Pomicanju kazaljki definitivno je odzvonilo.
Iako će ovoga vikenda Hrvatska ponovno prijeći sa zimskoga na ljetno računanje vremena – i time si "ukrasti" jedan sat sna i nekoliko dana prilagodbe tijela na novi bioritam – ova će praksa potrajati još (samo) dvije godine. Od proljeća 2021. u Europskoj se uniji ukida odvojeno ljetno i zimsko računanje vremena, a zemlje članice ubuduće će koristiti ono koje same odaberu.
– Istraživanja pokazuju da je pomicanje sata povezano s većim brojem prometnih nesreća i nesrećama na radu. Šest je studija pokazalo i da u tjednu koji slijedi nakon pomicanja vremena raste broj infarkta. Ako se uzme u obzir da je riječ o golemoj populaciji, porast od nekoliko postotaka itekako je značajan – ističe u izjavi za Slobodnu Dalmaciju prof. dr. Viktor Čulić, ugledni internist i kardiolog sa Zavoda za bolesti srca i krvnih žila te voditelj Jedinice za znanstveni rad KBC-a Split.
Poremećeni san
On je svojedobno proveo istraživanje čiji su rezultati objavljeni u časopisu Chronobiology International, a koje je pokazalo da je prva četiri radna dana nakon proljetne promjene vremena rizik nastanka infarkta u populaciji koju pokriva splitski KBC povećan oko 30 posto. Na prosječnih desetak infarkta to je značilo dodatna tri, što nikako nije zanemariv broj.
– Čini se da je ovo proljetno pomicanje sata opasnije za tzv. kasne tipove ljudi, one koji se kasnije bude i koji se u naponu svježine nalaze poslijepodne i navečer. Biheviorističke studije pokazuju da nam tjedan dana treba da vratimo poremećeni san u normalu, da ukupna faza prilagodbe traje mjesec dana, a da tzv. kasnim tipovima treba čak i dulje. Ako se sve to uzme u obzir, definitivno je bolje ne pomicati sat – ocjenjuje dr. Čulić.
Kao liječnik, kaže da nema razlike hoće li Hrvatska odabrati ljetno ili zimsko računanje vremena. Osobno ipak preferira zimsko.
– Večernji sam tip, pa bi mi vjerojatno smetalo ako bismo ostali na ljetnom računanju vremena. Zimi bi dosta kasno svitalo, a i ljeti je za ovo naše podneblje zgodnije da se ranije smrači, da se kamen ohladi, pa da i noćni život počne ranije – kroz šalu će dr. Čulić.
Lea Maričić, magistrica psihologije iz Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Andrija Štampar", ističe da je, sa zdravstvene točke gledišta, doista problematična promjena računanja vremena: kada nje više ne bude, ljudi više ne bi trebali imati zdravstvene smetnje koje su uz nju vezane.
– Ljudi su "razdrmani" zbog te promjene u računanju vremena, bila ona unaprijed ili unatrag. Tlakaši, ljudi s glavoboljama i meteoropati su grupacije ljudi koje jače osjete te promjene cirkadijalnog ritma. To organizam teško podnosi i zato dolazi do smetnji. Kada jednom te promjene ne bude, neće biti ni tih smetnji. Naš je organizam takav da se na sve navikne nakon pet ili šest dana – ističe Lea Maričić.
Medicina, dakle, definitivno ne vidi neke velike prednosti u definitivnom odabiru zimskog ili ljetnog računanja vremena – važno je samo odabrati jedno i držati se toga, a ne svakih pola godine vrtjeti satove unaprijed ili unatrag i time vlastitu tijelu raditi pravi darmar.
Ugledni splitski intelektualac i lingvist prof. dr. Ivo Žanić dobro se sjeća rasprava koje su se prije više od trideset godina vodile uoči uvođenja ljetnog i zimskog računanja vremena.
Zora i brijanje
– Tada se dosta govorilo o brijanju: ako ranije svane, pojašnjavali su zagovornici promjene vremena, neće se trebati paliti svjetlo u kupaonici da bi se čovjek mogao obrijati prije odlaska na posao. Onda se tih pola kilovata množilo sa stotinama milijuna, i dobio se iznos koji će se uštedjeti kada se uvede ljetno računanje vremena. Bilo je i ostalih argumenata, no ovaj mi je ostao u sjećanju – kaže nam Žanić.
Tada se nije spominjao turizam, ali danas je, smatra on, to itekako važan element pri odluci hoće li Hrvatska odabrati zimsko ili ljetno računanje vremena.
– Čini mi se vrlo razložnim uvažiti turizam u ovoj raspravi. Siguran sam da postoji metodologija kojom turistički radnici, ekonomisti i prometni stručnjaci mogu izračunati pluseve i minuse oba modela, uvažavajući pritom naše unutarnje odnose, odnose sa susjedima, s emitivnim zemljama. Drago mi je da se tu uključuje racionalan argument, za razliku od nekih drugih naših rasprava, i ovo je prava prilika da se testira racionalnost planiranja u Hrvatskoj – ističe Žanić.
On se slaže da ljudi u Dalmaciji i na kontinentu žive u ponešto drukčijem ritmu – neke su stvari ipak određene klimom, načinom prehrane, tempom života – no to, smatra on, u odlučivanju o ovoj temi ne bi trebalo biti toliko relevantno.
– Turizam je za nas važan od šezdesetih, a danas je on postao egzistencijalno važan. Ako se slažemo da je turizam nacionalna stvar, onda naše mentalitetno-regionalne razlike ne bi trebale igrati veliku ulogu u konačnoj odluci o odabiru ljetnog ili zimskog računanja vremena – decidiran je Žanić.
Turistička vaga
Za hrvatske gospodarstvenike dvojbe nema: uvjerljiva većina njih malo toga dobrog je vidjela u pomicanju sata. Prema anketi koju je prošle godine provela Hrvatska gospodarska komora među svojim članicama, od 567 sudionika, njih čak 84 posto ih se negativno izjasnilo o promjeni u računanju vremena. Gotovo 90 posto hrvatskih poduzetnika predložilo je ukidanje pomicanja sata, a kao glavne argumente za to naveli su zdravlje ljudi, uštedu energije i funkcioniranje međunarodnoga tržišta.
Pritom se za ljetno računanje vremena odlučilo 60 posto ispitanika, dok je zimsko računanje odabralo njih 32 posto.
– S obzirom na značenje turizma u hrvatskom, a posebno dalmatinskom gospodarstvu, ovakva opredijeljenost i stav poduzetnika ne iznenađuju – ističe predsjednik HGK – Županijske komore Split Joze Tomaš.
Za razliku od naših susjeda Slovenaca, koji su, čini se, skloniji odabrati zimsko računanje vremena, jer je u njih turizam vezan uz "snježne", ne uz ljetne mjesece.
Počelo je 1983. godine
Više svjetla - manje ugljena
Ljetno računanje vremena u Hrvatsku je uvedeno 1983. godine. Ključni argument pritom je bio isti kao i u ostalim europskim zemljama: odlazak sat ranije na počinak i sat ranije ustajanja štedio bi energiju, koja se u to doba dominantno dobivala iz ugljena. Jedina europska iznimka bio je Island. Pomicanje sata unaprijed i unatrag koristili su i Kina te Japan, ali su od toga odustali. Nikada ga, međutim, nisu koristile zemlje u tropskom pojasu Aftrike i Južne Amerike jer su očito procijenile da imaju dovoljno dnevnog svjetla tijekom čitave godine i nemaju potrebu štedjeti na računima za grijanje jer im ono nije ni potrebno. SSSR je uveo ljetno računanje vremena 1981., ali ga je 2014. godine ukinio, uvevši trajno zimsko računanje vremena.
Dulji dan u prirodi
Za sve su krivi kukci
Da se razdvoji ljetno i zimsko računanje vremena, ideja je novozelandskog entomologa Georgea Vernona Hudsona iz 1895. godine. Čovjek je proučavao kukce pa mu je odgovaralo da ima dulji dan da ih u prirodi pronađe. Njegovu ideju prvi su u praksi primijenili Nijemci tijekom Drugog svjetskog rata, a to su potom prihvatili SAD i Velika Britanija.
Zašto je odzvonilo 'vrćenju' kazaljki
– Energetski sektor više ne bilježi ni jednu očitu prednost
– U poljoprivredi je zabilježen negativan učinak na prinose usjeva
– Ljudi se zbog promjene vremena osjećaju loše, a posebno su pogođeni stariji i djeca