njegova srednja opcija nije imala ni minimalnu šansu održati glavu iznad vode.
Bivša predsjednica Povjerenstva za sukob interesa Dalija Orešković dobacila je više nego što se realno očekivalo, a perjanica Radničke partije Katarina Peović koja je poletjela u medijima i na društvenim mrežama nakon tv debate, na izborima je ostala neprepoznata. U strahu od desnice, ljevica je igrala na sigurno, a Peović je ostala u zapećku s ukupno osvojenih 21.387 glasova.
