Ustavni sud uvažio je ustavnu tužbu Tomislava Karamarka protiv odluke Povjerenstva za sukob interesa koja je tog političara potaknula da se u lipnju 2016. povuče s dužnosti prvog potpredsjednika Vlade, a zatim s dužnosti predsjednika HDZ-a. Sud je ukinuo presudu Upravnog suda u Zagrebu i Visokog upravnog suda i vratio je tim sudovima na ponovno odlučivanje.
Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović u petak je rekao da upravni sudovi nisu odgovorili na njegove prigovore o zaključku Povjerenstva o sprečavanju sukoba interesa u slučaju ‘savjetnica’ zbog kojega je Karamarko otišao s političkih dužnosti, čime su mu povrijedili ustavna prava.
Kazao je da je laičkim riječima Karamarkov slučaj vraćen na ponovno odlučivanje jer Karamarko i njegovi odvjetnici od upravnih sudova nisu dobili odgovore na postavljena pitanja, piše Jutarnji.
O toj se odluci u subotu na svom profilu na Facebooku očitovao i Tomislav Karamarko čiju objavu prenosimo u cijelosti:
‘Dragi prijatelji,
iz života i djela istinskog hrvatskog velikana, blaženog Alojzija Stepinca, možemo i trebali bismo svi puno učiti i naučiti, osobito prihvaćajući temeljna univerzalna načela koja se zrcale u rečenici zapisanoj na njegovom posljednjem počivalištu. 'Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu – to je moje načelo!'
Tim uzorom i načelom pokušao sam se voditi kao inspiracijom kada sam otpočeo pravnu bitku kako bih dokazao da nikada nisam bio u sukobu interesa i da nisam veleizdajnik hrvatskih nacionalnih interesa kako su me optuživali moji politički protivnici uz masovnu pomoć mainstream medija. U mislima su mi bili i svi oni kojima je u životu nanesena teška nepravda.
Vjerujem kako ne moram podsjećati hrvatsku javnost da sam radi mira, radi stabilnosti Hrvatske i radi pobjedničkog duha i stabilnosti Tuđmanovog HDZ-a racionalno odustao od najčasnije i najvažnije političke funkcije mjesta predsjednika Hrvatske vlade, a sve zato da se nakon ucjenjivačkih koalicijskih pregovora s Mostom uspješno formira stabilna saborska većina? Jedini sam među hrvatskim političarima koji je odustao od pozicije o kojoj bez sumnje sanja svaki ambiciozni političar u Hrvatskoj učinivši korak nazad radi općeg dobra.
Vjerujem kako ne moram podsjećati hrvatsku javnost da ni nakon te teške osobne odluke nije prestao monstruozni progon na osobnoj i obiteljskoj razini samo zato što će vam u Hrvatskoj oprostiti sve osim pobjeda i uspjeha. Moji neprijatelji, neprijatelji mojih glasača i simpatizera, na čijim sam krilima uporno pobjeđivao u svim političkim utakmicama, uključujući i osvajanje Pantovčaka na čelu HDZ-a i Domoljubne koalicije, u svojoj zlobi i nemoći, kada nisu mogli ništa drugo, izmislili su mi nepostojeći sukob interesa.
Vjerujem kako ne moram podsjećati hrvatsku javnost da sam na jednom sastanku, u razgovoru s koalicijskim partnerom Mostom, vrlo jasno upozorio, na temelju svojih saznanja, da bi možda bilo korisno razmisliti o prekidu arbitražnog spora s Mađarskom, ući s Mađarskom stranom u prijateljske bilateralne razgovore kako bismo taj spor riješili mirnim putem, bez rizika od silnih gubitaka za državni proračun i bez gubitaka za neposredne porezne obveznike Republike Hrvatske. Zbog te neformalne izjave, ali jasne sugestije, proglasili su me veleizdajnikom i čovjekom koji je u sukobu interesa, proglasili su me mađaronom i rusofilom, ne pitajući se jesam li možda s pravom bio oprezan i sumnjičav nasuprot onima koji su tvrdili da ćemo arbitražne sporove sigurno dobiti.
Danas je razvidno da sam bio u pravu i danas se zapravo ne zna tko su pravi mađaroni ili rusofili i svakako bi ih trebalo "locirati, identificirati, uhititi i transferirati" pravosudnim tijelima.
Vjerujem kako ne moram podsjećati hrvatsku javnost da sam nakon tih urotničkih konstrukcija, u koje je bila brutalno uvučena moja obitelj, tražio od Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa da ocijeni ima li tu pravnih argumenata za pokretanje procesa protiv mene, s dubokim vjerom u pravdu i s uvjerenjem da nisam kriv, s vjerom da Povjerenstvo bez dokaza ne može donijeti nikakvu osuđujuću presudu protiv mene?
Vjerujem kako ne moram podsjećati hrvatsku javnost da sam javno obećao odstupiti sa svih funkcija utvrdi li Povjerenstvo moj sukob interesa? Nakon što je Povjerenstvo u nevjerojatnim okolnostima klasičnog verbalnog delikta odlučilo na moja leđa staviti teret potencijalnog sukoba interesa bez ikakvih sankcija, moralno, etički i politički odgovorno ispunio sam obećanje i odstupio sa svih političkih funkcija, što je u recentnoj Hrvatskoj prava rijetkost. Učinio sam to zbog Hrvatske, učinio sam to zbog HDZ-a kako bi neometano mogli nastaviti moj niz pobjeda i učiniti Hrvatsku boljim mjestom za život.
Danas se, s određenom dozom gorčine, ipak osjećam sretnim, slobodnim i ohrabrenim jer je Ustavni sud Republike Hrvatske, na načelima pravde i pravdoljubivosti, donio jedini mogući pravorijek poništavanjem presuda nižeg i višeg Upravnog suda s preciznim uputama koje pravne okolnosti treba uzeti u obzir u obnovljenim procesima. Ovom pravednom presudom Ustavnog suda Republike Hrvatske, rješenje Povjerenstva za sukob interesa glede mog slučaja postalo je nevjerodostojno, postalo je nepravomoćno, čime su načelno prestali egzistirati svi formalni razlozi zbog kojih sam bio prisiljen dati ostavke na sve političke dužnosti. Bit ću potpuno miran i sretan teka kada niži Upravni sud na ponovljenom ročištu donese pravorijek u pravednom i poštenom procesu koje mi jamči Ustav Republike Hrvatske. Tada će i načelo pravednosti i pravdoljubivosti biti u potpunosti ispunjeno.
Na kraju, pravda neće biti zadovoljena dok ne budu odgovarali krivci za silne gubitke koje je već danas proizveo gubitak jednog arbitražnog spora protiv MOL-a, a i nadalje Hrvatskoj prijeti gubitak drugog arbitražnog spora, koji će, ako ga izgubimo, biti težak minus od nekoliko milijardi kuna u Državnom proračunu, što će neposredno osjetiti svi porezni obveznici u Republici Hrvatskoj.’